Prijeđi na sadržaj

Mnogocvjetna dafina

Izvor: Wikipedija
Mnogocvjetna dafina
Plodovi Elaeagnus multiflora
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Rosales
Porodica:Elaeagnaceae
Rod:Elaeagnus
Vrsta:E. multiflora
Dvojno ime
Elaeagnus multiflora
Thunb.
Baze podataka

Mnogocvjetna dafina ili goumi (lat. Elaeagnus multiflora) grmolika je biljka iz roda Elaeagnus, porodice Elaeagnacea, koja raste u Kini, Japanu, Koreji te na Sahalinu.

To je listopadni do polu-zimzeleni grm koji obično raste u zaobljenom obliku do 3 metra (10 stopa) visine. Poznat je po tome što ljeti daje jestive jarko crvene bobičaste plodove (koji podsjećaju na male trešnje) i ima sposobnost vezanja dušika te tako obogaćuje siromašna tla. Porijeklom je iz otvorenih šuma, šikara i šumskih rubova u Kini i Japanu. Mlade grančice prekrivene su smeđim ljuskama. Zreli jajoliki listovi (dugi do 2 inča, 5 cm.) tamnozeleni su odozgo, ali srebrno prošarani sitnim smeđim ljuskama odozdo. Mali, zvonoliki, srebrnasto-bijeli cvjetovi cvatu u proljeće (travanjsvibanj) s plodovima koji se pojavljuju ljeti (srpanj). Cvjetovi nisu osobito upadljivi, ali su ugodnog mirisa. Mali, jednosjemeni plodovi nalik bobicama (duguljaste koštunice do pola inča duge, 1 cm) ljeti sazrijevaju do upečatljive jarko crvene boje. Plodovi su prilično opori i ne smiju se jesti svježi s grma prije nego što postignu punu zrelost. Potpuno zreli plodovi su sočni, slatki i trpki i mogu se jesti svježi s grmlja, sušeni ili kuhani.[1]

Postoji i veći broj uzgojnih odlika.

Sastav plodova

[uredi | uredi kôd]

Plodovi sadrže:

  • 11 – 18 % šećera
  • 1,5 – 2,3 % organskih kiselina
  • od 0,18 – 0,46 % pektina
  • od 13,2 – 19 mg / 100 g vitamina A
  • 16 – 33 mg / 100 g vitamina C ( po drugim izvorima do 118 mg%)

Sadrži i oko 0,3 – 0,5% tanina.[2] Sadrži još oko 68 mg/kg željeza,te dosta polifenolnih spojeva ( oko 285 – 765 mg %). Također plodovi su bogati aminokiselinama.[3] Sadrže 17 puta više likopena od rajčice.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

U Europu je unesen negdje oko 1850. godine (Nizozemska). Uzgojem ove voćne vrste prvi su se u Europi počeli baviti Francuzi oko 1877., no uzgoj se nije nikada proširio izvan jednog malog dijela francuske pokrajine Lorraine.[4] Propitivanje mogućnosti uzgoja u Rusiji počinje negdje nakon 1945. godine, no intenzivnije tek oko 2000. godine (iako su prve sadnice unešene u Rusiju još 1926.).[5] U Americi se uzgaja tek od 2000-ih godina (prve sadnice uvezene su u SAD prije nekih 100 godina).[6] U Poljskoj je propitivanje uzgoja počelo oko 1995., u Ukrajini oko 1980.[7] U Kini i Koreji te posebno Japanu goumi je već stoljećima uobičajena i vrlo cijenjena voćna vrsta.

Sinonimi

[uredi | uredi kôd]
  • Elaeagnus edulis Siebold ex E.May
  • Elaeagnus edulis Siebold ex Carrière
  • Elaeagnus isensis Makino
  • Elaeagnus jucundicocca2 Koidz.
  • Elaeagnus longipes A.Gray
  • Elaeagnus multiflora var. edulis (Siebold ex Carrière) C.K. Schneid.
  • Elaeagnus multiflora var. multiflora
  • Elaeagnus multiflora var. obovoidea C.Y.Chang
  • Elaeagnus multiflora var. orbiculata Makino
  • Elaeagnus multiflora var. ovoidea Makino
  • Elaeagnus multiflora var. siphonantha (Nakai) C.Y.Chang
  • Elaeagnus multiflora var. sulcata Makino
  • Elaeagnus multiflora var. tenuipes C.Y.Chang
  • Elaeagnus odoratiedulis Lavallée
  • Elaeagnus rotundifolia Gagnaire
  • Elaeagnus siphonantha Nakai
  • Elaeagnus umbellata var. siphonantha

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Jeanne Dericks-Tan, Gabriele Vollbrecht: Auf den Spuren der Wildfrüchte in Europa, Abadi Verlag, Alzenau 2009, ISBN 978-3-00-021129-4
  • Houng J.Y., Nam H.S., Lee Y.S., Yoon K.Y., Kim N.W., Shin S.R. Study on the antioxidant activity of extracts from the fruit of Elaeagnus multiflora Thunb. Korean J. Food Preserv. 2006;13:413–419.
  • Lachowicz S., Bieniek A., Wiśniewski R., Gil Z., Bielska N., Markuszewski B. Profil parametrów fitochemicznych i właściwości przeciwoksydacyjne owoców oliwnika wielokwiatowego (Elaeagnusmultiflora Thunb.) Materiały z konf. Naukowej “Miejsce ogrodnictwa we wpółczesnym życiu człowieka I ochronie środowiska Warszawa. 2019:35.
  • Shin S.R., Hong J.Y., Yoon K.Y. Antioxidant properties and total phenolic contents of cherry Elaeagnus (Elaeagnus multiflora Thunb.) leaf extracts. Food Sci. Biotechnol. 2008;17:608–612.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Missouri Botanical Garden, pristupljeno 9. lipnja 2024.
  2. http://referatu.net.ua/referats/7569/156885 Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. srpnja 2017. (Wayback Machine) Pristupljeno 15.09.2015.
  3. ЛОХ ЗА КАЛИТКОЙ Pristupljeno 15.09.2015.
  4. Le Goumi un fruit naturalisé lorrain peu connu, Pristupljeno 12.10.2015.
  5. Гуми - лох многоцветковый Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. travnja 2015. (Wayback Machine), Pristupljeno 11.10.2015.
  6. Reich, L. 2004. Uncommom Fruits for Every Garden. Portland, str. 115
  7. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC9101257/

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]