Vidi kôd stranice Panteon u Rimu

{{redirect|Panteon}}{{Wikiprojekt 10000/Ikona}}{{Članak tjedna (ikona)|3. tjedan 2024.}}
{{Infookvir građevina
| naziv               = Panteon
| izvorno_ime         = Pantheon
| izvorni_jezik       = lat
| slika               = Pantheon Rom 1 cropped.jpg
| opis                = Pročelje Panteona
| alternativna_imena  = ''Sancta Maria ad Martyres''
| stil                = [[antika]]
| vrsta_građevine     = [[rimski hram]], danas katolička crkva
| vlasnik             = 
| lokacija            = [[Rim]]
| adresa              = 
| karta               = Italija Rim
| pushpin_relief      = si
| pushpin_position    = left
| koordinate          = {{coord|41|53|55|N|12|28|37|E|display=it}}
| početak_datum       = 112. 
| završetak_datum     = 125.
| visina              = 45,6 m
| podna_površina      = 2000 [[četvorni metar|m²]] 
| datum_renoviranja   = 
| datum_otvaranja     = 
| arhitekt            = 
| mrežno_mjesto       = [https://www.pantheonroma.com pantheonroma.com]
}}
'''Panteon''' ([[starogrčki jezik|grč.]] Πάνθειον ''Pantheion'' = hram svih bogova, ''pan''= svi, ''theos'' = bogovi) ili '''Hram svih bogova''' jest [[rimski hram]] sagrađen tijekom vladavine cara [[Hadrijan]]a. Jedna je od najočuvanijih [[Umjetnost starog Rima|starorimskih građevina]], velikim dijelom zato što je bila u neprekinutoj uporabi tijekom svoje povijesti. Od 7. stoljeća to je [[katoličanstvo|katolička]] [[crkva]] posvećena [[Marija (majka Isusova)|sv. Mariji]] od mučenika ({{Lat.|Sancta Maria ad Martyres}}), ali neslužbeno se naziva ''Santa Maria Rotonda''.<ref name="MacDonald 1976 p=18">{{Harvnb|MacDonald|1976}}</ref> 

Tijekom gradnje na obrub [[arhitrav]]a dodan je natpis koji je izvorno pripadao predhodnome hramu koji je gradio [[Marko Vipsanije Agripa]] [[27. pr. Kr.|27.]] – [[25. pr. Kr.]] Drugi natpis pod prvim obilježava obnavljanje Panteona po nalogu cara [[Septimije Sever|Septimija Severa]] i njegova sina [[Karakala|Karakale]] [[202.]] 

Panteon je izdržao nekoliko pljačkī, izmjenā i restauracija, a za to je djelomično zaslužan bizantski car [[Foka, bizantski car|Foka]] koji je ovu zgradu poklonio papi [[Bonifacije IV.|Bonifaciju IV.]] [[608.]], a on ju je preobrazio u crkvu zvanu ''Sveta Marija od mučenika''.

Građevina je okrugla [[tlocrt]]a osim [[Portik|trijema]] u kojem se ističu veliki [[granit]]ni [[Korintski red|korintski]] stupovi (osam u prvom redu i dvije skupine od četiriju stupova straga) pod [[Timpan (arhitektura)|zabatom]]. Pravokutno [[Vestibul|predvorje]] povezuje trijem s valjkastim tijelom građevine ([[Rotunda|rotundom]]) nadsvođenom [[Kasetirani strop|kasetiranom]] [[beton]]skom [[Kupola|kupolom]] sa središnjim otvorom ([[okulus]]om) prema nebu. Gotovo dvije tisuće godina nakon što je izgrađena Panteonova kupola još uvijek je najveća kupola od nearmiranog betona na svijetu.<ref name="MooreCh1">{{Citiranje weba|last=Moore|first=David|year=1999|title=The Pantheon|url=http://www.romanconcrete.com/docs/chapt01/chapt01.htm|access-date=September 26, 2011|website=romanconcrete.com}}</ref> Visina do okulusa i promjer unutarnjeg kruga jednake su i iznose 43 metra.<ref>{{Harvnb|Rasch|1985}}</ref>

Trg ispred Panteona zove se [[Piazza della Rotonda]]. Panteon je državno vlasništvo Republike Italije kojim upravlja talijansko Ministarstvo kulturnog naslijeđa i turizma preko ministarskog ureda ''Polo Museale del Lazio''. Godine 2019. posjetilo ga je više od 8,95 milijuna ljudi što ga čini najposjećenijim spomenikom Rima.<ref> [https://www.comune.roma.it/web/it/i-numeri-di-roma-capitale.page I numeri di Roma Capitale]</ref>

