Nikša Stančić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Nikša Stančić (Stari Grad, 16. ožujka 1938.),[1] suvremeni hrvatski povjesničar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Nikša Stančić rodio se u Starom Gradu, na Hvaru, 1938.. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Splitu. Povijest je diplomirao 1964. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao 1979. godine na Sveučilištu u Zagrebu. Izabran u zvanje redovitog profesora 1991. godine. Od 1971. godine zaposlen je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za povijest.[1] Predstojnik Katedre za hrvatsku povijest.

Znanstveno djelovanje[uredi VE | uredi]

Istražuje hrvatsku povijest novog vijeka u europskom kontekstu, napose problematiku modernizacije, nacije i nacionalizma, hrvatskog narodnog preporoda na sjeveru Hrvatske i jugu Hrvatske, točnije habsburškoj carskoj pokrajini Dalmaciji. Član suradnik HAZU - Razred za društvene znanosti je od 2000.-2004. godine a redoviti je član od 2004. godine.[1]

Priredio je knjige: Josip Ante Soldo. Grimanijev zakon: zakon za dalmatinske krajine iz 1755./56. godine, (Zagreb, 2005.), Hrvatski državni sabor 1848., (suprir. Iskra Iveljić, Josip Kolanović; uredio Josip Kolanović, Zagreb, 2001.), Mihovil Pavlinović u politici i književnosti, (Zagreb, 1990.) i dr.

Nepotpun popis djela[uredi VE | uredi]

  • Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji: (Mihovil Pavlinović i njegov krug do 1869), Zagreb, 1980.
  • Gajeva "Još Horvatska ni propala" iz 1832-33: ideologija Ljudevita Gaja u pripramnom razdoblju hrvatskog narodnog preporoda, Zagreb, 1989.
  • Hrvatska sudbina Ljudevita Gaja: okrugli stol, Krapina, 4. lipnja 1998, Krapina, 1999.
  • Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću, Zagreb, 2002.
  • Godina 1848. u Hrvatskoj: središnje državne institucije u transformaciji, Zagreb, 2010.
  • Povijest hrvatskoga grba: hrvatski grb u mijenama hrvatske povijesti od 14. do početka 21. stoljeća, (suautor Dubravka Peić Čaldarović), Zagreb, 2011.

Zanimljivost[uredi VE | uredi]

  • Rodno ime mu je Nikola Stančić, ali je sve svoje radove tiskao pod imenom Nikša Stančić, pod tim je imenom jedino poznat u javnosti, te se tako vodi i kao član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 HAZU: akademik Nikša Stančić, preuzeto 25. ožujka 2012.