Međunarodni centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Međunarodni centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju
Trst

International Centre for Genetic Engineering and Biotechnology
Osnovni podaci
Država Flag of Italy.svg Italija
Ustanovljeno 3. veljače 1994.
Sjedište Trst
Broj zaposlenika ?
ravnatelj Arturo Falaschi
Mrežne stranice
[1]

Međunarodni centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (ICGEB) je središte razgranate mreže znanstveno-istraživačkih i naobrazbenih sjedišta UN namijenjenih razvitku istoimene djelatnosti u zemljama u razvoju. Osnovala ga je i promovirala Organizacija za industrijski razvitak Ujedinjenih naroda (UNIDO) kao centar izvrsnosti za istraživanje i uvježbavanje u području genetičkog inženjerstva i biotehnologije.

Pod rukovodstvom Artura Falaschija 3. veljače 1994. ICGEB je stekao status autonomne međunarodne organizacije, iako je i dalje u okviru sustava Ujedinjenih naroda.

Organizacijska i funkcijska struktura Centra postupno se je usavršavala i širila i danas djeluje u okviru triju sastavnica:

Povezuju i koordiniraju odgovarajuće aktivnosti u ukupno 40 država, odnosno toliko pripadajućih nacionalnih (državnih) ustanova (laboratorij) u zemljama u razvoju. Članovi ove asocijacije su države, koje prethodno, nakon aplikacije i odgovarajuće procedure, moraju svojiti Statut ICGEB–a. Do 2013., Statut je potpisalo 82 država, većina onih zemalja u razvoju, a od njih 62 trenutno su punopravni članovi Centra. Ostale imaju status „pridruženog centra“ (Affiliated Centre), a kandidati razinu "žarišne točke" (focal point). Jedna od članica je i Republika Hrvatska.

Statutne i komplementarne aktivnosti ICGEB osobito ostvaruje stvaranjem sljedećih aktivnosti:

  • realizacija dugoročnih međunarodnih istraživačkih projekata (3–4 godine);
  • doktoratski programi iz područja molekularne genetike i biotehnologije (u suradnji s Scuola Normale Superiore u Pisi (SNS) i Open University, UK ili drugim nacionalnim sveučilištima;
  • donacije za kratkoročne poslijedoktorske studije (najviše tri mjeseca);
  • dugoročne poslijedoktorske studije donacije (1-2 godine) za obuku istraživača kroz sudjelovanje u gorenavedenim istraživačkim programima;
  • niz teorijskih i praktičnih tečaja i konferencija o genetičkom inženjerstvu i biotehnologiji (u (Trstu, New Delhiju, Cape Townu i udruženi centri);
  • kolaborativni istraživački programi poduzeti u državama članicama uz novčarsku potporu ICGEB (dotacije);
  • znanstvene usluge zemljama članicama, uključujući isporuku sofisticiranih reagensa za znanstvena istraživanja i telematske mreže za analizu ljudskog genoma i ine druge bažne organizme.[1]

Također pogledajte[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.icgeb.org/ts-home.html

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]