Panteonovo veliko kružno tijelo građevine ([[tambur]]) s [[Kupola|kupolom]] i konvencionalni [[portik]] bili su jedinstveni u rimskoj [[arhitektura|arhitekturi]], a građevinu se mnogo puta tijekom povijesti kopiralo, posebice u [[Klasicizam|klasicizmu]].<ref>Summerson (1980.), str. 38–39</ref>

==Etimologija==
Naziv ''Panteon'' dolazi od starogrčkog ''Πάνθειον'' (''Pantheion'') što znači 'koji se odnosi na bogove ili zajedničko svim bogovima': (''παν-'', ''pan-'', 'svi' + ''θεῖον'', ''theion'', 'božje ili bogu posvećeno').<ref>''Oxford English Dictionary''</ref> 

''Panteon'' naziv je koji nam je prenio rimski povjesničar i senator [[Dion Kasije Kokcejan|Kasije Dion]] koji je pisao [[Starogrčki jezik|starogrčkim jezikom]]. On je objasnio da taj naziv doslovno znači 'posvećen svim bogovima', vjerojatno zbog mnogih kipova bogova tada postavljenih oko građevine ili zbog sličnosti unutrašnjosti kupole s nebeskim svodom.<ref>[[Dion Kasije Kokcejan|Cassius Dio]], ''Roman Histories'' 53.27, referenced in {{Harvnb|MacDonald|1976}}</ref> Međutim, moguće je da je Agripina građevina bila posvećena [[Mars (mitologija)|Marsu]] i da je ''panteon'' bio naziv u općoj uporabi za hram koji je izgradio [[Hadrijan]]. Kasijeva nesigurnost oko naziva snažno sugerira da je ''Panteon'' (ili ''Panteum'') bio samo nadimak, a ne službeni naziv građevine.<ref>{{Citiranje časopisa|last=Ziolkowski|first=Adam|date=1994|title=Was Agrippa's Pantheon the Temple of Mars 'In Campo'?|journal=Papers of the British School at Rome|volume=62|page=271|doi=10.1017/S0068246200010084|issn=0068-2462 }}</ref>

Povjesničari Godfrey i Hemsoll ističu da antički autori nikad ne spominju Hadrijanov Panteon riječju ''aedes'' kao što to čine s drugim hramovima, a Severanov natpis uklesan na [[Arhitrav|arhitravu]] koristi jednostavno izraz ''Pantheum'', a ne ''Aedes Panthei'' ([[Hrvatski jezik|hrv.]]: 'hram svih bogova').<ref name="Godfrey 1986 199">{{Citiranje knjige|last=Godfrey|first=Paul|title=Pagan Gods and Shrines of the Roman Empire|last2=Hemsoll, David|date=1986|publisher=Oxford University Committee for Archaeology|editor-last=Martin Henig|edition=Monograph No 8|page=199|chapter=The Pantheon: Temple or Rotunda?|author-link2=David Hemsoll|editor-last2=Anthony King}}</ref>

Nakon [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]], kada je crkva [[Sveta Genoveva|Sainte-Geneviève]] u [[Pariz|Parizu]] dekonsekrirana i pretvorena u svjetovni spomenik nazvan [[Panteon u Parizu|Pariški Panteon]], opći izraz ''panteon'' ponekad se primjenjivao na druge građevine u kojima se odaje počast ili pokapaju slavni mrtvi.<ref name="OED">{{Citiranje knjige|title=[[Oxford English Dictionary]]|date=December 2008|publisher=Oxford University Press|location=Oxford, England|chapter=Pantheon}}</ref>

== Povijest ==
[[Datoteka:Dehio 1 Pantheon Floor plan.jpg|mini|[[Tlocrt]] Panteona|371x371px]]

