Mauricio Rua

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Maurício Rua
MauricioRua.png
Maurício Rua
Datum rođenja 25. studeni 1981.
Državljanstvo Flag of Brazil.svg Brazil
Visina 1.85 m (6 ft 1)
Težina 93.0 kg (205lb)
Stil Brazilski điju-đicu
Tajlandski boks
Tim Chute Boxe (2002–2008)
Universidade da luta (2008–danas)
Trener Nino Schembri
Rafael Cordeiro
Rang Crni pojas u Brazilskom džiju-džicu
Crni pojas u Tajlandskom boksu
Godine aktivnosti 2002. - danas (MMA)
Ukupno borbi 26
Pobjeda 20
nokautom 17
polugom 1
odlukom sudaca 2
Poraz 6
nokautom 2
polugom 2
odlukom sudaca 2

Maurício Milani Rua (portugalski izgovor : [mawˈɾisiu ˈʁuɐ]; 25. studenoga 1981.) je brazilski borac mješovitih borilačkih vještina (eng. MMA) koji se trenutno bori pod Ultimate Fighting Championship organizacijom u kojoj je bio prvak poluteške kategorije. Rua je također bio pobjednik turnira srednje kategorije (205lb - 93kg) u Pride Fighting Championship organizaciji 2005. godine. Nadimak Shogun.

Rua ima crni pojas u brazilskom điju-đicu te crni pojas u Tajlandskom boksu (eng. Muay Thai) pod Chute Boxe akademijom. Prema Sherdog stranici Rua je rangiran kao 3. najbolji MMA borac u poluteškoj kategoriji i 10. u kategoriji najbolji od najboljih u svim kategorijama (eng. Pound for Pound).

Životopis[uredi VE | uredi]

Rua je rođen i odrastao je u Curitibi, Brazil. Njegov otac je uspješni biznismen koji vodi svoj posao, a mama mu je bivša atletičarka koja se trenutno bavi maratonom. Shogun ima starijeg brata Murila (rođen 1980.) i mlađeg brata Marcosa "Shaolin" Ruu. Oboje treniraju mješovite borilačke vještine u Universidade da luta kampu iako se najmlađi Rua ne bori profesionalno.

Shogun je počeo trenirati Tajlandski boks sa 15 godina, a brazilski džiju-džicu sa 17 godina. Poznati MMA komentator Mauro Ranallo je jednom izjavio da se je Shogun počeo baviti Brazilskim đžiju-đžicuom u 6. godini i Tajlandskim boksom u 7. godini života, i da je imao 10-0 rekord u Kickboxu. Bio je jako uspješan na BJJ turnirima sa plavim i ljubičastim pojasem. Sljedio je bratove korake i počeo trenirati u Chute Boxe akademiji. Uz Tajlandski boks i BJJ, Rua se još bavi hrvanjem i boksom.

MMA Karijera[uredi VE | uredi]

Rua je započeo svoju profesionalnu karijeru u vale tudo natjecanjima u Brazilu. Ostvario je sve tri pobjede sa nokautom, uključujući pobjedu nad tadašnjim članom Chute Boxe akademije Evangelista Santosom. Nakon vale tuda natjecao se je na International Fighting Championship's (IFC) turniru. Svog prvog protivnika Erik Wanderleia je dobio tehničkim nokautom, a u polufinalu je pretrpio svoj prvi profesionalni poraz od Renato "Babalu" Sobrala koji ga je dobio polugom u trećoj rundi. Ta borba je kontroverzna zbog toga šta Rua nije tapkao za prekid borbe.

Pride Fighting Championship[uredi VE | uredi]

Nakon IFC turnira Rua je dospio do Pride Fighting Championship organizacije. Svoj prvi debi je odradio na Pride Bushido 1. U tri Bushida koja se je borio dobio je Akiru Shojia, Akihiro Gona te Yasuhito Namekawu nokautom u prvoj rudni. Nakon velikog uspjeha, Rua je zaslužio svoje mjesto na Pride 29 eventu, gdje se je borio protiv profesionalnog hrvača Hiromitsu Kanehara. Rua je porazio Kaneharu tehničkim nokautom u prvoj rundi.

