Oksimoron

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Oksimoron (grč. oxýmōron: oxys = oštar + moros = tup) je jezična figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma (antonimi).

Primjeri oksimorona[uredi VE | uredi]

Klasičan primjer oksimorona logički je nezamislivo "drveno željezo".

Primjeri oksimorona (isticanje):

oštroumna ludost, glasna tišina, luda pamet, topli led, tiha buka, mlada starost, pametna glupost, živi mrtvac, mudra budala, skromna raskoš

U svakodnevnome se govoru susrećemo s oksimoronima, a da ih nesvjesno rabimo kao fraze:

gotovo savršeno, originalna kopija, konstantna varijabla, virtualna stvarnost, živi mrtvac, siguran rizik, tamna svjetlost, napola gotovo, živi fosil, nov i poboljšan, stopostotna šansa, istinita priča

Antun Gustav Matoš napisao je par pjesama s oksimoronima u naslovu:

„Živa smrt”, „Poznata neznanka”

Oksimoron je i "Zimsko ljetovanje", naslov romana Vladana Desnice.

Oksimoroni u Shakespeareovom djelu „Romeo i Julija” (Romeo and Juliet)

"O sve na svijetu, stvoreno iz ništa!
Lakoćo teška, zbiljska utvaro!
O ružna zbrko stvari divotnih!
O svijetli dime, perje olovno!
O hladna vatro, zdravlje bolesno!"

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]