=== Antika ===
[[Datoteka:Rome-Pantheon.jpg|mini|250x250px|Kupola Panteona. [[Kasetirani strop|Kasetirana]] kupola ima središnji okulus kao glavni izvor prirodnog svjetla.]]
Nakon [[Bitka kod Akcija|bitke kod Akcija]] (31. pr. Kr.), [[Marko Vipsanije Agripa|Marko Agripa]] započinje impresivan program izgradnje novih građevina diljem Rima. Panteon je bio dio šireg kompleksa koji je izgradio 29. - 19. pr. Kr. na vlastitom posjedu na [[Campus Martius|Campus Martiusu]], a kojega su činile tri građevine poredane od juga prema sjeveru: [[Agrippine kupke|Agripine terme]], Neptunova bazilika i Panteon.<ref>{{Citiranje weba|last=Dio|first=Cassius|title=Roman History|url=https://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Cassius_Dio/53*.html|page=53.23.3}}</ref> Čini se vjerojatnim da su Panteon i Neptunova bazilika bili Agripina ''sacra privata'' (privatni posjed), a ne ''aedes publicae'' (javni hramovi),<ref>{{Citiranje knjige|last=Ziolkowski|first=Adam|title=Lexicon topographicum urbis Romae 4|date=1999|publisher=Quasar|location=Rome|pages=55–56}}</ref> što bi moglo objasniti zašto je zgrada mogla tako lako izgubiti svoje izvorno ime i svrhu (Ziolkowski tvrdi da je to izvorno bio [[Mars (mitologija)|Marsov]] hram)<ref>{{Citiranje časopisa|last=Ziolkowski|first=Adam|date=1994|title=Was Agrippa's Pantheon the Temple of Mars 'In Campo'?|journal=Papers of the British School at Rome|volume=62|pages=261–277|doi=10.1017/S0068246200010084}}</ref> u relativno kratkom vremenskom razdoblju.<ref>{{Citiranje časopisa|last=Ziolkowski|first=Adam|date=1994|title=Was Agrippa's Pantheon the Temple of Mars 'In Campo'?|journal=Papers of the British School at Rome|volume=62|page=275|doi=10.1017/S0068246200010084}}</ref>

Dugo se mislilo da je sadašnju zgradu sagradio Agripa, a da je kasnije došlo do preinaka, dijelom zbog latinskog natpisa na pročelju hrama koji glasi:<ref>{{Harvnb|Thomas|1997}}</ref>

'''M·AGRIPPA·L·F·COS·TERTIVM·FECIT'''

ili u cijelosti: ''M[arcus] Agrippa L[ucii] f[ilius] co[n]s[ul] tertium fecit'', što znači '[[Marko Vipsanije Agripa|Marko Agripa]], [[Lucije Vipsanije Agripa|Lucijev]] sin, izgradio je [ovu zgradu] kada je bio konzul po treći put'.<ref>{{Citiranje weba|title=Pantheon|url=http://www.romereborn.virginia.edu/ge/TS-010.html|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20121109095703/http://www.romereborn.virginia.edu/ge/TS-010.html|archive-date=9 November 2012|access-date=2013-03-12|publisher=Romereborn.virginia.edu}}</ref> Međutim arheološka su iskapanja pokazala da je osim pročelja Agripin Panteon bio potpuno uništen. Arheologinja Lise Hetland tvrdi da je sadašnja gradnja započela 114. godine pod [[Trajan|Trajanom]], četiri godine nakon što je po drugi put uništen u požaru. Preispitala je rad Herberta Blocha iz 1959., koji je tvrdio da je hram iz [[Hadrijan|Hadrijanova]] doba i tvrdi da on iz svoje studije o žigovima na ciglama nije trebao isključiti sve opeke iz Trajanova doba. Njezin je argument posebno zanimljiv u svjetlu Heilmeyerovog argumenta da je na temelju stilskih dokaza Trajanov arhitekt [[Apolodor iz Damaska]] bio arhitekt i ove građevine.<ref>{{Citiranje časopisa|last=Hetland|first=Lise|date=November 9–12, 2006|editor-last=Graßhoff|editor-first=G|editor2-last=Heinzelmann|editor2-first=M|editor3-last=Wäfler|editor3-first=M|title=Zur Datierung des Pantheon|journal=The Pantheon in Rome: Contributions to the Conference|location=Bern}}</ref>
[[Datoteka:Pantheon_Rome-The_Dome.jpg|mini|250x250px|Pogled na betonsku kupolu Panteona]]
Postoje nedoumice o obliku i [[Tlocrt|tlocrtu]] Agripina Panteona. Na temelju iskapanja u kasnom 19. stoljeću, arheolog Rodolfo Lanciani zaključio je da je Agripin Panteon bio orijentiran tako da je ulaz bio okrenut prema jugu za razliku od sadašnjeg rasporeda koji je okrenut prema sjeveru, te da je imao skraćeni tlocrt u obliku slova T s ulazom na osnovi slova ''T''. Ovo je tumačenje bio široko prihvaćeno sve do kraja 20. stoljeća, dok su novija arheološka iskapanja sugerirala da je Agrippina zgrada mogla imati kružni oblik s trokutastim trijemom, te da je također mogla biti okrenuta prema sjeveru. Ziolkowski tvrdi da su raniji zaključci u potpunosti utemeljeni na pretpostavkama. Prema njegovom mišljenju raniji arheolozi nisu pronašli nikakav novi materijal koji se može datirati, ali su sve što su pronašli pripisali Agripinovoj fazi, zanemarujući činjenicu da je [[Domicijan]], poznat po svojem entuzijazmu za gradnju, obnovio Panteon nakon 80. godine, te da je sav materijal što su pronašli možda iz tog doba. Ziolkowski izražava skepsu glede građevine koje Lanciani opisuje: ''jedna građevina koju čini golemi [[Naos|pronaos]] i kružna cella istog promjera, povezane relativno uskim i vrlo kratkim prolazom (mnogo tanjim od sadašnjeg međubloka), nema poznatih paralela u klasičnoj arhitekturi i bio bi protivan svemu što znamo o rimskim arhitektonskim načelima općenito, a posebice o augustinskoj arhitekturi.''<ref>{{Citiranje časopisa|last=Ziolkowski|first=Adam|date=November 9–12, 2006|editor-last=Graßhoff|editor-first=G|editor2-last=Heinzelmann|editor2-first=M|editor3-last=Wäfler|editor3-first=M|title=What did Agrippa's Pantheon Look like? New Answers to an Old Question|journal=The Pantheon in Rome: Contributions to the Conference|location=Bern|pages=31–34}}</ref>

