Mile Stojić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Mile Stojić (Dragićina, 24. veljače 1955.), hrvatski pjesnik, književni kritičar, publicist, antologičar, prevoditelj s njemačkoga jezika iz BiH.[nedostaje izvor]

Pučku školu i gimnaziju završio u Ljubuškom, a studij jugoslavenskih književnosti i jezika diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Pokretač i urednik sarajevskog Obzora (1991/92.).

2007. je dobio nagradu Goranov vijenac.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Lijer, jezik prašume (pjesme, 1977.)
  • Umjetnost tame (pjesme, 1987.)
  • Zemna svjetlost (pjesme, 1988.)
  • Poezija (izabrane pjesme, 1985.)
  • Olovni jastuk (pjesme, 1989.)
  • Južnost (izabrane pjesme, 1990.)
  • Iza spuštenih trepavica (antologija hrvatskog pjesništva XX. stoljeća, 1991.)
  • Glasovi sarajevske noći (eseji, 1992.)
  • Libreto za sviralu i strojnicu (pjesme, 1994.)
  • Prognane elegije (pjesme, 1996.)
  • Jutro u Pompejima (ogledi, 1998.)
  • Mađarsko more (pjesme, 1999.)
  • Nakon sudnjega dana (izbor pjesama, 1999.)
  • Fenster Worte-Ein bosnisches Alphabet/Riječi s prozora-jedan bosanski Alfabet (poetska proza, 2000.)