Prijeđi na sadržaj

Nikša Stančić

Izvor: Wikipedija
Nikša Stančić
Rođenje16. ožujka 1938.(1938-03-16)
Smrt2. siječnja 2026.(2026.-01-02) (87 god.)
Zagreb
Poljehrvatska povijest
InstitucijaFilozofski fakultet u Zagrebu
Alma materSveučilište u Zagrebu: Filozofski
Normativni nadzor

Nikša Stančić[a] (Stari Grad, 16. ožujka 1938.Zagreb, 2. siječnja 2026.)[1] bio je hrvatski povjesničar.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Stančić se rodio u Starom Gradu, na otoku Hvaru, 1938. godine. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Splitu. Povijest je diplomirao 1964. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao 1979. godine na Sveučilištu u Zagrebu. Izabran u zvanje redovitog profesora 1991. godine. Od 1971. godine bio je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za povijest.[1] Bio je i predstojnik Katedre za hrvatsku povijest.

Umro je u Zagrebu 2. siječnja 2026. godine.[2]

Znanstveno djelovanje

[uredi | uredi kôd]

Istraživao je hrvatsku povijest novog vijeka u europskom kontekstu, napose problematiku modernizacije, nacije i nacionalizma, hrvatskog narodnog preporoda na sjeveru Hrvatske i jugu Hrvatske, točnije habsburškoj carskoj pokrajini Dalmaciji. Član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Razredu za društvene znanosti bio je od 2000. do 2004., a redoviti je član bio nakon 2004. godine.[1]

Priredio je knjige: Josip Ante Soldo. Grimanijev zakon: zakon za dalmatinske krajine iz 1755./56. godine, (Zagreb, 2005.), Hrvatski državni sabor 1848., (suprir. Iskra Iveljić, Josip Kolanović; uredio Josip Kolanović, Zagreb, 2001.), Mihovil Pavlinović u politici i književnosti, (Zagreb, 1990.) i dr.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Nepotpun popis:

  • Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji: (Mihovil Pavlinović i njegov krug do 1869), Sveučilište u Zagrebu, Centar za povijesne znanosti, Odjel za hrvatsku povijest, Zagreb, 1980.
  • Gajeva "Još Horvatska ni propala" iz 1832-33: ideologija Ljudevita Gaja u pripramnom razdoblju hrvatskog narodnog preporoda, Globus - Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta, Zagreb, 1989.
  • Hrvatski jezik u Hrvatskom saboru = The Croatian language in the Croatian parlament, Narodne novine - Dom i svijet, Zagreb, 1997. (suautori Vlatko Pavletić, i Milan Moguš)
  • Hrvatska sudbina Ljudevita Gaja, u: Hrvatska sudbina Ljudevita Gaja: okrugli stol, (Krapina, 4. lipnja 1998), Pučko otvoreno učilište Krapina, 1999., članak
  • Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću, Barbat, Zagreb, 2002.
  • Godina 1848. u Hrvatskoj: središnje državne institucije u transformaciji, FF press, Zagreb, 2010.
  • Povijest hrvatskoga grba: hrvatski grb u mijenama hrvatske povijesti od 14. do početka 21. stoljeća, (suautorica Dubravka Peić Čaldarović), Školska knjiga, Zagreb, 2011.
  • Nikša Stančić: izabrani radovi, Pisci hrvatske povijesti, knj. 2, Srednja Europa, Zagreb, 2022.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Rodno ime mu je Nikola Stančić, ali je sve svoje radove tiskao pod imenom Nikša Stančić, pod tim je imenom jedino poznat u javnosti, te se tako vodi i kao član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 3 4 HAZU: akademik Nikša Stančić. info.hazu.hr. Pristupljeno 8. siječnja 2026.
  2. U 88. godini umro akademik Nikša Stančić. dnevnik.hr. 2. siječnja 2026. Pristupljeno 8. siječnja 2026.