Jedini odlomci napisani rukom ljudi onoga doba koji se odnose na ukrase Agripina Panteona nalaze se u ''[[Prirodoslovlje (Plinije)|Prirodoslovlju]]'' [[Plinije Stariji|Plinija Starijeg]]. Od njega znamo da su ''i kapiteli stupova koje je M. Agripa postavio u Panteon načinjeni od sirakuške bronce'',<ref>{{Citiranje weba|last=Pliny|first=The Elder|title=The Natural History|url=https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.02.0137%3Abook%3D34|page=34.7}}</ref> da je ''Agripin Panteon ukrasio Diogen iz Atene, a [[Karijatida|karijatide]] koje tvore stupove toga hrama smatraju se remek djelom izvrsnosti, kao i kipovi koji se nalaze na krovu'',<ref>{{Citiranje weba|last=Pliny|first=The Elder|title=The Natural History|url=https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.02.0137%3Abook%3D34|page=36.4}}</ref> te da je jedan od Kleopatrinih bisera izrezan na pola tako da svaka polovica ''može poslužiti kao privjesak za uši Venerina kipa u rimskom Panteonu''.<ref>{{Citiranje weba|last=Pliny|first=The Elder|title=The Natural History|url=https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.02.0137%3Abook%3D34|page=9.58}}</ref>

Agripin Panteon je zajedno s drugim zgradama uništen u požaru 80. godine. [[Domicijan]] je dao ponovo izgraditi Panteon, koji je ponovo uništen u požaru izazvanom udarom groma 110. godine tijekom [[Trajan|Trajanove]] vladavine.<ref>{{Harvnb|Kleiner|2007}}</ref>

Građevinu je dao rekonstruirati car [[Hadrijan]] u razdoblju između [[114.]] i [[127.]] godine. Nejasno je koje se dekorativne sheme treba pripisati Hadrijanovim arhitektima. Po dovršetku radova Hadrijan nije posvetio Panteon sebi, već je na novom pročelju koristio tekst izvornog natpisa što je uobičajena praksa u njegovim projektima obnove diljem Rima.<ref name="ramage">{{Harvnb|Ramage|Ramage|2009}}</ref> Nije poznato koju je svrhu građevina imala. U djelu [[Historia Augusta|''Historia Augusta'']] stoji da je Hadrijan posvetio Panteon (između ostalih građevina) izvornome graditelju [[Marko Vipsanije Agripa|Agripi]] (Hadr. 19.10), ali sadašnji natpis ne može biti kopija izvornika. Prema mišljenju Ziolkowskog, malo je vjerojatno da bi se [[25. pr. Kr.]] Agripa predstavljao kao ''consul tertium''. Na [[Rimski carski novac|novčićima]] se isti tekst ''M. Agrippa Lf cos. tertium'' koristio kada se odnosio na njega nakon njegove smrti ''Consul tertium'' jest ''neka vrsta posthumnog cognomena ex virtute, sjećanje na činjenicu da je od svih ljudi njegove generacije osim samog Augusta on bio jedini koji je triput bio konzul''.<ref>{{Citiranje časopisa|last=Ziolkowski|first=Adam|date=November 9–12, 2006|editor-last=Graßhoff|editor-first=G|editor2-last=Heinzelmann|editor2-first=M|editor3-last=Wäfler|editor3-first=M|title=What did Agrippa's Pantheon Look like? New Answers to an Old Question|journal=The Pantheon in Rome: Contributions to the Conference|location=Bern|page=39}}</ref> Koji god bio razlog izmjene natpisa, novi natpis odražava činjenicu da je došlo do promjene namjene građevine.<ref>{{Citiranje knjige|last=Ziolkowski|first=Adam|title=Res Bene Gestae: Ricerche di storia urbana su Roma antica in onore di Eva Margreta Steinby|date=2007|publisher=Quasar|editor-last=Leone|location=Rome|editor-last2=Palombi|editor-last3=Walker}}</ref>

