Meri Gotovac
S. Meri (Marica) Gotovac (Budišnja Ravan, općina Konjic, Hercegovina, 10. svibnja 1958.),redovnica Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu, voditeljica kateheza i duhovnih obnova za mlade, tajnica Vijeća za pastoral duhovnih zvanja HBK od 2007., predsjednica Centra za zvanja Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica 2008. – 2010.,[1] osnivačica Zajednice mladih volontera „Milosrdni Samarijanac“,[2] suradnica u izradi katehetskih materijala[3]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Roditelji su joj bili majka Šima, rođena Ilić i otac Bosiljko Gotovac. Marica jer rođena u tradicionalnoj katoličkoj obitelji s jedanaestero djece kao dijete iz očeva drugog braka, jer mu je prva supruga umrla od španjolske gripe. Marica (s. Meri) je odrasla uz očevih troje djece iz prvog braka. U obitelji se svaki dan zajedno molilo i redovito slavila misa. Roditelji su im bili marljivi i pošteni ljudi. Živjeli su u teškim uvjetima. Djeci nisu ostavili gotovo nikakva materijalna dobra, unatoč što su teško radili cijelog života. Rodni joj kraj nije pružao nikakve mogućnosti za životni napredak i gotovo svi su ga brzo napuštali i odlazili na školovanje ili na posao daleko od obiteljskoga doma. Roditelji su joj na kraju su ostali sami i u rodnoj joj Budišnjoj Ravni ostali sve do rata u Bosni i Hercegovini. Ni rat ih nije potjerao, nego su pobjegli pred bošnjačko-muslimanskom agresijom. Boravili su kod jednog sina u Njemačkoj, potom kod drugog u Osijeku gdje su ostali do smrti.[1]
Rano djetinjstvo provela je u obiteljskom domu. Od malena je osjećala sklonost prema redovničkom pozivu. Njeno malo selo nije imalo osnovnu školu s punim programu, nego se u selu moglo polaziti samo do četvrtoga razreda. Otac je želio da kći Marica nastavi školovanje jer je bila dobra učenica. Mati se protivila jer nije htjela da kći ide sama s dječacima u šest kilometara udaljenu školu i bila je za da Marica se školuje u Sarajevu gdje bi boravila kod ujaka. Usred rasprave i dogovora doznali su od susjednoga župnika, da Milosrdne sestre Svetoga Križa u Đakovu primaju djevojčice na stanovanje omogućavajući im uz materijalnu pomoć roditelja završiti školovanje. Meri je odmah to prihvatila te je s ocem 1969. je došla u Đakovo, te sa skupinom od još petnaestak djevojčica iz Bosne i Hercegovine i Slavonije nastavila pohađati osnovnu školu u Trnavi kraj Đakova. Odlučila je postati redovnica pa se nakon osnovne škole odlučila vratiti u Đakovo. Gimnaziju je završila u Đakovu. Poslije redovničke formacije, položila je godine 1982. prve redovničke zavjete u provincijalnoj kući u Đakovu.[1]
Diplomirala je u Zagrebu na Katehetskom institutu u Zagrebu. Duže godina radila kao katehistica.[4] Otkad je vjeronauk u škole uveden 1991., radila je i kao vjeroučiteljica u školama, vodila je susrete za mlade i roditelje, duhovne susrete za djevojke, vodila je pjevanje dječjeg i mješovitog zbora, vodila je duhovne obnove za djevojčice i mlade, svirala i animirala pjevanje na nedjeljnim misama.[1] Godine 2001. započela je rad s mladima u Domu bl. s. Ulrike samostana u Đakovu. Ljeta 2008. magistrirala na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, tezom "Mladi pred izborom duhovnog zvanja u postmodernom okruženju", pod vodstvom mentora dr. Josipa Šimunovića. Prva je studentica Katehetskog instituta KBF-a u Zagrebu koja je magistrirala iz područja pastoralne teologije.[4] Objavila članke katehetsko-liturgijske građom u „Vjesniku“ Đakovačke i Srijemske biskupije te u časopisu „Kateheza“ i održala nekoliko stručnih predavanja na susretima animatora za duhovna zvanja.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e Baran, Tanja. 31. prosinca 2012. Meri Gotovac. Laudato. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. prosinca 2016. Pristupljeno 7. prosinca 2016.
- ↑ Obilježavanje Međunarodnog dana starijih osoba. Dom za starije Đakovo. 1. listopada 2015. Pristupljeno 7. prosinca 2016.
- ↑ Ured. Đakovačko-osječka biskupija. Pristupljeno 7. prosinca 2016.
- ↑ a b S. Meri Gotovac obranila magistarski rad, IKA V - 104423/7. IKA. 10. srpnja 2008. Pristupljeno 7. prosinca 2016.