Lena

Lena
Lena
	rijeka
	Lena kod Jakutska
	Porječje Lene
Položaj
Države	Rusija;
Naselja	Ust-Kut, Kirensk, Lensk, Olekminsk, Jakutsk, Sangar
Fizikalne osobine
Duljina	4472 km
Površina porječja	2500000 km2
Istjek
• Prosječni	Laptevsko more; prosjek 17.000 m3/s; maksimum 200.000 m3/s; minimum 366 m3/s; drugdje; Kirensk 480 m3/s; Vitim 1.700 m3/s; Olekminsk 4.500 m3/s; Pritok Viljuj 12.100 m3/s
Plovna od – do	Od ušća do Kačuga
Smrznuta	Veći dio godine
Tok rijeke
Izvor	Bajkalske planine, Irkutska oblast, Rusija
• Nad. vis.	1640 m
• Koord.	53°57′08″N 108°05′28″E / 53.952102°N 108.091174°E
Ušće	Delta Lene (delta)
• Koord.	72°24′43″N 126°41′05″E / 72.411889°N 126.684694°E
Slijev	Arktičkooceanski
Ulijeva se u	→ Laptevsko more
	izvor ušće Lena na zemljovidu Rusije
Normativni nadzor
	wikipodatci; wikislike; VIAF; EB;
	v; r; u;

Lena je rijeka u Rusiji.

Tok rijeke

Lena izvire južno od Srednjosibirske visoravni, na nadmorskoj visini od 1640 metara u Bajkalskim planinama, 7 km od istoimenog jezera. Velikim deltastim ušćem (oko 30.000 km²^[2]) ulijeva se u Laptevsko more. Porječje obuhvaća oko 2.500.000 km². važni su pritoci Vitim, Olekma, Aldan, i Velpij. Plovna do Ust'-Kuta; za manje brodove do Kačuge. Lena je glavni prometni put u rudama bogatoj Jakutiji. U nizinskom području zaleđena kraja listopada do početka lipnja; u gornjem toku od početka studenog do svibnja. Režim je nivalnopluvijalni. Kolebanje između najvišeg i najnižeg vodostaja iznosi u donjem toku 20 m, a u gornjem do 8 m. Glavna pristaništa: Kačuga, Žigalovo, Osetrovo, Kirensk, Vitim, Olekminsk, Jakutsk, Žigansk, Bulun i Tiksi. Lena s pritocima ima znatan hidroenergetski potencijal. Vode Lene bogate su ribom.

Povijest

Većina istraživača smatra da je naziv rijeke vuče porijeklo od originalnog naziva naroda Evenki Elyu-Ene, u prevodu "velika rijeka". Prije ruskog naseljavanja područja, najbrojniji lokalni narodi bili su Jakuti, nastanjeni u srednjem toku između pritoka Aldan i Viluj, Evenki (također poznati kao Tunguzi), na velikom području gornjeg toka i nekoliko zajednica Evena u nižem toku i području ušća. Ruska kolonizacija započinje u prvoj polovici 17. stoljeća, isprva s kozacima u službi utjecajnih ruskih obitelji, potom i regularnom vojskom. Kozaci su osnovali gradove Jakutsk (1642.)^[3] i Lensk (1663.)^[3] i Pokrovsk (1682.).^[3] Obim Ruske populacije duži niz desetljeća ostao je ograničen većinom na vojne utvrde i kažnjeničke kolonije. Baron Eduard Von Toll i Alexander von Bunge proveli su ekspediciju u području delte Lene i Novosibirskih otoka, za Rusku Carsku Akademiju Nauka 1885. godine. Istražili su deltu sa svojim brojnim rukavima koji utječu u polarno more. 1886. istražili su Novosibirske otoke i rijeku Janu s pritocima. Za vrijeme jednogodišnjeg istraživanja prešli su 25 000 km od kojih 4200 rijekama, provevši geodetska mjerenja. Porast lokalnog stanovništva naglo je porastao na prelazu iz 19. u 20. stoljeće, te su u to doba osnovana mnoga naselja: Aldan 1923.,^[3] Njurba 1930.,^[3] Mirni 1955.,^[3] te rudarski grad Nerjungri 1975.^[3] Smatra se da Vladimir Ilijč Uljanov svoj nadimak "Lenjin" duguje upravo rijeci Leni, ali postoje razne, uglavnom neutemeljene teorije o porijeklu tog imena: od znaka sjećanja na tamošnji pogrom radnika u vrijeme carske Rusije, do sukoba s Georgijem Plehanovim koji je koristio nadimak "Volgin" u čast rijeke Volge, no u oba slučaja ime Lenjin datira prije navedenih događaja.