Nacrt:9K35 Strela-10
 Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati. Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije. Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Zadnja izmjena: Argo Navis (razgovor | doprinosi) prije 12 mjeseci. (osvježi) Nacrt nije uređivan dva mjeseca pa je stavljen u kategoriju za brisanje. Nacrte koji ne zadovoljavaju uvjete za brzo brisanje potrebno je predložiti za brisanje predloškom {{Brisati}}, a brisanje raspraviti u Raspravama o brisanju.
|
 |
Sadržaj članka ili odjeljka izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava) Popravite članak ispravljanjem netočnih prijevoda i konstrukcija koje ne pripadaju hrvatskom jeziku. (pomoć) |
| 9K35 Strela-10 | |
|---|---|
| Vrsta | Protuzračni projektil |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | KB Tochmash Projektni biro za precizno strojarstvo |
| Projektirano | 1969-1976 |
| Proizvođač | OKB-16 (Nudelman) |
| Razdoblje proizvodnje | 1976- |
| Svojstva | |
| Dužina | 2,35 m |
| Masa | 42 kg |
| Promjer | 120 mm |
| Brzina | 517 m/s |
| Bojna glava | 5 kg |
| Domet | 5,2 km |
| Sustav navođenje | Pasivni IR plus foto kontrast |
9K35 "Strela-10" (ruski Strela, NATO kodno ime: SA-13 Gopher) je sovjetski protuzračni sustav kratkog dometa. Sustav je razvijen za zaštitu mehaniziranih sastava. Glavni cilj je borba protiv niskoletećih zrakoplova i helikoptera na rutama napredovanja. Koristi se na razini brigade.
Razvoj[uredi | uredi kôd]
Sustav Strela-10 dizajniran je kao nasljednik ili kao prijelazni dodatak Streli-1. Razvoj je započeo 1969. u projektantskom uredu Nudelman (OKB-16). Prvi sustavi isporučeni su sovjetskim kopnenim snagama 1978. godine.
Projektil[uredi | uredi kôd]
Projektili sustava 9K35 nose oznaku 9M37 i koriste pasivni tragač čiji je detektor u IR/UV rasponu (3,5–5,0 µm i 0,3-0,8 µm). Kasnije uvedene rakete 9M37D i 9M333 imaju poboljšanu bojevu glavu i tražilicu.[1] Ovaj tragač također omogućuje gađanje ciljeva po lošem vremenu ili noću. Isto tako, može se boriti protiv malih frontalnih ciljeva koji se približavaju. Najveća brzina projektila je oko 1,8 Macha. Ako cilj dođe unutar radijusa blizinskog upaljača (3 m), štapna bojeva glava je detonirana. Bojeva glava je težka 5 kg i ima sadržaj eksploziva od 1,1 kg. Prilikom detonacije stvara fragmente težine do 9 grama, brzine od oko 1.300 m/s.[2] U slučaju izravnog pogotka, bojna glava se aktivira udarnim upaljačem.
Vozilo i radar[uredi | uredi kôd]
Vozilo se temelji na transporteru MT-LB . Izgrađen je prema operativnim načelima sovjetske vojne doktrine, prema kojoj su vozila trebala biti plutajuća i zračno prenosiva. Umjesto male kupole s mitraljezom kalibra 7,62 mm postavljen je lanser s radarom. Zahvaljujući vrlo širokim tragovima, vozilo pokazuje dobre vozne osobine, posebno na snijegu. Vrlo nizak specifični pritisak na tlo također omogućuje kretanje u dubokom snijegu ili blatu bez zapinjanja.
Na nosaču je montirana rotirajuća kupola rotirajuća (360°) s četiri projektila u lansirnim kutijama. U pokretu su lansirne kutije sklopljene te leže ravno na krovu. Topnik s optičkim nišanom nalazi se u kupoli iza prozora od pleksiglasa. Radar 9S86 (NATO kodni naziv: Snap Shot) postavljen je između četiri lansirna spremnika i koristi se za mjerenje udaljenosti. Radar može otkriti leteće ciljeve na udaljenosti od 0,43 do 10,3 kilometra. Maksimalno odstupanje u mjerenju udaljenosti je 100 m, a točnost mjerenja brzine je 30 m/s. Na svako vozilo pričvršćena su četiri pasivna radarska prijemnika 9S16 (NATO kodni naziv: Flat Box). Oni otkrivaju emitere iz zrakoplova kao što su radar i radarski visinomjeri. Zapažanje cilja vrši se optički. Kako bi se povećalo očekivano vrijeme pogotka, obično se na metu ispaljuje salvo od dvije vođene rakete.
Verzije[uredi | uredi kôd]
- 9K35 Strela-10SW: 1. Proizvodna inačica uvedena 1976. s četiri projektila 9M37 smještena u kućištima za lansiranje i transport.
- 9K35M Strela-10M: 2. Proizvodna verzija uvedena 1979. s moderniziranom elektronikom i poboljšanim projektilima 9M37M.
- 9K35M2 Strela-10M2: 3. Proizvodna verzija predstavljena 1981. s radarskom antenom "Snap Shot" (9S86) za mjerenje udaljenosti.
- 9K35M3 Strela-10M3: 4. Proizvodna verzija uvedena 1989. s novom elektronikom i novim projektilima 9M333.
- 9K35M3-K Strela-10M3-K: Strela-10M3 instaliran na BTR-60 PB. Samo prototip, prvi put predstavljen na izložbi MAKS -2007.
- 9K35M4 Strela 10M4: Modernizirana verzija tvrtke Tetraedr. S novim elektro-optičkim ciljničkim sustavom s automatskim ciljnikom.
- 9K35MN Strela 10MN: Modernizirana verzija 9K35M4 s integriranim načinom noćnog gledanja.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Tomasz Szulc. Kolovoz 2004. Russian Surface-to-Air Missiles by 2005. 28. str. 60–62
- ↑ Luftabwehreinheiten der russischen Landstreitkräfte bekommen neue Zielrakete. web.archive.org. 12. ožujka 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2016. Pristupljeno 18. studenoga 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)