Olenjok
Olenjok
| |
|---|---|
| Duljina | 2,292 km |
| Prosječni istjek | 1210 m3/s |
| Površina porječja | 219,000 km2 |
| Izvor | Srednjosibirska visoravan |
| Pritoci | desno: Arga-Sala, Bur, Ukukit, Birekte, Kuoyka, Beenchime i Buolkalakh lijevo: Siligir i Alakit |
| Države | Rusija |
| Slijev | arktičkooceanski |
| Ulijeva se u | Laptevsko more |
 Zemljovid porječja
| |
Olenjok (ruski: Оленёк) - rijeka u sjevernom Sibiru u Rusiji, zapadno od rijeke Lene i istočno od rijeke Anabar.
Duga je 2,292 km, od čega je plovna na oko 1,000 km. Prosječni protok vode iznosi 1210 m³/s. Glavna pritoka je rijeka Arga-Sala.
Izvire na sjevernom dijelu srednjosibirske visoravni u Krasnojarskom kraju, odakle teče sjeveroistočno kroz grad Olenjok prije ulijevanja u zaljev Olenjok u Laptevsko more blizu delte rijeke Lene.
Olenjok je poznat po obilju ribe. Rijeka je zamrznuta više od 8 mjeseci svake godine, a klima u ovom području je oštra zbog izravnog utjecaja Arktika.
U blizini ušća rijeke nalazi se više otoka.
Godine 1633., Ivan Rebrov došao je do rijeke Olenjok preko delte rijeke Lene i izgradio utvrdu.[1] Kasnije su ga protjerali starosjedioci.
Jedan od prvih ruskih istraživač Artika, Vasilij Prončiščev i njegova supruga Maria Prončiščeva umrli su od skorbuta na području rijeke u rujnu 1736., dok se radili kartu obale Laptevskog mora. Pokopani su na ušću rijeke Olenjok.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Lantzeff, George V., and Richard A. Pierce (1973). Eastward to Empire: Exploration and Conquest on the Russian Open Frontier, to 1750. Montreal: McGill-Queen's University Press.