Nenad Valentin Borozan

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Nenad Valentin Borozan
Puno ime Nenad Valentin Borozan
Pseudonim NVB
Rođenje 31. prosinca 1949.
Mostar Flag of Bosnia and Herzegovina.svg
Smrt 21. listopada 2003.
Mostar Flag of Bosnia and Herzegovina.svg
Zanimanje Novinar / književnik
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 1971. - 2003.
Književne vrste Pjesništvo
Književni period Suvremeno pjesništvo

Nenad Valentin Borozan (Mostar, 31. prosinca 1949. - Mostar, 21. listopada 2003.), hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik i novinar. Pedagošku je akademiju (Odjel jugoslavenskih književnosti i materinski jezik) završio u Mostaru, gdje je živio i djelovao.

Životopis[uredi VE | uredi]

Djelatni je vijek proveo na Hrvatskoj radiopostaji Mostar, ostavivši upečatljiv trag uređivanjem prozaične kulturne emisije "Mozaik", koja je na rasporedu bila svakoga utorka u 16 sati. Poeziju, prozu, književne osvrte, kritike i razgovore objavljivao je na radiju i televiziji te u tridesetak listova i časopisa: Forum, Hrvatsko slovo, Književna Rijeka, Marulić, Horizont, Tomislav, Mogućnosti, Motrišta, Hrvatska misao, Osvit... Njegove pjesme prevođene su na njemački, francuski, slovenski, albanski, bugarski i turski jezik. Sudjelovao je na brojnim književnim večerima i svečanostima u Mostaru, Zagrebu, Splitu, Vukovaru, Rijeci, Puli, Vrgorcu, Podstrani, Kninu, Dubrovniku, Remscheidu, Bruxellesu i dr. Još za života, uvršten je u niz antologija i panorama hrvatskoga pjesništva.

Nenad Valentin Borozan bio je članom Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Društva književnika BiH, Matice hrvatske, Hrvatskoga novinarskog društva i Udruge hrvatskih novinara u BiH.

Za knjigu "lišce. teret od zrcala" (Ceres, Zagreb, 2002.) godine 2002. dobio je književnu nagradu "Antun Branko Šimić" Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne te, za isto djelo, 2003. godine nagradu "Jurini jablani" Društva hrvatskih književnika.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Osipalo se proljeće (Metković, 1971.); Sudbine i bezbrižja (Mostar, 1975.); Put do dana (Mostar, 1980.); Boj i svjedokinja (Mostar, 1985.); Oštrica stud (Mostar, 1987.); Svir po sjenama (Mostar, 1995.); Molitva s anđelom (Mostar, 1998.) i lišce. teret od zrcala (Zagreb, 2002.) te posthumno Čekanje blizine: Rukovet za Zlatku Frajzman (Široki Brijeg, 2004.).

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]