Okarina

Izvor: Wikipedija
Okarina
Dvije oslikane okarine
F-dur ljestvica i "Frère Jacques" ("Bratec Martin") na okarini

Okarina (tal. oca, occarina) je puhačko glazbalo duguljasta okruglog oblika koji podsjeća na ptičju glavu.[1] Najčešće se izrađuje od terakote (pečene gline) ili porculana. Pripada skupini labijalnih svirala, poznatih u mnogim folklornim tradicijama diljem svijeta, od Latinske Amerike do Kine. U Europu su ju donijeli španjolski konkvistadori kao svojevrstan suvenir iz Novoga svijeta. U našim je krajevima poznata od početka 20. stoljeća. Tonski opseg joj je uglavnom oktava (kod nekih novijih modela i decima), a relativno je dublji ili viši zavisno od veličine sâmoga glazbala. Prebiranjem jagodicama prstiju po rupicama dobiva se željeni ton, a glazbalo se pri tome pridržava palčevima.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b A. Gojković: »Okarina«, u: Narodni muzički instrumenti, str. 140

Literatura[uredi | uredi kôd]

  1. Baines, Anthony: Lexikon der Musikinstrumente, Stuttgart: Metzler / Kassel: Bärenreiter, 1996. ISBN 3-476-00987-4 (Metzler) / ISBN 3-7618-1220-5 (Bärenreiter)
  2. Gojković, Andrijana: Narodni muzički instrumenti, Beograd: „Vuk Karadžić“, 1898. ISBN 86-307-0298-2 (str. 140-141.)
  3. »OKARINA«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1974., sv. 2, str. 722.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Okarina

Mrežna sjedišta[uredi | uredi kôd]