Milan Đukić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Milan Đukić

Milan Đukić (Dnopolje, Donji Lapac, 10. travnja 1947. - Donji Lapac, 8. listopada 2007.), hrvatski je političar. Zastupnik je srpske manjine u hrvatskom saboru u trima sazivima (Drugi saziv Hrvatskog sabora, Četvrti) te načelnikom općine Donjeg Lapca. Bio je članom Srpske narodne stranke.

Završio je I. stupanj Ekonomskog fakulteta te je po struci bio diplomiranim ekonomistom.

Za Hrvatsku je značajan što je 1991. bio na čelu skupine pripadnika srpske manjine koja se nije slagala sa secesionističkom politikom Srpske demokratske stranke. U jeku optužaba iz međunarodnih krugova utjecajnih u svijetu, a vrlo nesklonih Hrvatskoj, u kojima se neutemeljeno i zlonamjerno prikazivalo Hrvatsku kao novu NDH, Đukić je organizirao stranku hrvatskih Srba koja je prihvatila novo uređenje i novu hrvatsku državu. Kad su velikosrpski napadi na Hrvatsku eskalirali postala je stranka koja je zastupala interese Srba na područjima pod nadzorom hrvatske vlasti.

Milan Đukić je davno vidio propast politike Slobodana Miloševića.[1] Đukićeva predviđanja bila su točna, jer se Miloševićeva politika pokazala pogubnom za srpski narod.[1] Zbog toga što nije stao uz pobunjenike, velikosrbi na okupiranim teritorijima su mu spalili njegovu kuću u Donjem Lapcu.

Stranka je ubrzo dobila povlašten tretman u državnim medijima, a Đukić je dobio dužnost pomoćnika ministra unutarnjih poslova i savjetnika predsjednika Franje Tuđmana. Tako iako što na parlamentarnim izborima 1992. godine njegova stranka SNS nije uspjela prijeći prag od 3 % za ulazak u Sabor, presudom Ustavnog suda tri njezina zastupnika, uključujući Đukića, dobila su saborske mandate, jer na listama drugih stranaka koje su prešle prag nije bilo dovoljno zastupnika srpske nacionalnosti, a da bi se ispunila kvota koju je propisivao tadašnji ustavni zakon o pravima manjina. Ustavni sud je mandate prepustio SNS-u, iako je prije te stranke po broju glasova lista sa srpskim zastupnicima bila lista SDU-a, obrazloživši to time da SNS kao "etnička stranka" ima veće pravo na "etničke mandate".

Milan Đukić je ubrzo nakon toga postao potpredsjednik Sabora, a SNS dobio nadimak Stranka Tuđmanovih Srba, s obzirom da je uvijek podržavao HDZ i vladu, a nikad oporbu. Ta se percepcija kasnije promijenila, kada je SNS počeo sve više kritizirati odnos vlasti prema srpskoj manjini, budući da su trajno bili nezadovoljni time što su Srbi u Republici Hrvatskoj prestali biti politički narod i postali nacionalna manjina.

SNS je bila srpska stranka koju je hrvatski narod cijenio.[1] Bila je to prva srpska parlamentarna stranka u Hrvatskoj.[1] Milan Đukić ju je izgradio i stvorio dobre diplomatske veze, koje su stranci od koristi i u današnjici.[1]

U 4. sazivu Hrvatskog sabora je obnašao nekoliko dužnosti. Bio je članom Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, članom Odbora za međuparlamentarnu suradnju, članom Odbora za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu te zamjenikom člana Izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

Kad nije uspio postati zastupnikom u 5. sazivu, povukao se iz političkog života te vratio u Donji Lapac.

