Neven Sesardić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Neven Sesardić
Zapadna filozofija
Filozofija 20./21. stoljeća
Rođenje 1949., (Beograd, Srbija)
Škola/tradicija Analitička filozofija
Glavni interesi Filozofija znanosti, Filozofija biologije, Filozofija politike
Utjecaji Charles Darwin, Stephen Jay Gould, Thomas J. Bouchard Jr.

Neven Sesardić (Beograd, 30. srpnja 1949.), hrvatski je filozof.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rani život

Rođen je u Beogradu gdje je završio osnovnu i srednju školu.

Obrazovanje

Diplomirao je filozofiju i grecistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1974. godine.[1] Na istom fakultetu magistrirao je i doktorirao filozofiju 1982. godine.[1]

Zaposlenje

Od 1979. do 1989. godine, radio je na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u zvanju asistenta (1977.-1983.) i docenta (1984.-1989.). Od 1989. do 1991. godine, bio je suradnik zaklade Alexander von Humboldt na Sveučilištu u Gießenu. Od 1991. do 1992. godine bio je suradnik Centra za interdisciplinarno istraživanje Sveučilišta u Bielefeldu.

Od 1992. do 1994. godine radio je na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u zvanju izvanrednog profesora. Od 1994. do 1995. godine godine radio je kao gostujući profesor na Odjelu za filozofiju Sveučilišta Notre Dame. Od 1995. do 1996. godine bio je suradnik Centra za filozofiju znanosti Sveučilišta u Minnesoti.

Od 1997. do 1999. godine bio je profesor filozofije na Međunarodnom koleđžu Miyazaki. Od 1999. do 2000. godine bio je istraživački suradnik na King's College London. Od 2000. godine do umirovljenja 2015. godine radio je na odjelu za filozofiju Sveučilišta Lingnan u zvanju izvanrednog (2000.-2006.) i redovitog profesora (2006.-2015).

Analitička filozofija u doba komunizma[uredi VE | uredi]

Bavio se spoznajnom teorijom i filozofijom znanosti (osobito fizike). Profilirao se rano kao zastupnik analitičke filozofije.

Kritika marksizma[uredi VE | uredi]

Zastupajući filozofske koncepcije Karla Poppera, prihvatio je i njegovu liberalnu političku teoriju, pa je s tog gledišta krizitirao marksističke koncepcije. Godine 1984. u zborniku Filozofske studije XV (Beograd: Filozofsko društvo Srbije) objavio je tekst Prilog kritici marksističke utopije. Godine 1985. objavio je na engleskom knjigu djelo Marxian Utopia? A theoretical critique of Marxism u izdanju Centre for Research into Communist Economies.

Između 1987. i 1989. godine objavio je kritičke tekstove o praxis filozofiji i vodio polemike s njenim najistaknutijim zastupnicima (Mihajlo Marković, Gajo Petrović) u časopisima Theoria (časopis Filozofskog društva Srbije), Pitanja (časopis SSOH, Zagreb) i inima. U jednom tekstu je napisao: "Pomalo je ironično da neki suvremeni marksisti upravo u pojmu prakse traže put za rehabilitaciju svoje filozofije. Naime, praksa kojom je marksizam ostavio trag u modernoj povijesti ne izgleda baš kao nešto čime bi se on imao razloga hvaliti."

Ta se polemika i u novije vrijeme obnavljala: Ministrovo novo ruho[2] je polemički tekst usmjeren protiv tadašnjeg ministra znanosti Gvozdena Flege, objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 4. rujna 2002. gdodine. (O toj polemici pogledajte i tekstove navedene dolje pod "vanjske poveznice".)

Politička djelatnost[uredi VE | uredi]

Politički se angažirao u demokratskim promjenama 1989.-1990. godine u Hrvatskom socijalno-liberalnom savezu (HSLS, kasnije stranka). Svibnja 1989. godine u zagrebačkom dvotjedniku Start (naklada više od 200.000, čitan u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji) objavio je članak u kojem je otvoreno zastupao antikomunizam. Zalagao se je za liberalno-demokratska načela; nije se uključio u praktičnu politiku.

Filozofija i problem (genetskog) nasljeđivanja[uredi VE | uredi]

U listopadu 2005. godine objavljenja je njegova knjiga Making Sense of Heritability u okviru biblioteke Cambridge Studies in Philosophy and Biology.[3] U knjizi razmatra odnos utjecaja nasljeđa i okoline na ljudsko ponašanje. Svoje teze prikazao je u članku Borci za jednakost ljudi ne prihvaćaju da je inteligencija nasljedna[4] u Jutarnjem listu 14. siječnja 2006. godine.

