Milko Cepelić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Milko Cepelić (Vuka, 21. rujna 1853. - Đakovo, 26. ožujka 1920.) je bio hrvatski svećenik, skupljač, povjesničar i etnograf.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je 1853. u mjestu Vuka. U rodnom je mjestu pohađao pučku školu. Na đakovskom je liceju studirao filozofiju i bogoslovlje.

1877. se je godine zaredio za svećenika. Bio je kapelanom u Osijeku. 1882. je postavljen za osobnog tajnika biskupa Strossmayera. Poslije su ga crkvene vlasti postavile za đakovačkog župnika.

Zagovarao je hrvatske nacionalne interese. Pokrenuvši prvi hrvatski dnevni list Narodnu obranu (zajedno s dr. Neumanom), pripomogao je jačanju nacionalne svijesti osječkih Hrvata.

Bio je član Hrvatskog književnog društva Javor, predsjednik zbora duhovne mladeži đakovačke i jedan od osnivača Kluba hrvatskih književnika i umjetnika 1909. u Osijeku.[1]

Svoje radove i članke objavljivao je u listovima Glasnik biskupije bosanske i srijemske, Srijemski Hrvat, Hrvatska obrana, Narodna zaštita, Krijesu, subotičkoj Danica i kalendaru Jeki od Osijeka.[1]

Zajedno s povjesničarem Matijom Pavićem tiskao je 1900. knjigu o Strossmayeru, a 1915. knjigu Stolna crkva Djakovačka.[1]

Bio je poznavatelj i sakupljač gljiva, leptira i školjaka, te je napisao Katalog tekstilne zbirke, koji je posmrtno dao Etnografskom muzeju u Zagrebu.[1]

Značajan je za etnografiju zbog svog zanimanja za povijest rodnog sela, za slavonske običaje i narodnu nošnju te rukotvorine Baranje, Srijema i Posavine.

Umro je u Đakovu 26. ožujka 1920. godine.

Priznanje[uredi VE | uredi]

  • Spomen ploča na rodnoj kući koju je postavio Klub hrvatskih književnika iz Osijeka 1995.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • 1,0 1,1 1,2 1,3 Vladimir Lončarević, Milko Cepelić - čuvar narodnoga blaga, tiskovno izdanje Glasa Koncila, br. 32 (2016.), objavljeno 7. kolovoza 2016. u rubrici »Katolički oblikovatelji kulture«, str. 21