Zbog svog uspjeha, Rua je dobio priliku u Pride turniru srednje kategorije 2005. godine. Slabe izglede je imao za osvojit turnir. U prvoj borbi na turniru suočio se je sa Quinton Jacksonom koji je bio favorit. Rua je dominirao Jacksonom od početka pa do kraja, slomivši mu rebra koljenima i fantastičnim udarcima u glavu završio je borbu u prvoj rundi. Nakon borbe Jackson je izjavio da je Rua najbolji borac sa kojim se je borio. U drugoj borbi na turniru Rua se je sučelio sa Antonio Rogerio Nogueirom, članom Brazilskog top tima i ljutim rivalom Chute Boxe akademije. Rua je pobjedio Nogueiru odlukom sudaca. 28. kolovoza Rua je nastupao na završnici turnira gdje se je borio dva puta u jednoj noći. Rua je porazio tehničkim nokautom u prvoj rundi Alistair Overeema, dokle je Ricardo Arona porazio Wanderleija Silvu odlukom sudaca. U finalu Pride turnira, Rua je pobjedio Aronu tehničkim nokautom u 2:54 minuti prve runde i tako postao pobjednik Pride turnira srednje kategorije. Sherdog je Shoguna nagradio Borcem godine. Nakon turnira, Rua se je suočio sa teškašem Mark Colemanom u Pride 31, koji je profesionalni hrvač i osvajač Pride turnira 2000. godine. U borbi Coleman je uspio srušit Shoguna koji je pao na lakat i zbog povrede je morao prekinut meč. Na Pride Final Conflict Absolute eventu lakočom je porazio Francuskog kickboxaša Cyrille Diabatea tehničkim nokautom. Na Pride 32 eventu pobijedio je polugom Kevina Randlemana, bivšeg UFC prvaka teške kategorije. Pride 33 event je bio Rui zadnji event u Pride organizaciji. Borio se je po drugi put sa Nizozemcem Alistair Overeemom i porazio ga je opet sa nokautom u prvoj rundi.

Nakon Pride ere, mnoge poznate MMA stranice su ga rangirale kao prvog poluteškaša na svijetu.

Ultimate Fighting Championship[uredi VE | uredi]

Nakon šta je UFC kupio Pride, Rua je potpisao ugovor za UFC i debitirao na UFC 76. Suočio se je sa Ultimate fighter pobjednikom Forrest Griffinom. Rua je bio veliki favorit naspram Griffina. Međutim, Rua je imao probleme protiv Griffina te se je brzo umorio i tako omogućio Griffinu da lako dominira ostatkom borbe. Rua je gubio dvije runde, i tek pred kraj treće Griffin je Shoguna ulovio u polugu i ugušio ga 15 sekundi prije završetka. Oboje boraca su morali na operaciju nakon borbe. Rua je napustio Chute Boxe akademiju u siječnju 2008. godine i otvorio svoj kamp, Universidade da luta, sa svojim bratom Murilo u rodnome gradu, Curitiba, Brazilu.

Zbog operacije se nije borio na UFC 85 eventu. Umjesto toga, dobio je priliku za osvetu protiv Mark Colemana na UFC 93 u Dublinu. Shogun i Coleman su bili vidno umorni i tek pred kraj treće runde, Shogun je uspio tehničkim nokautom savladati Colemana. Zaradili su titulu borbe večeri i bonus od $40,000. Unatoč nagradi i pobjedi, Rua je privukao mnoge kritike zbog toga šta nije uspio na bolji način poraziti 44-godišnjeg Colemana koji se nije borio profesionalno više od dvije godine. Sljedeća borba je bila na UFC 97 eventu u Montrealu protiv bivšeg dugogodišnjeg prvaka poluteške kategorije, Chuck Liddella. Rua je tehničkim nokautom u prvoj rundi savladao Chuck Liddella i ponovno ušao u top 10 poluteškaša na svijetu. Zbog pobjede nad Liddellom UFC je odlučio Rui dati šansu da se bori za titulu poluteške kategorije.

