Vidi kôd stranice Nacrt:Rashrvaćivanje

{{NPOV/popraviti}}{{Nacrt}}
{{stilska dorada}}
{{neutralnost}}
[[Datoteka:Fascist italianization.jpg|mini|Plakat talijanskih fašista, objavljen u [[Vodnjan|Vodnjanu]] između 1922. i 1943. Plakat obavještava domaće stanovništvo o zabrani uporabe »slavenskog« (tj. [[Hrvatski jezik|hrvatskog]]) jezika na svim javnim mjestima, uklj. trgovine i obaveznoj uporabi [[Talijanski jezik|talijanskoga]] pod prijetnjom »uvjerljivih metoda«.]]
'''Rashrvaćivanje''' ili '''dekroatizacija''' nazivi su za prisilni ili ciljani [[asimilacija|asimilacijski]] proces kojim se gube i/ili svjesno uklanjanju [[Hrvatski identitet|hrvatski identitet]], [[Hrvatski jezik|jezik]], [[Kultura u Hrvatskoj|kultura]], [[povijest]] i nacionalna znakovlja [[Hrvati|Hrvata]].

Rashrvaćivanje područja s [[Hrvati|hrvatskim stanovništvom]] provodili su strani vladari i strane politike, kako u doba [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] i [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] u procesima [[mađarizacija|mađarizacije]], [[talijanizacija|talijanizacije]] i [[germanizacija|germanizacije]] – koje su mađarski, talijanski i austrijski politički krugovi nastojali provoditi onda kada bi se hrvatski element našao izložen politički osobito nepovoljnim prilikama – tako i u doba [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine]] i [[SFR Jugoslavija|SFR Jugoslavije]] putem [[srbizacija|srbizacije]] i [[jugoslavizacija|jugoslavizacije]]. Dekroatizaciju provodila je i [[Kraljevina Italija]], na područjima koja su joj pripojena nakon Prvog svjetskog rata i za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] srpske su snage i [[Jugoslavenska narodna armija|JNA]] ubijali i progonili [[Hrvati|hrvatsko stanovništvo]], prvenstveno iz općina i gradova sa većinskim srpskim ili miješanim stanovništvom, te je uslijedilo razaranje stambenih objekata Hrvata, rušenje hrvatskih katoličkih crkava i uklanjanje [[Hrvatski nacionalni simboli|hrvatskih nacionalnih simbola]]. Početkom [[2020-ih]] pojavile su se teorije i teze da se iseljavanjem [[Hrvati|Hrvata]] i doseljavanjem stotina tisuća stranih radnika u Hrvatskoj provodi »zamjena stanovništva«.<ref name="VL">{{cite web |title= Demograf Šterc o doseljavanju stranaca: Zamjena stanovništva u Hrvatskoj počela je prije dvije godine |url= https://www.vecernji.hr/vijesti/demograf-sterc-treba-iskoristiti-cinjenicu-da-imamo-vise-stanovnistva-izvan-domovine-1555802 |website= vecernji.hr |publisher= [[Večernji list]]|date= 17. siječnja 2022. |accessdate = 4. studenoga 2023.}}</ref>

Suprotnost rashrvaćenja je [[pohrvaćenje]].

== Rashrvaćivanje kroz povijest ==
=== Prije Prvog svjetskog rata ===

=== Politika Kraljevine Jugoslavije ===

=== Talijanizacija u prvoj polovici 20. stoljeća ===
Istaknuti Hrvati koji su u ranijim stoljećima djelovali u Italiji - kao što su primjerice [[Faust Vrančić]] ili [[Julije Klović]] - u literaturi zapadne Europe poznate su uglavnom pod talijanskim imenima ''Fausto Veranzio'' i ''Giulio Clovio'', te ih se prepoznaje kao Talijane.<!----nakon sustavnog zabranjivanja hrvatskog (i slovenskog) jezika u školstvi, javnim službama i tisku od strane liberalnih talijanskih vlasti nakon I. svjetskog rata, talijanizacija je na vrlo drastičan način provođena [[Totalitarizam|totalitarističkim]] sredstvima koje je uspostavio [[Fašizam|fašistički]] režim [[Benito Mussolini|Benita Mussolinija]].---->

Rashrvaćivanje hrvatskih klasika od [[Marko Marulić|Marka Marulića]] do [[Antun Gustav Matoš|Matoša]] i stvaranje zabluda o hrvatskoj književnosti u talijanskoj enciklopediji spominje [[Mirko Tomasović]] u djelu "[[Od Vrlike do Lisabona]]".<ref>Mirko Tomasović, Od Vrlike do Lisabona, Matica Hrvatska Sinj 1993, {{ISBN|953-96429-9-X}}''</ref>

