Palača Charlemagne
| Palača Charlemagne | |
|---|---|
| |
| Osnovni podatci | |
| Mjesto | Bruxelles |
| Država |  Belgija
|
| Koordinate | 50°50′37″N 4°22′49″E / 50.84361°N 4.38028°E (WD) |
  Palača Charlemagne Palača Charlemagne na zemljovidu grada Bruxellesa | |
| Vrijeme gradnje | 1967. − 1971. |
| Saniranje | obnova od 1995. do 1998. |
| Status gradnje | izgrađen |
| Stil gradnje | suvremena arhitektura |
| Arhitekt | Jacques Cuisinier |
| Korisnici | |
| Namjena | pomoćna zgrada Europske komisije |
| Glavni korisnik prostora | Europska komisija |
| Tehnički podatci | |
| Visina | 60,83 m |
| Broj katova | 17 |
| Materijal | beton, željezo, staklo |
Palača Charlemagne poslovna je zgrada u Europskoj četvrti Bruxellesa, u kojoj su smještene Glavna uprava za ekonomska i financijska pitanja, Glavna uprava za trgovinu, a od 2015. i Služba unutarnje revizije Europske komisije.
Zgrada u tlocrtu ima 3 krila i visoka je 17 katova. Smještena je na adresi Rue de la Loi/Wetstraat 170 u gradu Bruxellesu, jednoj od 19 općina koje čine regiju Glavni grad Bruxelles. Poštanski broj općine je 1000, ali poštanski broj za Europsku komisiju je 1049.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Zgradu je projektirao arhitekt Jacques Cuisinier, a gradnja je dovršena 1967. u isto vrijeme kad i palača Berlaymont s ciljem da se razni odjeli Europske komisije raspršeni u mnogim zgradama Bruxellesa okupe jednoj ili dvije susjedne zgrade. Nakon što je Komisija odbila podijeliti Berlaymont s Vijećem Europske unije, tajništvo Vijeća se 1971. seli u palaču Charlemagne.[1]
Godine 1995. Vijeće Europske unije se ponovo seli, ovaj put u palaču Justusa Lipsiusa, oslobodivši tako prostorije palače Charlemagne za temeljitu obnovu koju je 1998. godine dovršio Helmut Jahn, zamijenivši uglavnom betonski vanjski dio staklenim. Po završetku obnove u palaču se sele državni službenici Euroske komisije, grupirajući tako svoje urede u ojektima oko kružnog toka Schuman.[2]
Palača Charlemagne se razmatrala kao buduće sjedište Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) osnovane 2010. godine, ali prijedlog je odbijen zbog negativne percepcije. Pošto se u njemu nalazi Generalna uprava za vanjske odnose (RELEX), ljudi bi EEAS doživljavali produljenje RELEX-a, a ne kao jedinstveno tijelo neovisno od Komisije.[3]
Vidi također[uredi | uredi kôd]
- Europska komisija
- Palača Berlaymont
- Palača Breydel
- Samostan Van Maerlant
- Madou Plaza
- Bruxelles i Europska unija
- Institucionalna sjedišta Europske unije
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ European Commission Publication: Europe in Brussels, 2007.
- ↑ European Commission Publication: Europe in Brussels, 2007.
- ↑ http://euobserver.com/9/30847