Grčko-rimski senator i konzul [[Dion Kasije Kokcejan|Kasije Dion]] autor sveobuhvatne ''Povijesti Rima'' napisanoj otprilike 75 godina nakon obnove Panteona, greškom je pripisao kupolastugrađevinu Agripi, a ne Hadrijanu. Čini se da je Dion jedini pisac gotovo istovremenik koji spominje Panteon. Čak do 200. godine postojala je neizvjesnost o podrijetlu građevine i njezinoj namjeni:{{citat|Agripa je završio izgradnju građevine nazvane Panteon. Možda je dobila to ime jer je među prikazima koji su je krasili imala kipove mnogih bogova, uključujući Marsa i Veneru, ali moje vlastito mišljenje o imenu je da zbog svojeg krova u obliku kupole podsjeća na nebesa.}}Godine 202. građevinu su zajednički obnovili carevi [[Septimije Sever]] i njegov sin [[Karakala]] (pravim imenom ''Marko Aurelije Antonin''), čemu svjedoči još jedan manji natpis na [[Arhitrav|arhitravu]] pročelja ispod spomenutog većeg teksta.<ref name="PialeVasi1851">{{Citiranje knjige|last=Luigi Piale|url=https://books.google.com/books?id=Bg0YAAAAYAAJ&pg=PA272|title=New Guide of Rome and the Environs According to Vasi and Nibby: Containing a Description of the Monuments, Galleries, Churches &#91;etc.&#93; Carefully Revised and Enlarged, with an Account of the Latest Antiquarian Researches|last2=Mariano Vasi|publisher=L. Piale|year=1851|page=272}}</ref><ref>{{Citiranje weba|last=Giuseppe Melchiorri|date=1834|editor-last=Paolo Badalì|title=Nuova guida metodica di Roma e suoi contorni – Parte Terza ("New Methodic Guide to Rome and Its Suburbs – Third Part")|url=http://avirel.unitus.it/bd/autori/melchiorri/nuova_guida_metodica/parte_terza.html|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20120504045731/http://avirel.unitus.it/bd/autori/melchiorri/nuova_guida_metodica/parte_terza.html|archive-date=4 May 2012|access-date=3 March 2014|website=Archivio viaggiatori italiani a roma e nel lazio – Istituto Nazionale Di Studi Romani|publisher=[[Tuscia University]]|language=it}}</ref> Ovaj sada jedva čitljivi natpis glasi:

: IMP · CAES · L · SEPTIMIVS · SEVERVS · PIVS · PERTINAX · ARABICVS · ADIABENICVS · PARTHICVS · MAXIMVS · PONTIF · MAX · TRIB · POTEST · X · IMP · XI · COS · III · P · P · PROCOS&#x2003;&#x2003;ET
: IMP · CAES · M · AVRELIVS · ANTONINVS · PIVS · FELIX · AVG · TRIB · POTEST · V · COS · PROCOS · PANTHEVM · VETVSTATE · CORRVPTVM · CVM · OMNI · CVLTV · RESTITVERVNT

Prijevod:

: Car Lucije Septimije Sever Pius Pertinax, pobjednik u [[Arapski poluotok|Arabiji]], pobjednik nad [[Adijabena|Adijabenom]], najveći pobjednik u [[Partija (pokrajina)|Partiji]], [[Pontifex maximus|Pontif[ex] Max[imus]]], 10 puta tribun, 11 puta proglašen carem, tri puta konzul, [[Otac domovine|P[ater] P[atriae]]], prokonzul i Car i [[Karakala|Marko Aurelije Antonin Pius Felix Aug[ustus]]], pet puta tribun, konzul i prokonzul, pažljivo su obnovili Panteon propao s vremenom.<ref name="Rodocanachi1920">{{cite book|author=Emmanuel Rodocanachi|url=https://books.google.com/books?id=Z0HQAAAAMAAJ&pg=PA192|title=Les monuments antiques de Rome encore existants: les ponts, les murs, les voies, les aqueducs, les enceintes de Rome, les palais, les temples, les arcs|publisher=Libr. Hachette|year=1920|page=192|language=fr}}</ref>