Do danas, vodeće kulturne institucije u Srbiji svrstavaju dubrovačke i bokokotorske hrvatske književnike - među srpske pisce, koji da su navodno govorili srpski.<ref>[http://www.slobodnaevropa.org/content/blog/3553220.html "Kako su Držić i Gundulić postali - Srbi"]; Nenad Pejić za Radio slobodna Europa, 9. srpnja 2015.
</ref> 

=== Rashrvaćivanje u SFR Jugoslaviji ===
{{esej}}
Tijekom [[Titoizam|titoizma]] veliki je broj Hrvata bio prisiljen napustiti svoju [[domovina|domovinu]] iz ekonomskih ili političkih razloga, što je dovelo do depopulacije zemlje.

U povijesnim knjigama i [[enciklopedija]]ma iz razdoblja SFR Jugoslavije prešućivalo se i ili nedostatno vredovalo značaj hrvatskih autora <!--bila je nejasna formulacija a niti primjer nije bio reprezentativan-->. Iz [[ideologija|ideoloških]] razloga povijesnim zbivanjima se nije davalo pravo mjesto u povijesti (primjerice [[Gvozdansko]]g), a iznošeni su više puta netočni podatci i podatci koji nisu bili potpuni.<ref>hic.hr:'Razorna moć sustavne dekroatizacije' ''[http://www.hic.hr/dom/353/dom06.htm]''</ref>

Pokušaj stvaranja jedinstvenog [[Jugoslavizacija|južnoslavenskog]] [[etnički identitet|etničkog identiteta]] obuhvaćao je i pokušaj uvođenja zajedničkog [[srpskohrvatski|srpskohrvatskog jezika]] (spajanjem hrvatskog i srpskog na štetu hrvatskog, potom dovođenja hrvatskog u podređeni položaj, svođenje na razinu pukog nestandardnog regionalnog izraza te na koncu konačnog zatiranja hrvatskog), projekta koji zbog svoje neutemeljenosti nikad nije uspio zaživjeti.<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac383.nsf/AllWebDocs/Srpsko_hrvatski_nikada_nije_ostvaren__jer_nije_postojao Vijenac br.383/2008.] Ranko Matasović: Srpsko-hrvatski nikada nije ostvaren, jer nije postojao</ref>

Tijekom postojanja obiju Jugoslavija već izgrađeno hrvatsko pravno nazivlje uvelike je posrbljeno (hrvatski pravni termin "kazneno djelo" postao je "krivično djelo", "ovrha" je postala "izvršenje", "obiteljsko pravo" je postalo "porodično pravo" itd.) i to se stanje nije promijenilo sve do hrvatske samostalnosti, a značajne promjene uslijedile su tek poslije osamostaljenja.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/26307 Hrčak] Josip Miletić: Povijesni razlozi terminoloških promjena u novom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu, Croatica et slavica iadertina 1 (2005.), str. 81-83</ref> Osobito je dekroatizacija bila dosljedno provedena u sferi nacionalne sigurnosti: riječi poput "[[stožer]]", "[[satnik]]", "[[bojnik]]", "[[zapovjednik]]", "[[stega]]" (i mnogi drugi hrvatski termini) doslovno su tretirane kao "ustaške riječi"{{ni}} i uopće se nije smjelo pomišljati na njihovu uporabu - izuzev ako se nije govorilo o nekim povijesnim temama, primjerice o I. svjetskom ratu.{{ni}}

Hrvati su se potiho opirali procesima rashrvaćivanja, čak i u redovima hrvatskih komunista. To je protivljenje tek rijetko bilo iskazivano na javni način, prigodom donošenja [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]] iz 1967. godine i za vrijeme [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]] 1970. – 1971. godine. Nositelji takvih pokušaja izlagali su se znatnim rizicima, a nositelji [[Antihrvatstvo|antihrvatskih]] politika među komunistima su se vrlo trudili da ih suzbiju.{{ni}} 

Tako istaknuti komunistički političar [[Stipe Šuvar]] objašnjava u novinskom intervjuju iz 1987. godine:
:''»Hrvatski je nacionalizam nakon 71. dobio po prstima, ali je ostao pritajen i ponovo se podmuklo širi... Djelovanje hrvatskog nacionalizma na području jezika već je urodilo otrovnim plodovima. Strateški je pritom cilj, a na njemu se uporno i sistematski radi nakon 1971., ne više na bučan, već na perfidan način, raskidanje jezičnog zajedništva hrvatskog i drugih naših naroda koji govore jednim, hrvatskim ili srpskim, odnosno srpskohrvatskim jezikom uz sve varijantske razlike... Hrvatski nacionalisti uporno se bore za poseban (nacionalni) hrvatski jezik. Da bi prikrili da oni neprestano proizvode i produbljuju incidentna stanja, optužuju svakoga tko upozori na to za unitarizam i antihrvatsku zavjeru.«''<ref>Citat prema [https://bib.irb.hr/datoteka/467533.Doktorska_disertacija_Neboja_Blanua.pdf "Uloga teorija zavjera u konstrukciji političke zbilje u Hrvatskoj: analiza političkog diskurza 1980. - 2007. godine"], Nebojša Blanuša, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (doktorska disertacija), str. 235.</ref>

