Orden slobode

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Orden slobode je bilo najviše vojno odlikovanje SFRJ i drugo odlikovanje po važnosnom slijedu jugoslavenskih odlikovanja. Red je ustanovljen 12. lipnja 1945. godine. Do 1955. godine dodjeljivalo ga je Predsjedništvo AVNOJ-a, potom Predsjedništvo Narodne skupštine FNRJ, a kasnije Predsjednik Republike. Orden slobode bio je drugi po važnosti u hijerarhijskom nizu odlikovanja SFRJ i najviše vojno odličje. Nakon raspada SFRJ, Orden slobode je uvršten u odlikovanja SRJ. Dodeljivao se za izvanredne uspehe u rukovođenju i zapovijedanju vojnim jedinicama, te je bio namjenjen zapovjednicima ratnih armija. Izuzetak je napravljen u slučaju Leonida Brežnjeva, tadašnjeg sovjetskog partijskog i državnog predsjednika. On je, naime, sam insistirao da dobije ovaj orden, a kako u tom trenutku nije bilo gotovih primjeraka, posuđen je orden generala Koste Nađa, kome je naknadno uručen novi primjerak. Pripreme za izradu prva tri primjerka trajale su skoro tri godine, pa je prva dodjela usljedila tek 1947. godine. Prema nacrtu Antuna Augustinčića, Orden slobode, promjera ø 68 mm, izrađivan je u Zagrebu od zlata i platine, u njega su ugrađeni 45 rubina i 61 brilijant, od kojih je središnji promjera 6 milimetara. Dodjeljeno je svega devet primjeraka Ordena slobode. Nosioci Ordena slobode, po kronologiji dodjeljivanja su: Josip Broz Tito (1947), Ivan Gošnjak (1951), Konstantin Popović (1951), Georgij Konstantinovič Žukov (1956), Peko Dapčević (1973), Kosta Nađ (1973), Leonid Iljič Brežnjev (1976), Dragoljub Ojdanić (1999) i Nebojša Pavković (1999).