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Knjige

Autorske knjige

  • Fizikalizam, Beograd: IIC, (1984).
  • Marxian Utopia? (s Domenicom Settembrinijem), London: CRCE, (1985).
  • Making Sense of Heritability, Cambridge: Cambridge University Press, (2005).
  • Iz desne perspektive: s političke desnice protiv tvrdih ljevičarskih uvjerenja, Zagreb: Večernji list, (2012).
  • When Reason Goes on Holiday: Philosophers in Politics, New York: Encounter Books, (2016).

Uredničke knjige

  • Iz analitičke perspektive, Zagreb: Sociološko društvo Hrvatske, (1991).

Poglavlja u knjigama

  • "Reductionism and supervenience" u Human by Nature: Between Biology and Social Sciences (ur. Petern Weingart, Sandra D. Mitchell, Peter J. Ritcherson i Sabine Maasen), Mahwah: Psychology Press, (1997).

Članci

  • O marksističkoj ortodoksiji, Filozofska istraživanja 4, (1981).
  • Marksizam: nefilozofske strane jedne filozofije, Književna reč, (1983).
  • Revolucionarna filozofija između stvarnosti i ideala, Književna reč, (1984).
  • Filozofija u crno-beloj tehnici, Književni glasnik, (1984).
  • Prilog kritici marksističke utopije, Filozofske studije 15, (1984).
  • Psychology Without Principle of Charity, Dialectica 40, (1986).
  • Razmišljanja o filozofiji prakse, Theoria 1-2, (1987).
  • Još jednom o filozofiji prakse, Theoria 1-2, (1988).
  • Nova obrana filozofije prakse: s lošeg na gore, Pitanja 2-3, (1989).
  • Krik, bijes i filozofija prakse, Pitanja 2-3, (1989).
  • Science and Politics: Dangerous liaisons, Journal for General Philosophy of Science 23, (1992)
  • Clock Paradox Lost in Space, Philosophia Naturalis 30 (1993).
  • Egalitarianism and Natural Lottery, Public Affairs Quarterly 7, (1993).
  • Recent Work on Human Altruism and Evolution, Ethics 106, (1995).
  • Potkopava li znanost vjeru?, Encyclopaedia Moderna 49, (1998).
  • From Biological Inhibitions to Cultural Prohibitions: How Not to Refute Edward Westermarck, Biology and Philosophy 13, (1998).
  • Altruism, British Journal for the Philosophy of Science 50, (1999).
  • Philosophy of Science that Ignores Science: Race, IQ and Heritability, Philosophy of Science 67, (2000).
  • Evolution of Human Jealousy: A Just-So Story or a Just-So Criticism?, Philosophy of the Social Sciences, 33 (2003).
  • Heritability and Indirect Causation, Philosophy of Science 70, (2003).
  • Homoseksualni brak: pobjeda političke korektnosti i loših argumenata, Prolegomena 6, (2007).
  • Sudden Infant Death or Murder? A Royal Confusion about Probabilities, British Journal for the Philosophy of Science 58, (2007).
  • Guilt by Statistical Association: Revisiting the Prosecutor's Fallacy and the Interrogator's Fallacy, Journal of Philosophy 105, (2008).
  • Race: A Social Destruction of a Biological Concept, Biology and Philosophy 25, (2010).
  • Nature, Nurture, and Politics, Biology and Philosophy 25, (2010).
  • The Mirage of a Space between Nature and Nurture, International studies in the Philosophy of Science 25, (2011).
  • An Explosion Without a Bang, International Journal of Epidemiology 40, (2011).
  • Confusions about Race: A New Installment, Studies in History and Philosophy of Biological and Biomedical Sciences 44, (2013).
  • Women in Philosophy: Problems with the Discrimination Hypothesis (s Rafael De Clercq), Academic Questions, (2014).
  • Crossing the 'Explanatory Divide': A Bridge to Nowhere?, International Journal of Epidemiology, (2015)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Hrvatska enciklopedija: Sesardić, Neven, pristupljeno 6. rujna 2014.
  2. Neven Sesardić, Ministrovo novo ruho, Slobodna Dalmacija, 4. rujna 2002., pristupljeno 2. ožujka 2016.
  3. (engl.) Making Sense of Heritability, cambridge.org, pristupljeno 2. ožujka 2016.
  4. Neven Sesardić, Borci za jednakost ljudi ne prihvaćaju da je inteligencija nasljedna, Jutarnji list, 14. siječnja 2006., pristupljeno 2. ožujka 2016.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]