Od početne faze kad su ga zvali "Tuđmanovim Srbinom", vremenom je sve više postajao njegovim protivnikom, do te mjere da je neutemeljeno optuživao Tuđmana i hrvatske vlasti za progone Srba, zbog čega je bio metom žestokih reakcija hrvatskih intelektualaca u medijima.[2] Štoviše, pretkraj života je napisao knjigu Ugašena ognjišta širom svijetle u kojoj je za propast njegove manjine u Hrvatskoj optužio Franju Tuđmana, Slobodana Miloševića i Milana Babića. Tuđmana je optužio "da je izabrao rat kao krvavi put do pregovora preko nacionalističke politike koju je vodio slično politici Ante Pavelića", "veliki nacional-šovinist i srbomrzac", oslobodilačke akcije Hrvatske vojske je nazvao zločinačkim, velikosrpsku pobunu u Hrvatskoj je smatrao odgovorom na "rehabilitaciju NDH-azije 1990.godine od strane HDZ-a", "da se Srbija nije direktno uključivala u rat u Hrvatskoj, ali je Srbe dozirala logistikom i određenim brojem sumnjivih dobrovoljaca". [3] 31. srpnja 1995. izjavio je da "Srpska narodna stranka ne može pozdraviti Splitsku deklaraciju između predsjednika Tuđmana i Izetbegpvića o vojnoj suradnji Hrvatske i BiH".[4]

SNS je na izborima poslije izgubio od druge srpske stranke, SDSS-a Milorada Pupovca.[1] SNS se je nadao da će ta stranka zastupati interese srpskog naroda, no to se nije ostvarilo.[1] Milan Đukić još za života kritizirao je stavove i politiku Milana Pupovca. 25. srpnja 1992. izjavio je za Pupovca "Milorad Pupovac je marioneta Slobodana Miloševića."[4] I poslije rata Đukić je bio kritički raspoložen prema SDSS-u, osobito jer su za pobjede u svojim izbornim jedinicama služili se "Srbima-autobusarima".[5][6]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Hrvatski sabor Zastupnici 4. saziva Hrvatskoga sabora - Milan Đukić
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Razgovor s Zlatka Crnčeca s predsjednikom SNS-a Milanom Rodićem: Pupovac je opasan po srpski narod, stranice Srpske narodne stranke, 17. veljače 2011., pristupljeno 10. studenoga 2013.
  2. Vjesnik Vladimir Žerjavić: Tribina o domovinskom ratu (3): Đukićev pogrom Srba, 12. listopada 2000.
  3. Slobodna Dalmacija Željko Popović: Milan Đukić u knjizi: Akcije HV-a bile su zločinačke, za sve su krivi Milošević i Tuđman, 5. prosinca 2008.
  4. 4,0 4,1 Hrvatski spomenar
  5. Ž. Popović: SDSS dobio 14 glasova više od SNS-a Milana Đukića, Jutarnji list, 19. ožujka 2007.
    "Milan Đukić, nositelj liste SNS-a, rekao je da SDSS može osvojiti vlast jedino lažima i uvezenim Srbima. - Ti su birači nedavno odlučivali tko će vladati Srbijom. Sada ih je SDSS dovezao da odluče tko će vladati Hrvatskom."
  6. Srpski autobusari ponovno u Hrvatskoj, 19. ožujka 2007.
    "Srbi koji više ne žive u Hrvatskoj niti Hrvatsku vole, dolaze krojiti pravdu Srbima u Donjem Lapcu (18. ožujka 2007.). I nitko da bi toj anomaliji štogod prigovorio – pogotovo ne gongovci koji inače znaju biti jako glasni kada su u pitanju Hrvati iz BiH ili pak Hrvati iz dijaspore. Jedini koji se je ipak malo pobunio protiv «Srba-autobusara» bio je M. Đukić, ali ne zato što bi on bio protiv njih i njihovog glasovanja nego zato što u pitanje dolazi njegova stolica, jer oni sigurno neće glasovati za njego nego za njegovog suparnika M. Pupovca.. Iako se zna da te “Srbe-autobusare” organizira i financira tzv. “vlada Krajine” nedavno osnovana u Beogradu, naši vlastodršci mirne duše puštaju i dopuštaju te ponovne četničke provokacije protiv Hrvatske i protiv zdrave pameti."