Otrovna pečurka
| Otrovna pečurka | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Podrazred: | Homobasidiomycetidae |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Agaricaceae |
| Rod: | Agaricus |
| Vrsta: | A. xanthodermus Genev. (1876.) |
| Dvojno ime | |
| Agaricus xanthodermus | |
| Sinonimi | |
| |
| Baze podataka | |
Otrovna pečurka, poznata i kao karbolova pečurka ili žuto pjegava pečurka (lat. Agaricus xanthodermus) je otrovna gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).
Opis[uredi | uredi kôd]
- Klobuk otrovne pečurke je širok od 5 do 15 centimetara, najprije polukuglasto zvonolik, zatim spljošten, slabo mesnat, bijel, gladak, ponekad je čehast; u sredini može biti smećkast, na dodir ubrzo postane žučkast.
- Listići su gusti, nejednako dugi, najprije imaju crvenkasti ton koji s vremenom prelazi u čokoladnu boju.
- Stručak je visok od 5 do 15 centimetara i do 2 centimetra debljine, cilindričan i dosta vitak, često puta zakrivljen i na dnu zadebljan, bijel, svilenast i gladak, najprije pun pa cjevasto šupalj; nosi čvrst i trajan vjenčić koji je s donje strane vidljivo čehast.
- Meso je u pravilu bijelo, na presjeku prelazi lagano u žutu boju, što je osobito vidljivo i svojstveno na dnu stručka; kalijevim karbonatom i anilinom oboji se narančastožuto, miriše na tintu ili karbolnu kiselinu, što naročito dolazi do izražaja pri toplinskoj obradi (kuhanju).
- Spore su ovalne, smeđe boje, 5 - 7 x 3 – 4 μm.
Kemijske reakcije[uredi | uredi kôd]
Meso i kožica klobuka s anilinom i kalijevom lužinom postaju narančastožuti, dok meso s fenolom za nekoliko minuta postaje crveno, a meso osnove stručka s gvajakolom oboji se zelenoplavo.
Stanište[uredi | uredi kôd]
Raste u razbacanim skupinama ljeti i u jesen po parkovima, uz putove, rubove livada i po žbunju.
Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]
Otrovna pečurka je otrovna (gastrointestinalni sindrom trovanja).[1]
Sličnosti[uredi | uredi kôd]
U literaturi je zapisano da je ta gljiva otrovna. Međutim, neki podaci govore da postoje i jestivi oblici. Stoga treba izbjegavati tu vrstu i osobito treba paziti da se ne zamijeni s jestivom livadnom pečurkom (lat. Agaricus campestris). Dovoljno je da se u slučaju sumnje uzdužno presiječe stručak. Ako stručak požuti, onda ste zasigurno ubrali pečurku. Prema tome, treba biti naročito oprezan prilikom skupljanja svih vrsta jestivih pečurki.
Slike[uredi | uredi kôd]
|
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
