Prijeđi na sadržaj

Mijo Bzik

Izvor: Wikipedija

Mijo Bzik (Mučna Rijeka kraj Koprivnice, 13. rujna 1907.Zagreb, 21. lipnja 1945.) bio je ustaški doglavnik,[1] hrvatski novinar i publicist.

Jedan je od osnivača i suradnika Hrvatskog domobrana (1928.) Po izlasku iz tamnice 1933. iselio iz Hrvatske i pristupio ustašama u vježbovnom logoru Janka-puszta.[1][2] Sudjelovao u organizaciji atentata na kralja Aleksandra I. Karađorđevića 1934.[3] U izbjeglištvu u Italiji uređivao ustaška glasila Grič i Ustaša.[2]

Vratio se u Hrvatsku zajedno s Pavelićem.[1] Sudjelovao u osnivanju logora za istrebljenje Srba i Židova.[4]

Kao poglavnikov pobočnik, obavljao poslove u svezi s novinstvom i promidžbom. U početku 1942. imenovan je povjerenikom za novinstvo pri Predsjedništvu Vlade NDH, s osobitim naglaskom na suradnji s talijanskim fašističkim atašeom za tisak u Zagrebu Bertonijem.[1] U prvoj okružnici naredio je: "upozoravam hrvatsko novinstvo, da je dužno držati se u najvećoj ustaškoj stegi i bezuvjetno izvršavati sve odredbe i ravnati se po svim uputama ovoga povjereništva. Novinarski rad u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kao i sav drugi rad, mora se temeljiti isključivo na radu, dužnosti i odgovornosti i to najveće ustaške odgovornosti(...)"; "svatko mora pisati ustaški i cijeli ton novina mora biti stopostotno ustaški i to u svakom pogledu, svugdje i svagda, ustaški do kraja"; "Riječ Srbin ima nestati, kad se radi o Vlasima u Hrvatskoj. Mora ju zamijeniti riječ komunist" itd.[1]

Imao je čin ustaškog pukovnika.[3] Po napuštanju Zagreba u svibnju 1945. zarobila ga je Jugoslavenska armija, a Vojni sud u Zagrebu osudio ga je jer je, prema presudi, "[...] sudjelovao u organizaciji i izradi plana ubijanja 'radi odmazde' i kao jedan od 'rasova' organizirao, naređivao i sam izvršavao surove zločine nad narodom".[3] Izrečena mu je smrtna kazna[5] vješanjem, koja je izvršena dan kasnije.[1]

Djela

[uredi | uredi kôd]

Promicao je ideje ustaške organizacije te istraživao i pisao povijest ustaštva.

  • Ustaška borba (1942.)
  • Ustaška pobjeda (1942.)
  • Ustaška misao (1943.)
  • Ustaški pogledi (1944.)

Uredio je, komentarima popratio i objelodanio govore Ante Pavelića Putem hrvatskog državnog prava (1942.).[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f Zvonimir Despot: Tko je bio ustaški doglavnik Mijo Bzik
  2. a b Krušelj 2002, str. 163.
  3. a b c Krušelj 2002, str. 164.
  4. Povjerenik NDH na Pagu Juraj Crljenko svjedoči da je Bzik bio 1941 među osnivačima logora za istrebljenje Slana na Pagu, Novi list, 31. srpnja 1985.
  5. a b LZMK Hrvatska enciklopedija Natuknica: Bzik, Mijo, www.enciklopedija.hr (pristupljeno 30. prosinca 2017.)
  • Krušelj, Željko. 2002. Poglavniku odan do smrti - dva neobjavljena svjedočanstva o Miji Bziku (PDF). Podravina. 1 (1): 163–180. Pristupljeno 12. siječnja 2021.