Minho (rijeka)
| Minho Miño | |
|---|---|
| Rijeka | |
 | |
 Zemljovid rijeke Minho | |
| Položaj | |
| Države | Španjolska i Portugal |
| Naselja | Lugo, Ourense, Tui, Caminha |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 300[1] km |
| Površina porječja | 16 250[1] km2 |
| Istjek | |
| • Prosječni | 340 m3 |
| Tok rijeke | |
| Izvor | Pedregal de Irimia, (Lugo, Galicija) |
| • Nad. vis. | 750[1] m |
| • Koord. | 43°12'41"N, 7°16'52"W |
| Ušće | kod mjesta Caminha u Atlantik (estuariij) |
| • Koord. | 41°51'55"N, 8°52'11"W |
| Slijev | Atlantski |
| Ulijeva se u | Atlantski ocean |
| Pritoci | Sil |
Minho (portugalski) Miño (španjolski i galicijski) je najveća rijeka u Galiciji Španjolska duga 300 km.[1]
Rijeka je ime dobila od svog antičkog rimskog naziva Minius. Minho je granična rijeka između Španjolske i Portugala, čije se vode u gornjem toku koriste za rad brojnih hidrocentrala, a u donjem za navodnjavanje poloprivrednih površina.
Zemljopisne karakteristike[uredi | uredi kôd]
Rijeka Minho ima površinu porječja od 16 250 km²[1]od toga je 799 km² (5%) u Portugalu, a ostatak u Španjolskoj.[1]Rijeka je ukupno duga oko 300 km od toga 70 km u Portugalu.[1]
Izvor rijeke Minho leži oko 50 km sjeverno od Luga u Galiciji, kod mjesta Pedregal de Irimia. Rijeka teče južno od zidina ovog starog rimskog grada i teče južno kroz kanjone sve do doline sjeverno od grada Ourense. Na tom dijelu njena sliva sagrađena su akomulaciona jezera od Portomarína do Frieire; Belesar 654 m ³, Peares sa 182 m ³, Velle sa 17 m ³, Castrelo sa 60 m ³ i Frieira s 44 m ³.
Dvadeset kilometara sjeverno od Ourensea kod mjesta Os Peares, Minho prima vode svoje glavne pritoke rijeke Sil. Prolazeći Ourense, rijeka teče u smjeru jugozapada dok ne dosegne portugalsku granicu kod mjesta Melgaço. Tu je izgrađena brana kod mjesta Frieira u blizini grada Ribadavia, koji je poznat po svom vinu Ribeiro.
U svom portugalskom toku Minho dijeli dvije zemlje u duljini od oko 80 km. Kotlina rijeke je bujna, zelena dolina puna obrađenih polja, gdje je svaki kvadratni metar zemljišta koristi se za proizvodnju kukuruza, krumpira, kupusa, ili nečeg drugog - ovisno o godišnjem dobu.
Zatim Minho protječe kroz srednjovjekovne gradiće Melgaço i Monção, zatim razdvaja španjolski Tui i portugalsku Valença do Minho, u kojima su važni cestovni i željeznički mostovi, nakon tog utječe u Atlantik u blizini grada Caminha.
Pritoke[uredi | uredi kôd]
- Desne pritoke Minha u pokrajini Pontevedra su; Río Tamuxe (zvana i Carballas, Carballo ili Carvallo), Pego, Cereixo da Brinha, Furnia (zvana i Forcadela), Louro, Caselas, Tea, Deva, Ribadil i Cea. U pokrajini Ourense; Avia, Barbantiño i Bubal, u pokrajini Lugo; Asma, Narón, Ferreira, Mera, Narla, Ladra, Támoga i Anllo.
- Lijeve pritoke Minha u Portugalu su; Mouro, Gadanha, Coura, Deva, Arnoia, Barbaña, Lonia, Sil, Sardiñeira, Loio, Neira, Chamoso, Robra (zvana i Santa Marta), Lea i Azúmar
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f g PHB do Rio Minho (PDF). Instituto da Agua. 10. veljače 2000. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. lipnja 2007. Pristupljeno 1. prosinca 2011.