=== Srednji vijek ===
[[Datoteka:Jakob_Alt_-_Das_Pantheon_und_die_Piazza_della_Rotonda_in_Rom_-_1836.jpg|mini|250x250px|Pogled na Panteon iz 1836. slikara [[Jakob Alt|Jakoba Alta]] prikazuje dvostruke zvonike postavljene u ranom 17. do kasnog 19. stoljeća.]]
Godine 609. [[Bizant|bizantski car]] [[Foka, bizantski car|Foka]] poklonio je građevinu [[Bonifacije IV.|papi Bonifaciju IV.]], koji ju je pretvorio u kršćansku crkvu i posvetio Svetoj Mariji i mučenicima [[13. svibnja]] [[609.]]: ''Drugi papa Bonifacije naredio je da se u starom hramu zvanom Panteon, nakon uklanjanja poganske prljavštine, napravi crkva posvećena svetoj Djevici Mariji i svim mučenicima, kako bi se spomen na svece od sada održavao tamo gdje se prije nisu štovali bogovi nego demoni''.<ref>John the Deacon, ''Monumenta Germaniae Historia'' (1848) 7.8.20, quoted in {{Harvnb|MacDonald|1976}}</ref> Zabilježeno je da je dvadeset i osam kola natovarenih svetim relikvijama mučenika uklonjeno iz [[Rimske katakombe|katakombi]] i položeno u [[Porfirit|porfirni]] bazen ispod glavnog oltara.<ref>[https://web.archive.org/web/20080415104604/http://oce.catholic.com/index.php?title=Popes_Boniface_III-VII Popes Boniface III–VII (archived copy)] ''oce.catholic.com'', accessed 11 April 2021</ref> Bonifacije je prilikom posvećenja u novo svetište postavio ikonu Majke Božje kao ''Panagia Hodegetria'' ('Sveta upraviteljica').<ref>Andrew J. Ekonomou. Byzantine Rome and the Greek Popes. Lexington books, Toronto, 2007</ref>

Posvećenje građevine u crkvu u ranom [[Srednji vijek|srednjem]] vijeku spasilo ju je od napuštanja i propadanja koje je zadesilo većinu građevina [[Antički Rim|Staroga Rima]]. [[Pavla Đakona|Pavao Đakon]] je međutim u svojim zapisima zabilježio uništavanje građevine od ruke cara [[Konstans II.|Konstansa II.]], koji je posjetio Rim u srpnju 663.:{{citat|Ostavši u Rimu dvanaest dana srušio je sve što je u staro doba bilo izrađeno od metala za ukras grada, do te mjere da je skinuo čak i krov crkve [Blažene Marije], koja se nekada zvala Panteon i bila je izgrađena u čast svih bogova, a sada je uz pristanak bivših vladara bila mjestom štovanja svih mučenika, te je odande odnio brončane pločice i poslao ih sa svim ostalim ukrasima u [[Carigrad]].}}Velika količina najfinijega vanjskog [[Mramor|mramora]] uklonjena je tijekom stoljeća, primjerice [[Kapitel|kapiteli]] s nekih [[Pilastar|pilastara]] nalaze se u [[Britanski muzej|Britanskome muzeju]].<ref>{{Citiranje weba|title=British Museum Highlights|url=https://www.britishmuseum.org/explore/highlights/highlight_objects/gr/m/pantheon_marble_capitals.aspx|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20151027021127/http://www.britishmuseum.org/explore/highlights/highlight_objects/gr/m/pantheon_marble_capitals.aspx|archive-date=27 October 2015}}</ref> Dva su stupa ugrađena u srednjovjekovne građevine koje su se naslanjale na Panteon s istočne strane i danas izgubljene. U ranom 17. stoljeću papa [[Urban VIII.]] skinuo je brončani strop trijema i zamijenio srednjovjekovni zvonik dvjema zvonicima blizancima (često se pogrešno pripisuju [[Gian Lorenzo Bernini|Berniniju]])<ref>{{Citiranje knjige|last=Mormando|first=Franco|url=https://books.google.com/books?id=oeJ0qXzP9HsC&q=bernini+pantheon+ass&pg=PT148|title=Bernini: His Life and His Rome|publisher=University of Chicago Press.|year=2011|isbn=978-0-226-53851-8|access-date=January 3, 2012}}</ref> koje su njegovi kritičari posprdno nazivali ''magareće uši''.<ref>{{Citiranje knjige|last=DuTemple|first=Leslie A.|url=https://archive.org/details/pantheongreatbui00lesl|title=The Pantheon|publisher=Lerner Publns.|year=2003|isbn=978-0822503767|location=Minneapolis|page=[https://archive.org/details/pantheongreatbui00lesl/page/64 64]|quote=bernini pantheon towers.|access-date=May 8, 2011|url-access=registration}}</ref>  Zvonici su uklonjeni krajem 19. stoljeća.<ref name="Marder2">{{Harvnb|Marder|1991}}</ref> Uklonjeni su i vanjski kipovi koji su krasili [[Timpan (arhitektura)|zabat]] iznad Agripinog natpisa, ali unutrašnjost crkve u [[Mramor|mramoru]] uglavnom je sačuvana, iako uz opsežnu obnovu.

