Nezaposlenost
.png)
 | Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. |
Nezaposlenost se u ekonomskom smislu javlja ako postoje kvalificirani radnici koji su voljni raditi po nadnicama ponuđenima na tržištu, ali ne mogu naći zaposlenje. Dakle, nezaposlene osobe starije su od 16 godina, sposobne i voljne raditi i aktivno traže posao, ali su bez posla.
Stopa nezaposlenosti je broj nezaposlenih radnika podijeljen s ukupnim brojem radno sposobnog stanovništva (osobe između 16 i 65 godina). Apsolutnom nezaposlenošću naziva se točan broj nezaposlenih osoba, a relativnom nezaposlenošću stopa nezaposlenosti, odnosno, omjer nezaposlenih osoba i radne snage. Pri tome se radnom snagom smatra zbroj zaposlenih i nezaposlenih osoba.
Razlučujući strukturu današnjih tržišta rada, ekonomisti identificiraju tri različite vrste nezaposlenosti:
- Frikcijska nezaposlenost
- Strukturna nezaposlenost
- Ciklička nezaposlenost
Frikcijska nezaposlenost nastaje zbog neprekidnog kretanja ljudi između različitih područja i radnih mjesta ili kroz različita životna razdoblja. Budući da frikcijski nezaposleni radnici često mijenjaju radna mjesta ili traže bolja, drži se katkad da su oni dobrovoljno nezaposleni.[nedostaje izvor]
Strukturna nezaposlenost označava raskorak između ponude i potražnje za radnicima. Raskoraci mogu nastati zato što potražnja za jednom vrstom rada raste, dok se potražnja za nekom drugom vrstom smanjuje, a ponuda se ne prilagođava dovoljno brzo. Ukazuje na nesklad u ponudi i potražnji za radnicima zbog toga što određeni sektori tehnološki zastarijevaju, a drugi se brže razvijaju i potražnja za jednom vrstom rada smanjuje se istodobno kada se za drugom vrstom rada povećava (npr. radnici u brodogradilištu).
Ciklička nezaposlenost postoji kad je ukupna potražnja za radom niska. Kako ukupna potrošnja i tzv. output padaju, nezaposlenost raste praktički svuda. Na primjer, u recesiji cjelokupna potražnja za radom pada i nezaposlenost raste u svim sektorima i područjima.
Promatrajući voljnost radnika za rad pri određenoj visini nadnica razlikuju se:
- Dobrovoljna nezaposlenost
- Prisilna nezaposlenost
Dobrovoljna nezaposlenost nastaje onda kada radnici ne žele raditi po aktualnim tržišnim nadnicama.
Za radnike se kaže da su prisilno nezaposleni kada žele raditi za nadnice kakve prevladavaju na tržištu, ali ne mogu pronaći posao.
I danas nezaposlenost ostaje središnji problem suvremenih tržišnih gospodarstava. Kad je nezaposlenost visoka, resursi se rasipaju, a dohodci ljudi se osipaju. Naravno, tijekom takvih razdoblja, ekonomske nevolje pogađaju i osjećaje ljudi i njihove obiteljske živote .
Visoka nezaposlenost utječe na smanjenje BDP-a (Bruto domaći proizvod). Znači, tom prilikom ne koristimo resurse koliko je to moguće, tako da nismo u prilici proizvesti dobra i usluge, koji će omogućiti ljudima da prežive i uživaju. Gubitci u razdobljima visoke nezaposlenosti najveći su dokumentirani gubitci u suvremenoj ekonomiji.
Iako je ekonomski trošak nezaposlenosti visok, niti kakav novac ne može adekvatno prikazati humani, socijalni i psihološki danak u razdobljima trajne prisilne nezaposlenosti. Psihološke studije ukazuju da je otpuštanje s posla jednako traumatski događaj kao i smrt bliskog prijatelja ili neuspjeh u školi. Nezaposlenost nerijetko dovodi do gubitka samopoštovanja, određenih mentalnih bolesti, problema unutar obitelji i raspada brakova. Utvrđena je povezanost između rasta stope nezaposlenosti i rasta stope kriminaliteta i stope samoubojstava.