Mijo Bzik
Mijo Bzik (Mučna Rijeka kraj Koprivnice, 13. rujna 1907. – Zagreb, 21. lipnja 1945.) bio je ustaški doglavnik,[1] hrvatski novinar i publicist.
Jedan je od osnivača i suradnika Hrvatskog domobrana (1928.) Po izlasku iz tamnice 1933. iselio iz Hrvatske i pristupio ustašama u vježbovnom logoru Janka-puszta.[1][2] Sudjelovao u organizaciji atentata na kralja Aleksandra I. Karađorđevića 1934.[3] U izbjeglištvu u Italiji uređivao ustaška glasila Grič i Ustaša.[2]
Vratio se u Hrvatsku zajedno s Pavelićem.[1] Sudjelovao u osnivanju logora za istrebljenje Srba i Židova.[4]
Kao poglavnikov pobočnik, obavljao poslove u svezi s novinstvom i promidžbom. U početku 1942. imenovan je povjerenikom za novinstvo pri Predsjedništvu Vlade NDH, s osobitim naglaskom na suradnji s talijanskim fašističkim atašeom za tisak u Zagrebu Bertonijem.[1] U prvoj okružnici naredio je: "upozoravam hrvatsko novinstvo, da je dužno držati se u najvećoj ustaškoj stegi i bezuvjetno izvršavati sve odredbe i ravnati se po svim uputama ovoga povjereništva. Novinarski rad u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kao i sav drugi rad, mora se temeljiti isključivo na radu, dužnosti i odgovornosti i to najveće ustaške odgovornosti(...)"; "svatko mora pisati ustaški i cijeli ton novina mora biti stopostotno ustaški i to u svakom pogledu, svugdje i svagda, ustaški do kraja"; "Riječ Srbin ima nestati, kad se radi o Vlasima u Hrvatskoj. Mora ju zamijeniti riječ komunist" itd.[1]
Imao je čin ustaškog pukovnika.[3] Po napuštanju Zagreba u svibnju 1945. zarobila ga je Jugoslavenska armija, a Vojni sud u Zagrebu osudio ga je jer je, prema presudi, "[...] sudjelovao u organizaciji i izradi plana ubijanja 'radi odmazde' i kao jedan od 'rasova' organizirao, naređivao i sam izvršavao surove zločine nad narodom".[3] Izrečena mu je smrtna kazna[5] vješanjem, koja je izvršena dan kasnije.[1]
Djela[uredi | uredi kôd]
Promicao je ideje ustaške organizacije te istraživao i pisao povijest ustaštva.
- Ustaška borba (1942.)
- Ustaška pobjeda (1942.)
- Ustaška misao (1943.)
- Ustaški pogledi (1944.)
Uredio je, komentarima popratio i objelodanio govore Ante Pavelića Putem hrvatskog državnog prava (1942.).[5]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f Zvonimir Despot: Tko je bio ustaški doglavnik Mijo Bzik
- ↑ a b Krušelj 2002, str. 163.
- ↑ a b c Krušelj 2002, str. 164.
- ↑ Povjerenik NDH na Pagu Juraj Crljenko svjedoči da je Bzik bio 1941 među osnivačima logora za istrebljenje Slana na Pagu, Novi list, 31. srpnja 1985.
- ↑ a b LZMK Hrvatska enciklopedija Natuknica: Bzik, Mijo, www.enciklopedija.hr (pristupljeno 30. prosinca 2017.)
- Krušelj, Željko. 2002. Poglavniku odan do smrti - dva neobjavljena svjedočanstva o Miji Bziku (PDF). Podravina. 1 (1): 163–180. Pristupljeno 12. siječnja 2021.