=== Renesansa ===
[[Datoteka:Giovanni_Paolo_Panini_-_Interior_of_the_Pantheon,_Rome_-_Google_Art_Project.jpg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Giovanni_Paolo_Panini_-_Interior_of_the_Pantheon,_Rome_-_Google_Art_Project.jpg|mini|326x326px|Unutrašnjost Panteona u 18. stoljeću, slika Giovannija Paola Paninija.<ref>{{Cite web|title=Another view of the interior by Panini (1735), Liechtenstein Museum, Vienna|url=http://www.liechtensteinmuseum.at/en/pages/artbase_main.asp?module=browse&action=m_work&lang=en&sid=31032196&oid=W-147200412195342017|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20110928031043/http://www.liechtensteinmuseum.at/en/pages/artbase_main.asp?module=browse&action=m_work&lang=en&sid=31032196&oid=W-147200412195342017|archive-date=28 September 2011}}</ref>]]
Od [[Renesansa|renesanse]] Panteon je bio mjestom nekoliko ukopa važnih ličnosti. U unutrašnjosti crkve nalaze se grobovi [[Rafael|Rafaela]] i [[Annibale Carracci|Annibalea Carraccija]], skladatelja [[Arcangelo Corelli|Arcangela Corellija]] i [[Arhitektura|arhitekta]] [[Baldassarre Peruzzi|Baldassarea Peruzzija]]. U 15. stoljeću Panteon je bio ukrašen slikama, a najpoznatija je slika ''Navještenje'' [[Melozzo de Forlì|Melozza da Forlìja]]. [[Filippo Brunelleschi]] je često uzeo Panteon kao inspiraciju za svoja djela.

[[Urban VIII.|Papa Urban VIII.]] (1623. do 1644.) naredio je da se otopi brončani strop trijema Panteona. Većina bronce korištena je za izradu [[Bombarda|bombardi]] za [[Anđeoska tvrđava|Anđeosku tvrđavu]], a ostatak je upotrijebila [[Apostolska kamera|''Camera apostolica'']] za druge radove. Postoje hipoteze da je broncu upotrijebio [[Gian Lorenzo Bernini|Bernini]] u izradi poznatog [[Baldahin|baldahina]] iznad glavnog [[Oltar|oltara]] [[Bazilika sv. Petra|bazilike svetog Petra]], ali prema barem jednom stručnjaku papini izvještaji navode da je oko 90% bronce korišteno za izradu topova, a da je bronca za baldahin došla iz [[Venecija|Venecije]].<ref>{{Citiranje weba|title=Pantheon, The ruins and excavations of ancient Rome|url=http://gnv.fdt.net/~aabbeama/Christmas/Pantheon.html|archive-url=https://web.archive.org/web/20070701023945/http://gnv.fdt.net/~aabbeama/Christmas/Pantheon.html|archive-date=2007-07-01|publisher=Rodolpho Lanciani}}</ref> Anonimni rimski satiričar toga doba našalio se u [[Paskvila|paskvili]] (javno objavljenoj pjesmi) u vezi skidanja brončanih ukrasa s Panteona: ''quod non fecerunt barbari fecerunt Barberini'' (''Ono što nisu učinili barbari, učinili su [[Barberini]] [prezime Urbana VIII.]'').

Godine [[1747.]] široki friz ispod kupole sa svojim lažnim prozorima bio je ''obnovljen'', ali je imao malo sličnosti s izvornim izgledom. U prvim desetljećima 20. stoljeća dio originala, koliko se moglo rekonstruirati iz renesansnih crteža i slika, obnovljen je u jednoj od ploča.

