Palmina Piplović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Palmina Piplović (1922. - 10. listopada 1944.), hrvatska pripadnica pokreta otpora, antifašistička borkinja iz Splita.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodila se je u braku Ivana i Marije r. Baldasar u obitelji od osmero djece, petorice sinova i triju kćeri. Roditelji su bili iz mesarskih obitelji. U srodstvu je s Ivom Baldasarom; Palmina je četvrta rodica njegova oca, dok je on peti rođak Radovana Piplovića, nećaka Palmine Piplović, [1] koji je u svoje vrijeme bio poznat kao atletski prvak.[2]

Članica Komunističke partije. Bila je djelovala kao splitska civilna veza s partizanima. U partizanima joj je bilo četvero njene braće i sve sestre.[3][4] Palmina i njen krug ljudi poticali su njemačke vojnike na dezertiranje. [2]

Troje je snašla okrutna sudbina u ratu. Brat Špiro poginuo je na Zelengori, Palminu su nakon premlaćivanja, čupanja nokata i tko zna još kakvih maltretiranja objesili Nijemci, a brata Karla, nogometaša RNK Split i pripadnika Prvog splitskog partizanskog odreda, Talijani su u zatvoru toliko prebili da nikada više nije došao sebi te je umro u duševnoj bolnici.[2]

Pri jednoj akciji vođenja vojnika koji su namjeravali prići partizanima Palmina je uhićena i nakon strahovitih mučenja ubijena. 7. listopada preko Solina upućen je u tajnoj akciji u partizane jedan njemački časnik s vojnikom dragovoljcem koji su se htjeli pridružiti partizanima. Ispostavilo se da je jedan među njima ubačeni Gestapov agent. U Solinu je trebala predati te ljude solinskoj vezi. Tada je vojnik je ubio časnika i Piplović, no metak se zaglavio u cijevi, pa je pobjegla. Njemačke su ju snage uhitile kad se vratila u Split u blizini Maksimira Odvedena je u njemački zatvor na Gripama gdje su ju tukli danima. S još dvojicom suboraca bjegunaca (Nikola Zavoreo i izvjesni Nijemac, brijač Fritz) iz vojarne na Gripama koje su nakon bijega uhvatili, odveli su kamionom u Solin. Zaustavili su se na predjelu Ljubinca uz električni stup na kojem je već visila omča. Ondje su ih objesili na stupu uz putu prema Majdanu (između Bilankuše i Majdana[2]). Vješanje nije prošlo mirno. Palmina se opirala, pa su ju dvojica udarali usadnicima po glavi. Kad su joj nataknuli omču, kamion je krenuo i objesio ju. Isto su napravili s preostalom dvojicom, Zavoreom i Fritzom. Budući da je u ovom slučaju jedan časnik htio pobjeći u partizane, zbog sumnje u suradnju s partizanima, Nijemci su na Gripama objesili i tri svoja vojnika. Još jedan iz splitske veze, Mijić, koji je imao vezu s njemačkim vojnicima, pobjegao je tijekom noći. Sljedeća dva dana njeni drugovi Marta Erceg, Rina Piplović (posjetili ju par dana u zatvoru) i Ante došli su vidjeti može li se bez nevolja doći do stratiša i sahraniti obješene pokojnike. Nisu se usuđivali, jer su Nijemci tu još bili, moguće i zbog toga što su računali da će pripadnici pokreta otpora doći po tijela svojih pristaša. 12. listopada usudili su se prići do tijela svojih drugova koji su visili. Skinuli su ih s vješala i pokopali odmah pokraj puta. "Po želji stare Marice, ostrižu pletenice s »fjokićima« Palminine crne kose i predaju ih tužnoj majci..."[5][4]

Poslije rata ekshumirana je i dostojno sahranjena.[2]

Obitelj je još dala za grad Split. Drugovi su poslije rata posjetili obitelj Piplović kojima su se požalili kako je mnoštvo djece koju se nema gdje smjestiti, spominjući im Varoš pun malešnih djevojčica i dječaka, a nigdje nije bilo zemljišta za jedan dječji vrtić. Palminina braća nije ni malo dvojima i dala je česticu koja je stoljećima pripadala njihovoj obitelji za dječji vrtić. Na toj čestici na Marjanu poviše Varoša, ispod marjanske vidilice, izgrađen je dječji vrtić koji je bio jedini javni spomen na Palminu Piplović u Splitu.[2] Njeno je ime nosio do 1990. godine. [4] Palmina Piplović još je jednom doživjela nepravdu, zbog neznanja i propusta pri uklanjanju jugokomunističkog nazivlja. Premda nije poznato da se je ikad okaljala, da je ikad itkog prokazala, niti da je ikad koristila oružje, niti je prisvojila tuđu teško zarađenu imovinu kao što su jugokomunistički moćnici poslije rata prljavim igrama nacionalizacije i eksproprijacije "u ime naroda" prisvajali imovinu svojih nekomunističkih sugrađana (koju su zaradili teškim radom) koje su obespravili "kao sumnjive" i "kontrarevolucionare" i useljavali u njihove kuće (a vlasnike ostavljali u sobičcima, u beskućništvo, u progon ili čak ubijali), a k tome je i njena obitelj nesebično dala svoje veliko zemljište (koje je postalo atraktivna čestica do 1990.) za javno dobro kojim se koristio cijeli osiromašeni grad Split, dječjem vrtiću koji je nosio njeno ime promijenjeno je ime i tako je Palmina Piplović ostala i bez tog jedinog spomena na njenu žrtvu.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Mario-Nepo Kuzmanić: Odluka u rukama rođaka Baldasara, Slobodna Dalmacija, rubrika Tribina, 12. listopada 2015., str. 32
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Ivica Ivanišević: Priča o Palmini, Slobodna Dalmacija, 6. rujna 2015.
  3. Ratna kronika Splita 1941.- 1945. Gizdić, 1944/1945., 650.
  4. 4,0 4,1 4,2 Ratna kronika Splita 1941.- 1945. Ivo Javorčić, Poruka borca, listopad 1974. g.
  5. Ratna kronika Splita 1941.- 1945. Gizdić, 1944/1945., 650.