=== Domovinski rat ===
[[Datoteka:Demographics of RSK.jpg|mini|Promjena etničkog sastava na području [[Republika Srpska Krajina|Republike Srpske Krajine]]. Postotak etničkih Srba značajno je porastao s 52,1% u travnju 1991. na 88% u srpnju 1992., dok je broj Hrvata u istom razdoblju naglo pao s 36% na 7%.]]
{{mrva}}

== Primjeri rashrvaćivanja po zemljama ==
{{točnost}}
=== Hrvatska ===
[[Hrvatsko kulturno vijeće|Hrvatsko kulturno vijeća]] primjećuje da određeni krugovi [[medijska manipulacija|medijskim manipulacijama]] - stalnim ponavljanjem sintagmi poput 
* ''"dogovoreni rat s Miloševićem",''  
* "''dogovorena podjela Bosne''", 
* kako je ''"Hrvatska mogla izbjeći rat da je to htjelo tadašnje vodstvo",'' 
* kako je ''"Jugoslavija mogla opstati da su na to pristali republički moćnici",''
sustavnim [[laži]]ma ili poluistinama koje imaju za cilj [[pranje mozga]] zapravo žele ''dekroatizirati'' hrvatsku [[politika|politiku]].<ref>HKV:'Detuđmanizacija' je dekroatizacija ''[http://dns1.vjesnik.hr/Html/1999/02/28/nunu.htm]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }}''</ref>

[[Davor Domazet]] također u svojoj knjizi [[Gospodari kaosa]] upozorava na ubrzani proces virtualizacije i postupnu dekroatizaciju Hrvatske.<ref>Slobodnadalmacija [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/inc/print.asp?url=/20021028/sibenik02.asp] 
"''Najsnažnijim motivom za izdavanje knjige, kako je kazao admiral Domazet, bilo je raščlanjivanje pojma "detuđmanizacije" koji je upravo u to vrijeme doživio svoj vrhunac, a iza kojeg se, po njegovu mišljenju, krije "rashrvaćivanje Hrvatske''"</ref>

Neki politički krugovi u Hrvatskoj opravdavaju ili ne osuđuju [[titoizam|titoistički]] [[democid]], ismijavaju hrvatsko [[domoljublje]] i postojanje zasebnog [[etnički identitet|etničkog identiteta]].<ref>Croatian American Association [http://www.caausa.org/vijesti/Novoobnovljene%20la%C5%BEi%20o%20Stepincu%20plod%20su%20srpske%20propagande%20u%20Americi.html] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080724184930/http://www.caausa.org/vijesti/Novoobnovljene%20la%C5%BEi%20o%20Stepincu%20plod%20su%20srpske%20propagande%20u%20Americi.html |date=24. srpnja 2008. }} 
"''Glavni Stepincev 'grijeh' nije bila navodna suradnja s Pavelicem, nego to što je bio oporba diktatoru Titu!''"</ref> Do danas još niti jedan komunistički zločinac nije osuđen za bilo koji od mnoštva zločina kojima su na meti bili Hrvati.

Prisilnim "brisanjem pamćenja" i revidiranjem povijesti želi se Hrvatsku dekroatizirati izmjenom slike o Domovinskom ratu...<ref>Dom i Svijet [http://www.hic.hr/dom/345/dom09.htm] "Razgovor sa Zoranom Vukmanom, "Put u Balkaniju"''"</ref>

=== Bosna i Hercegovina ===
Zbog [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] predratni broj Hrvata u BiH se znatno smanjio, što je dovelo do značajnog pada broja Hrvata u toj državi. <!-- mislim da ovdje miješamo kruške i jabuke - jedno je dekroatizacija, a drugo mijenjanje etničke slike  -->