Borba za UFC titulu poluteške kategorije[uredi VE | uredi]

Na UFC 104 Shogun je izgubio borbu od Lyoto Machide odlukom sudaca. Sva tri sudca su dali 48-47 u korist Machidi.


UFC prvak poluteške kategorije[uredi VE | uredi]

Nakon kontroverznog poraza na ufc 104 eventu, Rua je dobio priliku za revanš na UFC 113 u Kanadi. Rua je porazio Machidu nokautom u prvoj rundi i tako postao UFC prvak poluteške kategorije. Nakon borbe morao je na operaciju koljena u lipnju. UFC predsjednik Dana White je najavio da će Ruina prva obrana titule biti 19. ožujka 2011. godine protiv Rashad Evansa, koji je porazio Quinton Jacksona odlukom sudaca.

Međutim, objavljeno je da se je Rashad ozlijedio na treningu i da se neće moći boriti protiv Shoguna. Zbog impresivne pobjede nad Ryan Baderom, Jon Jones je dobio priliku za titulu na UFC 128. Rua je poslje objavio da je Jackson dobio priliku za titulu, ali je odbio zbog toga jer se ne bi uspio pravilno spremiti za meč.

Gubitak titule[uredi VE | uredi]

U svojoj prvoj obrani titule, Rua je izgubio od Jon Jonesa. Jon Jones je uspio dominirati Ruom od početka pa do kraja. Jones je završio borbu tako šta je udario Ruu ljevim udarcem u tijelo i brzim koljenom u glavu koji je srušio Ruu u parter. Rua je odmah tapkao za kraj.

Borbe nakon gubitka titule[uredi VE | uredi]

Revanš sa Forrest Griffinom je održan 27. kolovoza 2011. godine na UFC 134 eventu. Borba je bila potpuno drugačija od prve borbe. Shogun je demonstrirao poboljšani rad glavom, rad nogama, udaračkom preciznošću i jačinom udarca te pobjedio nokautom u prvoj rundi. Od 6 poraza Rua je 3 osvetio.

Rua se je suočio sa Dan Hendersonom 19. studenog 2011. na UFC 139. Izgubio je odlukom sudaca iako je puno ljudi mislilo da je borba trebala biti neriješena. UFC predsjednik Dana White je izjavio da je borba trebala biti neriješena. Prve dvije runde su bile podjednake i tek u trećoj rundi je Henderson uzdrmao Ruu desnim krošeom. U četvrtoj rundi Rua je kontrolirao borbu i udario aperkatom Hendersona, oboje borca su bili teško umorni. Rua je u petoj rundi dospio do full mount pozicije i brojnim udarcima pogodio Hendersona kojeg ipak nije uspio nokautirat zbog velikog umora. Zaradili su titulu borbe večeri i $70,000 bonusa. Borba je opisana kao jedna od boljih u UFC povijesti.

Osobni život[uredi VE | uredi]

Rua je oženio fizoterapeutkinju Renatu Riberio, 12. rujna 2007. godine. Par ima kćerku Mariu Eduardu, rođenu 15. siječnja 2010. godine.

Prije nego šta je postao borac Rua je radio kao model u Brazilu. Kasnije je izjavio da mu se je sviđalo biti model, ali se je odlučio posvetit samo borilačkom životu. Uz svog brata je jako blizak sa Wanderlei Silvom i izjavio je da su to jedine dvije osobe sa kojima se nikad u životu nebi borio. Maurício je Talijanskog i Portugalskog porijekla.

UFC prihodi[uredi VE | uredi]

U prihode nisu uračunati novci od sponzora, postotci od kupljenih ppv-a i "locker room" bonusi koje UFC daje borcima.

