Meho Mehičić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Meho Mehičić (Mehmed) (Bosanski Petrovac, 1904. - Salzburg, 17. listopada 1967.), hrvatski odvjetnik i političar iz BiH.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

U Sarajevu završio opće srednje učilište. U Zagrebu završio visoko pravno učilište i doktorirao. [1] U NDH obnašao visoke lokalne i državne dužnosti. Prvo je imenovan dožupanom Velike župe Dubrava u Dubrovniku. Studenoga 1943. dožupan je Velike župe Huma u Mostaru.[1] Bio je i ministar u Vladi NDH. Od 5. svibnja 1944. do 8. svibnja 1945. bio ministar obnove opustošenih krajeva.[1] Sa šesnaestoricom ministara Vlade NDH, Mehičić je 6. svibnja 1945. napustio Zagreb zaputivši se prema Zapadu. Prenoćili su u Rogaškoj Slatini. Izbjeglički put odveo ga je u Austriju. S ostalim ministrima stigao je u Klagenfurt putujući preko Celja, Dravograda i predgrađe Klagenfurta Krumpendorf.[2] Zatim je bio u Salzburgu. Salzburg mu je bio zadnje stalno boravište. Ondje je organizirao u hrvatskj zajednici. Suradnik salzburškog Caritasa. Tih godina tamošnji je Caritas vodio Vilim Cecelja i skrbio se za mnogobrojne izbjeglice iz NDH. Mehičić je također bio aktivan u Hrvatskom oslobodilačkom pokretu.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Tko je tko u NDH, autor natuknice M.R., Minerva, 1997., ISBN 953-6377-03-9 Domoljub] Meho Mehičić (pristupljeno 1. veljače 2017.)
  2. Grobište Crngrob Ulomci iz knjige: dr. sc. Tomislav Dragun: "Ustaše i partizani – Dr. Nikola Mandić i Stjepan Hršak", Ognjište, nakladna zadruga, Zagreb, 2011. i iz časopisa "Država Hrvatska" br. 5, Zagreb, svibanj 2011.