Mihovilj Naković

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Mihovilj Naković.

Mihovilj Naković ili Mihovil, Miho, Mihael Naković (mađarski Nákovich Mihály) (Veliki Borištof, 27. rujna, 1840.Koljnof, 24. travnja, 1900.) hrvatski (gradišćanski) je pisac, kantor, sakupljač narodnih pjesama i učitelj. Naković je bio uporan i marljiv književnik gradišćanskohrvatskog jezika u 19. stoljeću. Kasnije je preuzio uređivanje Keršćansko-katoličanskoga kalendara od Gašpara Glavanića.

Njegov otac, Ivan Naković je bio tkalac, a njegova majka je bila Marija Pika, zato su ih zvali Pikini. Djed mu je bio također učitelj i kantor u Frakanavi. Nakovića pamet se je već u domaćoj školi razvila. Navečer je kot 13 i 14 ljetni dječak još svenek hodio u školu. Pozvali su ga za pomoćnoga učitelja u Hrvatski Židan, a potom u Frakanavu. Učiteljsku školu je završio u Šopronu, baš za glavni ispit, po kom bi bio dostao učiteljsku diplomu, nije imao novca. Ondašnji lanžarski farnik ga je pomilovao i dao za njega novac, da je mogao dobiti diplomu. Kratko je učiteljevao u Vulkaprodrštofu, što se pak nije moglo potvrditi. U Cogrštofu su ga 1860. izabrali za bilježnika i školnika, odakle pak 1874. odlazi za kantora, učitelja te ravnatelja u Koljnofu. U Cogrštofu je imao jednoga jednoga učenika, Martina Borenića

Pisao je pjesme, u kojih nastavlja staru školnišku tradiciju prigodnog pjesnika. Naković i drugi su reformirali gradišćanskohrvatski jezik, koji se je trudio se zbližiti hrvatskomu književnomu jeziku, dok ranije se je Jožef Ficko ogradio od srpskohrvatskog i ilirskog jezika. Naković, Štefan Krpan i Mirko Valentić su potpisali Deklaraciju o jedinstvenom književnom jeziku 16. listopada, 1877.

Pisao je udžbenike, pjesmarice i molitvenike. Njegov molitvenik Duhovni vĕnac ima velik broj i veliku popularnust. Pokušao je u svojoj brizi za selo pokrenuti poučne i zabavni časopis Knjižnica za seljačke ljude, ali su izišla samo dva broja (1891. i 1892.).

Djela[uredi VE | uredi]

  • Zemlyopisz za hervatszke narodne skole (1873.)
  • Prirodopisz za hervatszke skole jurszke biskupie (1873. Glavanić i Naković)
  • Nova mĕra i vága (1875.)
  • Jacskar. Narodne jacske za hervatszku mladoszt (1876.)
  • Duhovni vĕnac (1877.)
  • Podučavanje u jezikoslovju (1877.)
  • Vĕnac. Jačkene knjige (1878.)
  • Druga štanka za katoličanske hèrvatske škole Ugarskoga kraljevstva (1880. Naković i Borenić)
  • Ugarska slovnica, za nimške škole izdana (1880.)
  • Zlatna koruna Bl.D. Marije (1882.)
  • Kerštjansko-katoličanski kalendar za prestupno leto (od 1891.)
  • Knjižnica za seljačke ljude (1891.)
  • Pĕrva molitvenica za katoličansku ditcu (1892.)
  • Srĕdnji vĕnac Bl.Div. Marije (1892.)
  • Novi vĕnac. Jačkene knjige za katholičansku crickvu (1893.)
  • Novi duhovni vĕnac bl. div. Marije (1897.)
  • Nova zlatna koruna Bl. divice Marije (1905.)
  • Početak hodočasne crikve B.D. Marie, u Kolnofu (rukopis, ?)

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Nikola Benčić: Književnost gradišćanskih Hrvata, Zagreb 1998. ISBN 953-6260-05-0
  • Kópházi Hírek, Kópháua Önkormányzatának tájékoztatója VI. évfolyam 2. szám 2000. Április