Nielo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Diptih od nijeliranog srebra, Francuska oko 1500.
Fullerov broš, nijelirano srebro, kasno 9. stoljeće, British Museum, London

Nielo je crna, emajlu slična masa, po sastavu se radi o smjesi sulfida srebra, bakra i olova, koju se koristi kao podsloj na gravirnoj kovini.

Naziv dolazi od nigellius - crnomanjasto.

Može ju se rabiti za ispunjavanje graviranih ili jetkanih udubljenja u kovini, ali i na plitko iskucanim ili cizeliranim predmetima.

Stari Egipćani se navode kao izvorni dekoratori s nielom. Umijeće se proširilo diljem Europe u srednjem vijeku. U svom traktatu o zlatarstvu spominje je i poznati maniristički kipar i zlatar Benvenuto Cellini. Rimski predmeti bili su nijelirani smjesom samo na bazi srebrnog sulfida (no ima i rimskih predmeta samo na bazi bakar sulfida), bakar se u smjesi sa srebrom javlja tek krajem 5. stoljeća, a olovo dolazi u smjesu tek u 11. stoljeću.[1] Danas se radi i na razvoju bezolovne smjese, na bazi kositra, jer je olovo štetno po zdravlje i okoliš.[2]

Ovu smjesu negdje nazivaju i tula, prema gradu Tuli, južno od Moskve, u kojem je od 1705. bila poznata radionica za kovinoobradu, a koja se u 18. i 19. stoljeću proslavila po svojim s nielom ukrašenim izrađevinama od srebra i ostalih kovina.

Tehnika se i danas koristi na Tajlandu i u Ruskoj Federaciji, a u njoj su radili i neki suvremeni zlatari (primjerice amerikanac Phillip Fike, talijani Mario Pinton i Graziano Visintin).

Izvori[uredi | uredi kôd]

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

  1. Erhardt Brepohl: Theory and Practice of Goldsmithing, Brynmorgen Press 2001.
  2. Oppi Untracht: Metalworking Techniques for Craftsmen, New York 1968.
  3. Oddy, W., Bimson, M., & La Niece, S. (1983). "The Composition of Niello Decoration on Gold, Silver and Bronze in the Antique and Mediaeval Periods". Studies in Conservation, 28(1), 29-35. doi:10.2307/1506104, JSTOR

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]