  • UFC 76
    • Rua: $150,000 (samo plaća)
  • UFC 93
    • Rua: $40,000 (nepoznata plaća, samo bonus zbog borbe večeri)
  • UFC 97
    • Rua: $70,000 ( nepoznata plaća, samo bonus zbog nokauta večeri)
  • UFC 104
    • Rua: $155,000 (plaća plus bonus radi kontroverznog poraza)
  • UFC 113
    • Rua:$65,000 (nepoznata plaća, samo bonus zbog nokauta večeri)
  • UFC 128
    • Rua:$165,000 (samo plaća)
  • UFC 134
    • Rua:$165,000 (samo plaća)
  • UFC 139
    • Rua:$235,000 (plaća($165,000) plus bonus($70,000) zbog borbe večeri)


Prvenstva i postignuća[uredi VE | uredi]

mješovite borilačke vještine[uredi VE | uredi]

Brazilski džiju-džicu[uredi VE | uredi]

Status Datum Prvenstvo Kilaža Lokacija
Pobjednik N/A Prvenstvo Južne Amerike u Brazilskom džiju-džicu [6] 80 kg Flag of Brazil.svgBrazil
5. mjesto N/A Prvenstvo u Brazilskom džiju-džicu [7](plavi pojas level) 80 kg Flag of Brazil.svgBrazil

Tajlandski boks[uredi VE | uredi]

Status Datum Prvenstvo Kilaža Lokacija
Pobjednik 2003 Storm Muay Thai event Srednja kategorija Flag of Brazil.svgBrazil

MMA rekord[uredi VE | uredi]

26 borbi Pobjede Porazi
Nokaut 17 2
Poluga 1 2
Sudačka odluka 2 2


| width="60" bgcolor="#f8e3e8" | Poraz | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#f8e3e8" | Poraz | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#f8e3e8" | Poraz | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#f8e3e8" | Poraz

|style="text-align: left;"|Flag of the United States.svgAnaheim, Kalifornija, SAD

| width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda

|style="text-align: left;"| Flag of the United States.svg Las Vegas, Nevada, SAD

| width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#f8e3e8" | Poraz | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#f8e3e8" | Poraz | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda | width="60" bgcolor="#AAF0D1" | Pobjeda

