Nikola Petković
Nikola Petković (Rijeka, 20. svibnja 1962.), hrvatski književnik, sveučilišni profesor, književni kritičar i publicist. Predsjednik Hrvatskog društva pisaca od 2011. do kraja siječnja 2018.[1][2]
Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je i doktorirao u Sjedinjenim Američkim Državama i predavao na više tamošnjih sveučilišta. Od 2003. predaje na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Redoviti je profesor na Odsjeku za filozofiju i Odsjeku za kulturalne studije. Predaje na postdiplomskom studiju komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i na postdiplomskom studiju Identiteti Europe Fakulteta političkih znanosti. Od 2011. je predsjednik Hrvatskog društva pisaca. Krajem siječnja 2018. podnosi ostavku na tu funkciju iz privatnih razloga.[2] Član je PEN-a, Hrvatskog društva za analitičku filozofiju i Hrvatskog udruženja Američkih studija.[3]
U književnosti se javio 1980-ih s generacijom okupljenom oko časopisa Quorum,[1] koja se formirala na principima individualnosti, teorijske osviještenosti i intermedijalnosti. Objavljuje u domaćim i inozemnim listovima, zbornicima i književnim časopisima.[4]U znanstveno-teorijskom radu se bavi pitanjima postkolonijalizma, identiteta i kulturama srednje Europe. Član je međunarodnog uredništva serije knjiga "Postkolonijalni pogledi na Istočnu Europu" (Postcolonial Perspectives on Eastern Europe). Uz Akeela Bilgramija sa sveučilišta Columbia, voditelj je kolegija “Secularism, Liberalism and Identity” na Interuniverzitetskom Centru (IUC) u Dubrovniku.[5]
- Priče iz davnine (roman), 1989.
- Uspavanka za mrtve, (roman), 2007.
- Kako svezati cipele (roman), 2011.
- Vile i vilenjaci, 1984.
- Melodije Istre i Kvarnera, 1989.
- Dan na bijelu hljebu, 2001.
- Las Regiones Perdidas (engl.), 2001.
- Odisejev pas, 2007.
- Glasovi iz zone tišine / Voices from Stillezone, u koautorstvu s Cindy Lynn Brown, 2015.
- Vila-Riječ, (ilustrirala Andrea Petrlik-Huseinović), 2013.
- Srednja Europa: Zbilja, mit, utopija (A Central Europe of Our Own: Postmodernism, Postcolonialism, Postcommunism and The Absence of Authenticity), 2002; drugo, elektronsko izdanje, 2009.
- Identitet i granica, 2010.
- Mozak od 2 marke, 2001.
- Harterije: Hrvatsko pjesništvo početkom tisućljeća, 2009.
- Harterije II, III, Hrvatsko pjesništvo početkom tisućljeća, 2013.
- Harterije IV, Hrvatsko pjesništvo početkom tisućljeća, 2016.
- ↑ a b LZMK, Hrvatska enciklopedija, Petković, Nikola (pristupljeno 4. siječnja 2018.)
- ↑ a b Mija Pavliša, Nikola Petković podnio ostavku na mjesto predsjednika Hrvatskog društva pisaca, tportal, Zagreb, 29. siječnja 2018. (pristupljeno 13. ožujka 2018.)
- ↑ Sveučilište u Rijeci, Nikola Petković, portal.uniri.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. ožujka 2018. (Wayback Machine) (pristupljeno 4. siječnja 2018.)
- ↑ Nikola Petković, Hrvatsko društvo pisaca, hdp.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. lipnja 2017. (Wayback Machine) (pristupljeno 4. siječnja 2018.)
- ↑ Nikola Petković, Odsjek za kulturalne studije, cultstud.ffri.hr, Rijeka Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. siječnja 2018. (Wayback Machine) (pristupljeno 4. siječnja 2018.)