Prijeđi na sadržaj

Miklós Horthy

Izvor: Wikipedija
Miklós Horthy de Nagybánya
Horthy u regentskoj odori
Rođenje 18. lipnja 1868.
Kenderes, Mađarska, Austro-Ugarska
Smrt9. veljače 1957. (88 god.)
Estoril, Portugal
regent Mađarske
1. ožujka 1920.  15. listopada 1944.
PrethodnikBéla Kun
NasljednikFerenc Szálasi
Normativni nadzor

Miklós Horthy de Nagybánya (Nagybányai Horthy Miklós; Kenderes, 18. lipnja 1868.9. veljače 1957.) bio je mađarski admiral i državnik koji je obnašao dužnost regenta Kraljevine Mađarske tijekom međuratnog razdoblja i većine Drugoga svjetskog rata, od 1. ožujka 1920. do 15. listopada 1944. godine.

Svoju vojnu karijeru Horthy je započeo 1896. godine kao poručnik korvete u austro-ugarskoj mornarici, a do 1918. godine dosegnuo je čin kontraadmirala. Sudjelovao je u pomorskoj Bitci u Otrantskim vratima te je u posljednjoj godini Prvoga svjetskog rata postao vrhovni zapovjednik mornarice. Nakon niza pobuna, car i kralj Karlo I. i IV. imenovao ga je viceadmiralom i zapovjednikom flote, razriješivši dotadašnjeg admirala dužnosti. Tijekom revolucionarnih previranja u Mađarkoj te vojnih intervencija iz Čehoslovačke, Rumunjske i Jugoslavije, Horthy se s mađarskom vojskom vratio u Budimpeštu. Potom mu je Ugarski sabor ponudio položaj regenta, dok je Habsburška dinastija i ugarska monarhija formalno svrgnuta.[1][2]

Tijekom međuratnog razdoblja Horthy je predvodio režim obilježen nacionalnim konzervativizmom i antisemitizmom.[3][4] Pod njegovim vodstvom Mađarska je zabranila djelovanje Komunističke partije Mađarske te ekstremno desne Strelaste križeve koju je vodio Ferenc Szálasi, a u vanjskoj politici zauzela je revanšistički kurs s ciljem revizije odredbi Trianonskog ugovora iz 1920. godine. Bivši mađarski kralj Karlo IV. dvaput je pokušao povratiti prijestolje, no mađarska je vlada 1921. popustila pod savezničkim prijetnjama novim ratnim sukobom. Karlo je potom protjeran iz Mađarske i upućen u progonstvo.[1]

Ideološki nacionalni konzervativac, Horthy je u povijesnoj literaturi ponekad označen kao fašist.[5][6][7] Krajem 1930-ih njegova je vanjska politika približila Mađarsku nacističkoj Njemačkoj u zajedničkom protivljenju Sovjetskom Savezu. Uz potporu Adolfa Hitlera, Mađarska je ponovno okupirala određena područja izgubljena Trianonskim ugovorom. Pod Horthyjevim vodstvom Mađarska je 1939. pružila utočište poljskim izbjeglicama nakon njemačke invazije na Poljsku te je 1941. sudjelovala u napadu na Sovjetski Savez od strane Sila osovine. Dio povjesničara smatra da Horthy nije bio osobito voljan doprinositi njemačkom ratnom naporu ni sudjelovati u Holokaustu u Mađarskoj, bojeći se da bi to moglo spriječiti eventualni mir s Saveznicima. Unatoč tomu, do ožujka 1944., kada su Nijemci okupirali Mađarsku u operaciji Margarethe, već je ubijeno oko 63.000 Židova. U kasnijoj fazi rata, od svibnja do srpnja 1944., oko 437.000 mađarskih Židova deportirano je u Auschwitz II–Birkenau, gdje je većina odmah po dolasku ubijena u plinskim komorama.[8] Neki povjesničari navode da je Horthy bio svjestan tih genocidnih zločina te da ih je odobravao, uključujući masakr u Novom Sadu.[9]

U listopadu 1944. Horthy je objavio da je Mađarska potpisala primirje sa Sovjetskim Savezom i povukla se iz Sila osovine. Ubrzo je bio prisiljen na ostavku, uhićen od strane Nijemaca i odveden u Bavarsku, dok je vlast u zemlji preuzela Stranka strijelastog križa. Na kraju rata Horthy je završio u zarobljeništvu američkih trupa.[10] Nakon što je 1948. svjedočio na suđenju ministara za ratne zločine u Nürnbergu, nastanio se u Portugalu, gdje je živio do smrti u izgnanstvu. Njegove memoare pod naslovom Ein Leben für Ungarn (Život za Mađarsku)[11] objavio je 1953. godine. U suvremenoj Mađarskoj Horthy ostaje izrazito kontroverzna povijesna ličnost, koja izaziva oprečne interpretacije i političke polemike.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 Horthy de Nagybánya, Miklós. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. enciklopedija.hr. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
  2. Krajcar, Dražen. Miklós Horthy – regent u zemlji bez kralja i admiral u zemlji bez mora – 1868. povijest.hr. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
  3. Laughland, John. 2008. A History of Political Trials: From Charles I to Saddam Hussein (engleski). Peter Lang. ISBN 9781906165000
  4. Robert, Rozett. 9. svibnja 2021. Hungary and the Jews. From Golden Age to destruction, 1895-1945. sciencespo.fr (engleski). Pristupljeno 4. studenoga 2025.
  5. György, Lázár. 6. lipnja 2017. Orbán’s explicit praise of Horthy is a denial of Hungary’s fascist past. hungarianfreepress.com (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2023. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
  6. Museum Condemns Attempts to Rehabilitate Hungarian Fascist Leader. ushmm.org (engleski). Washington. 28. lipnja 2017. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
  7. La Cluj e comemorat dictatorul fascist Horthy Miklos pe bani publici. activenews.ro (rumunjski). 6. kolovoza 2015. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
  8. Hungary and the Holocaust Confrontation with the Past (2001) (Center for Advanced Holocaust Studies United States Holocaust Memorial Museum); Tim Cole; Hungary, the Holocaust, and Hungarians: Remembering whose History? str. 3-5 (PDF). ushmm.org. Pristupljeno 28. listopada 2025.
  9. Golubović, Zvonimir. 1991. Racija u Južnoj Bačkoj, 1942. godine. Novi Sad. str. 194
  10. von Papen, Franz. 1952. Memoirs of Franz von Papen (engleski). Lucknow Books. London. str. 514–523, 546. ISBN 9781786257406
  11. Horthy, Miklós. 2011. A Life for Hungary: Memoirs of Admiral Nicholas Horthy Regent of Hungary (engleski). Ishi Press International. ISBN 9784871879132

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Miklós Horthy