Rezultat Rekord Protivnik Ishod Event Datum Runda Vrijeme Lokacija Bilješke
20-6 Flag of the United States.svgDan Henderson Sudačka odluka(jednoglasna) UFC 139 19. studeni 2011. 5 5:00 Flag of the United States.svgSan Jose, Kalifornija, SAD Borba večeri.
20-5 Flag of the United States.svgForrest Griffin KO(udarci) UFC 134 27. kolovoz 2011. 1 1:53 Flag of Brazil.svgRio de Janeiro, Brazil
19-5 Flag of the United States.svgJon Jones TKO(udarci rukama i koljenima) UFC 128 19. ožujak 2011. 3 2:37 Flag of the United States.svgNewark, New Jersey, SAD Izgubio je UFC titulu poluteške kategorije.
19-4 Flag of Brazil.svgLyoto Machida KO(udarci rukama) UFC 113 8.svibanj 2010. 1 3:35 Flag of Canada.svgMontréal, Quebec, Kanada Osvojio je UFC titulu poluteške kategorije; nokaut večeri. nagrada za nokaut godine(2010).
18-4 Flag of Brazil.svgLyoto Machida Sudačka odluka(jednoglasna) UFC 104 24. listopad 2009. 5 5:00 Flag of the United States.svgLos Angeles, Kalifornija, SAD Za UFC titulu poluteške kategorije.
18-3 Flag of the United States.svgChuck Liddell TKO(udarci rukama) UFC 97 18. travanj 2009. 1 4:28 Flag of Canada.svgMontréal, Quebec, Kanada Nokaut večeri.
17-3 Flag of the United States.svgMark Coleman TKO(udarci rukama) UFC 93 17. siječanj 2009. 3 4:36 Flag of Ireland.svgDublin, Irska Borba večeri.
16-3 Flag of the United States.svgForrest Griffin Predaja(ključ na vratu) UFC 76 22. rujan 2007. 3 4:45 UFC debi.
16-2 Flag of the Netherlands.svgAlistair Overeem KO(udarci rukama) Pride 33 24. veljača 2007. 1 3:37
15-2 Flag of Japan.svgKazuhiro Nakamura Sudačka odluka(jednoglasna) Pride Shockwave 2006 31. prosinac 2006. 3 5:00 Flag of Japan.svgSaitama, Japan
14-2 Flag of the United States.svgKevin Randleman predaja(ključ na koljenu) Pride 32 21. listopad 2006. 1 2:35 Flag of the United States.svgLas Vegas, Nevada, SAD
13-2 Flag of France.svgCyrille Diabate TKO(udaranje petom po glavi) Pride Final Conflict Absolute 10. rujan 2006. 1 5:29 Flag of Japan.svgSaitama, Japan
12-2 Flag of the United States.svgMark Coleman TKO(ozljeda) Pride 31 26. veljača 2006. 1 0:49 Flag of Japan.svgSaitama, Japan Shogun je slomio ruku.
12-1 Flag of Brazil.svgRicardo Arona KO(udarci) Pride Final Conflict 2005 28. kolovoz 2005. 1 2:54 Flag of Japan.svgSaitama, Japan Osvojio je PRIDE turnir srednje kategorije (2005).
11-1 Flag of the Netherlands.svgAlistair Overeem TKO(udarci rukama) Pride Final Conflict 2005 28. kolovoz 2005. 1 2:54 Flag of Japan.svgSaitama, Japan Polufinale PRIDE turnira srednje kategorije.
10-1 Flag of Brazil.svgAntônio Rogério Nogueira Sudačka odluka(jednoglasna) Pride Critical Countdown 2005 26. lipanj 2005. 3 5:00 Flag of Japan.svgSaitama, Japan Četvrt-finale PRIDE turnira srednje kategorije.
9-1 Flag of the United States.svgQuinton Jackson TKO(udarci nogom u glavu) Pride Total Elimination 2005 23. travanj 2005. 1 4:47 Flag of Japan.svgOsaka, Japan Prva borba PRIDE turnira srednje kategorije.
8-1 Flag of Japan.svgHiromitsu Kanehara TKO(udarac nogom u glavu) Pride 29 20. veljača 2005. 1 1:40 Flag of Japan.svgSaitama, Japan
7-1 Flag of Japan.svgYasuhito Namekawa TKO(udarac nogom u glavu i udarci rukama) Pride Bushido 5 14. listopad 2004. 1 6:02 Flag of Japan.svgOsaka, Japan
6-1 Flag of Japan.svgAkihiro Gono TKO(udarac nogom u glavu) Pride Bushido 2 15. veljača 2004. 1 9:04 Flag of Japan.svgYokohama, Japan
5-1 Flag of Japan.svgAkira Shoji KO(udarci rukama i udaranje petom) Pride Bushido 1 5.listopad 2003. 1 3:47 Flag of Japan.svgSaitama, Japan PRIDE debi.
4-1 Flag of Brazil.svgRenato Sobral Predaja(giljotina) IFC: Global Domination 6. rujan 2003. 3 3:07 Flag of the United States.svgDenver, Colorado, SAD Polufinale IFC turnira poluteške kategorije.
4-0 Flag of Brazil.svgErik Wanderley TKO(udarci rukama) IFC: Global Domination 6. rujan 2003. 2 2:54 Flag of the United States.svgDenver, Colorado, SAD Četvrt-finale IFC turnira poluteške kategorije.
3-0 Flag of Brazil.svgEvangelista Santos TKO(udarci rukama) Meca World Vale Tudo 9 1. kolovoz 2003. 1 8:12 Flag of Brazil.svgRio de Janeiro, Brazil
2-0 Flag of Brazil.svgAngelo Antonio de Oliveira TKO(udarci nogom u glavu) Meca World Vale Tudo 8 16. svibanj 2003. 1 0:55 Flag of Brazil.svgCuritiba, Brazil Nakon udarca nogom u glavu De Oliveira je ispao iz ringa.
1-0 Flag of Brazil.svgRafael Freitas KO(udarac nogom u glavu) Meca World Vale Tudo 7 8. studeni 2002 1 4:00 Flag of Brazil.svgCuritiba, Brazil