Nielo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Diptih od nijeliranog srebra,Francuska oko 1500.

Nielo je crna, emajlu slična masa, po sastavu se radi o smjesi sulfida srebra, bakra i olova, koju se koristi kao podsloj na gravirnoj kovini.

Naziv dolazi od nigellius - crnomanjasto.

Može ju se rabiti za ispunjavanje graviranih ili jetkanih udubljenja u kovini, ali i na plitko iskucanim ili cizeliranim predmetima.

Stari Egipćani se navode kao izvorni dekoratori s nielom. Umijeće se proširilo diljem Europe u srednjem vijeku. U svom traktatu o zlatarstvu spominje je i poznati maniristički kipar i zlatar Benvenuto Cellini. Rimski predmeti bili su nijelirani smjesom samo na bazi srebrnog sulfida (no ima i rimskih predmeta samo na bazi bakar sulfida), bakar se u smjesi sa srebrom javlja tek krajem 5. stoljeća, a olovo dolazi u smjesu tek u 11. stoljeću.[1] Danas se radi i na razvoju bezolovne smjese, na bazi kositra, jer je olovo štetno kako po zdravlje tako i za okoliš.[2]

Ovu smjesu negdje nazivaju i tula, prema gradu Tuli, južno od Moskve, u kojem je od 1705. bila poznata radionica za kovinoobradu, a koja se u 18. i 19. stoljeću proslavila po svojim s nielom ukrašenim izrađevinama od srebra i ostalih kovina.

Tehnika se i danas koristi na Tajlandu,te u Ruskoj Federaciji, a u njoj su radili i neki suvremeni zlatari (primjerice amerikanac Phillip Fike).

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

  1. Erhardt Brepohl: Theory and Practice of Goldsmithing, Brynmorgen Press 2001.
  2. Oppi Untracht: Metalworking Techniques for Craftsmen, New York 1968.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. https://www.cambridge.org/core/journals/antiquaries-journal/article/div-classtitleniello-an-historical-and-technical-surveydiv/2C0312F5954432A8704E3767CDF592EE
  2. [1]