Prema [[Hrvatsko zajedništvo Herceg Bosne|Hrvatskom zajedništvu Herceg Bosne]] ''...BiH je proteklih pet stoljeća [[islamizacija|islamizacije]], [[srbizacija|srbizacije]], [[jugoslavizacija|jugoslavenizacije]], [[asimilacija|asimilacije]], [[progon]]a, [[Hrvatska emigracija|emigracije]], ugnjetavanja i svih drugih vidova [[diskriminacija|diskriminacije]], tekla je također neprekinuta dekroatizacija ovoga prostora. ''<ref>Hrvatska zajednica Herceg Bosne:'Demografsko pitanje' ''[http://www.zajednistvo.info/index.php?option=com_content&task=view&id=89] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090512172809/http://www.zajednistvo.info/index.php?option=com_content&task=view&id=89 |date=12. svibnja 2009. }}''</ref>

=== Vojvodina ===
{{glavni|dekroatizacija Hrvata u Vojvodini}}
Habsburška Monarhija je prije podjele počela s politijom germanizacije krajeva, bilo koloniziranjem njemačkog stanovništva bilo germaniziranjem svih naroda, uključujući Hrvata. 
U 19. stoljeću i osobito nakon preobrazbe Monarhije u Austro-Ugarsku, Kraljevina Ugarska sprovodi politiju dekroatiziranja Hrvata, osobito nakon podjele Monarhije na austrijski i ugarski dio. Hrvatski je izbacivan iz školstva i Crkve i nije uvođen gdje je bilo Hrvata. Statistike na popisima iskrivljavane su radi povećavanja udjela Mađara u ukupnom stanovništvu Ugarske. Govornik mađarskog jezika upisivan je kao Mađar, bez obzira na stvarnu nacionalnu pripadnost. Hrvatsko ime bilo je progonjeno, pa su Hrvati pribjegavali manje provokativnom bunjevačkom imenu, zbog čega su hrvatska društva nosila bunjevačko ime. Uskoro je i to ime postalo provokacijom, pa su hrvatska nacionalna društva bila bez nacionalnog atributa.  Nakon Trianonskih sporazuma i raspada Ugarske primjenjivala je Mađarska još grublje nasilje prema manjinskim krajevima, osobito pograničnim i istaknutim pojedincima koji su iskazivali želju za priključivanjem tih krajeva zemlji kojoj je pripadao njihov narod (Hrvatska, Srbija, Rumunjska, Slovačka i dr.).{{ni}}

Nakon početne tolerancije i srpski hegemoni u Kraljevini SHS sprovodili su politiju kao Kraljevina Ugarska, promovirajući politiku usitnjavanja broja Hrvata partikularizmima (bunjevaštvo, šokaštvo) ili pseudoznanstvenim dokazivanjem srpstva. Titova Jugoslavija u početku prestaje s tom politikom, koja se mijenja nakon samo četiri godine. Slijedi politika srbiziranja pod plaštom jugoslavenštine i srpskohrvatskog i gašenja ili preimenovanja institucija hrvatskog imena. Broj Hrvata dosegao je popisni maksimum 1961. sa 145.431 pripadnikom i od tada bilježi pad. Do 1991. pao je na 74.000, dok je u istom razdoblju naglo narastao broj "ostalih", neopredijeljenih, regionalnog identiteta, deklariranih kao Jugoslaveni, Bunjevci i Šokci. Ratni progoni Hrvata, bijeg pred nasiljem u Hrvatsku i odnarođivanje Hrvata posrbljivanjem i nebunjevačkim hrvatstvom još više smanjuje hrvatski broj.{{ni}}

Procjena broja Hrvata koji su bili protjerani iz [[Vojvodina|Vojvodine]] u razdoblju 1991. – 2005. varira od 45.000 do 70.000. Neprihvaćanjem hrvatske etničke pripadnosti [[Bunjevci|bunjevačkih]] i [[Šokci|šokačkih Hrvata]], njihovim pretvaranjem u nove etničke grupe, taj proces je dalje ubrzan.<ref>{{sr icon}}[http://www.suboticke.net/arhiva/broj%2049/strane/feljton.htm Subotičke] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080504100957/http://www.suboticke.net/arhiva/broj%2049/strane/feljton.htm |date=4. svibnja 2008. }} Prilozi za raspravu o (raz)gradnji pozorišta (V)</ref><ref>[http://www.hrz.hr/aktualno/zivic.htm] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100822155807/http://www.hrz.hr/aktualno/zivic.htm |date=22. kolovoza 2010. }} Depopulacija Hrvata u Vojvodini</ref>

== Povezani članci ==
*[[derusifikacija]]
*[[dekristijanizacija]]
*[[prikrivena operacija|prikrivene operacije]]
*[[vergonha]]

==Izvori==
{{izvori|30em}}

== Vanjske poveznice ==

[[Kategorija:Hrvatska povijest]]
[[Kategorija:Hrvatska u prvoj Jugoslaviji]]
[[Kategorija:Hrvatska u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Hrvatska u drugoj Jugoslaviji]]
[[Kategorija:Kulturocid]]
{{mrva-pov}}