Ova stranica dio je WikiProjekta žene u crvenom. Kliknite ovdje za više informacija

Mumtaz Mahal

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Car Šah Džahan i njegova supruga Mumtaz Mahal

Mumtaz Mahal (perzijski: ممتاز محل‎, rođena kao Arjumand Banu Begum, Agra, Indija, 27. travnja 1593. - Burhanpur, Indija, 17. lipnja 1631.) - žena mogulskog cara Šaha Džahana. Taj Mahal u Agri, koji se često navodi kao jedno od svjetskih čuda, naručio je njezin suprug, da služi kao njezina grobnica.

Mumtaz Mahal rođena je kao Arjumand Banu Begum u Agri u obitelji perzijskoga plemstva. Njen otac bio je Abu'l-Hasan Asaf Kan, bogati perzijski plemić, koji je imao visoku dužnost u Mogulskom Carstvu kao veliki vezir. Bila je i nećakinja carice Nur Džahan, glavne i posljednje žene cara Džahangira, koja je vladala iz sjene.[1]

Udala se u dobi od 19 godina, 1612. za princa Kurama,[2] kasnije poznatog po svom carskom imenu Šah Džahan, koji joj je dodijelio titulu "Mumtaz Mahal" (perz.: "najomiljenija u palači"). Iako je bila zaručena za Šaha Džahana od 1607., na kraju je postala njegova druga žena 1612. godine. Osim Mumtaz, Šah Džahan imao je još dvije žene s kojima se oženio iz političkih razloga. S te dvije, imao je sa svakom po jedno dijete.

Mumtaz i Šah Džahan imali su 14 djece, uključujući Džahanaru Begum (najstariju i najdražu kćer Šaha Džahana)[3] i prijestolonasljednika i najstarijeg preživjelog (prvi je umro s tri godine) sina Daru Shikoha,[4] kojega je odabrao Šah Džahan, da ga naslijedi. On je i došao na tron, ali samo privremeno, jer ga je nadvladao brat Aurangzeb (šesto dijete), koji je u konačnici naslijedio svog oca kao šesti mogulski car 1658. godine. Sedmero djece Šaha Džahana i Mumtaz Mahal umrlo je u djetinjstvu, dvoje od boginja.

Mumtaz Mahal umrla je 1631. u Burhanpuru, tijekom rođenja svog 14. djeteta, kćeri po imenu Gauhar Ara Begum, zbog jakog krvarenja, u dobi od 38 godina. Šah Džahan oplakivao je svoju voljenu ženu godinu dana i dao je izgraditi Taj Mahal kao grobnicu za nju, kao spomenik besmrtne ljubavi. Taj Mahal gradio se 22 godine. U njemu su jedno po kraj drugoga pokopani Šah Džajan i Mumtaz Mahal. Kao i kod drugih mogulskih kraljevskih dama, nije bilo njenih portreta za života, ali su od 19. stoljeća nastajali brojni njeni portreti.

Šah Džahan postao je car 1628. godine pa je s njime bila na tronu tri godine, a on je vladao sve do 1658. godine, još dugo nakon njene smrti. Za vladavine i dok je još bila živa, dao joj je titule 'Malika-i-Jahan' ("kraljica svijeta"),[5] 'Malika-uz-Zamani' ("kraljica vremena") i'Malika-i-hindustan' ("kraljica Hindustana"). Car joj je omogućio život u velikoj raskoši. Njena rezidencija, koja je bila dio utvrde Agra, bila je optočena zlatom i dragim kamenjem. Imala je i fontane. Dobila je veliku količinu novca za svoje potrebe. Usprkos mnogobrojnim trudnoćama, mnogo je putovala s carem. Imali su vrlo prisan, emotivan i intiman odnos. Dobila je mnogo njegove pažnje i puno privilegija. Imala je velik utjecaj na careve odluke, savjetovala ga je i imala mogućnost poništenja smrtne kazne za osuđenike.[6] Imala je odobreni pristup carskom pečatu, kojim su se pečatile careve odluke.[7] Pomagala je pjesnicima, učenjacima i talentiranim. Odobravala je donacije, stipendije i mirovine potrebitima.

Po njoj su nazvana dva svemirska kratera. O njoj su snimljeni brojni indijski filmovi. Poznati francuski parfumer Jacques Guerlain načinio je parfem Shalimar inspiriran njome.

Galerija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Frank W. Thackeray; John E. Findling, eds. (2012). Events that formed the modern world: from the European Renaissance through the War on Terror. Santa Barbara, CA: ABC-CLIO. p. 254. ISBN 9781598849011.
  2. Khan, Inayat (1990). The Shahjahannama. Translated by Fuller, A. R. Oxford Library Press. p. 6
  3. Richards, J.F. (1995). Mughal empire (Transferred to digital print. ed.). Cambridge, Eng.: Cambridge University Press. p. 126. ISBN 9780521566032.
  4. Balabanlilar, Lisa (2015). Imperial Identity in the Mughal Empire: Memory and Dynastic Politics in Early Modern South and Central Asia. I.B.Tauris. p. 131. ISBN 9780857732460
  5. Banks Findley, Ellison (1993). Nur Jahan: Empress of Mughal India. Oxford, UK: Nur Jahan : Empress of Mughal India. ISBN 9780195074888.
  6. Hansen, Waldemar (1972). The peacock throne : the drama of Mogul India (1. Indian ed., repr. ed.). Delhi: Motilal Banarsidass. p. 93. ISBN 812080225X.
  7. Smith, Bonnie G., ed. (2005). Women's history in global perspective : volume 2. Urbana: University of Illinois Press. p. 109. ISBN 9780252072499.