=== Moderno doba ===
U Panteonu su pokopana dva talijanska kralja: [[Viktor Emanuel II.]] i [[Umberto I.]], te Umbertova supruga kraljica [[Margarita Savojska]]. To je trebalo biti posljednje počivalište za sve talijanske monarhe iz [[Savojska dinastija|kuće Savoja]], ali Monarhija je ukinuta 1946. i vlasti su odbile odobriti pokop bivših kraljeva koji su umrli u izgnanstvu ([[Viktor Emanuel III.]] i [[Umberto II.]]). Nacionalni institut za počasnu stražu kraljevskih grobnica Panteona, izvorno je unajmila [[Savojska dinastija|kuća Savoja]] i kasnije djeluje uz ovlaštenje Talijanske Republike, postavlja [[počasna straža|počasnu stražu]] pred kraljevskim grobovima.<ref name="senate">{{Citiranje weba|title=Legislatura 14 Atto di Sindacato Ispettivo n° 4-08615|url=http://www.senato.it/japp/bgt/showdoc/showText?tipodoc=Sindisp&leg=14&id=136775|access-date=December 29, 2017|website=Senato della Republica|publisher=[[Senate of Italy]]|language=Italian}}</ref>

Panteon je danas u uporabi kao katolička crkva, pa se od posjetitelja traži da zadrže odgovarajuću razinu poštovanja. Tu se služe [[Misa|mise]] nedjeljom i [[Zapovjedni blagdani|zapovjednim blagdanima]], a ponekad se održavaju i vjenčanja.

==Arhitektura==
Raniji hram bio je pravokutan, gledao je na [[jug]] i bio je sagrađen od [[Sedra|travertina]]. Restaurirao ga je [[Domicijan]] nakon požara [[80.]] godine, a bio je po drugi put ponovno izgrađen nakon razaranja u drugom požaru tijekom [[Trajan|Trajanove]] vladavine. [[Hadrijan|Hadrijanova]] rekonstrukcija [[125.]] godine radikalno je preobrazila raniju zgradu: pročelje je bilo okrenuto za 180° da bi bilo okrenuto prema [[Sjever|sjeveru]], a rotonda je sagrađena u praznom prostoru koji je ležao ispred prvog hrama.

Sadašnja inačica – prepoznatljiva po svom ugrađenom kolonadnom trijemu koji gleda na [[trg]] i visokom, izoliranom i vidljivom valjku iznad kojeg se diže kupola - potpuno je drugačija od Panteona iz Hadrijanovog doba. Okruglo tijelo je nekada bilo okruženo drugim zgradama, a ispred impozantnog pročelja podignutog na stubištu, nalazio se dugi trg s trijemovima na tri strane. Slavna rotonda nije bila vidljiva izvana jer je bila skrivena [[Arkada (arhitektura)|arkadama]] i mogla se bolje procijeniti iznutra. Zgrada je bila jednodijelna, velika i kružna prostorija promjera 43,5 metra, na vrhu pokrivena polutkom.

=== Trijem ===
[[Datoteka:20190406-DSC5193_Panteon.jpg|mini|250x250px|Trijem Panteona]]
[[datoteka:Pantheon inside.jpg|thumb|upright=1|250px|Krovište trijema]]
Građevini se izvorno pristupalo stubama, no kasnijom gradnjom razina tla koja vodi do [[Portik|trijema]] je podignuta i stepenice su uklonjene.<ref name="MacDonald 1976 p=182">{{Harvnb|MacDonald|1976}}</ref>

[[Zabat]] je bio ukrašen reljefnim skulpturama, vjerojatno od pozlaćene bronce. Rupe koje označavaju mjesto stezaljki koje su držale brončani reljef sugeriraju da je na reljefu vjerojatno bio prikazan orao u vijencu i vrpcama koje su se protezale od vijenca do uglova zabata.<ref>{{Harvnb|MacDonald|1976}}; {{Harvnb|Claridge|1998}}</ref>

Vanjski red stupova na trijemu sačinjen je od osam monolita sivog granita postavljenih na bazu od bijelog [[Mramor|mramora]], a na vrhu su [[Korintski red|korintski kapiteli]]. Stupovi u unutarnjem redu su izrezani od ružičastog [[Granit|granita]] i čine tri prolaza: središnji prolaz koji vodi do vrata Panteona širi je od dvaju lateralnih gdje su velike [[Niša|niše]] nekada sadržavale kipove [[August|Augusta]] i [[Agrippa|Agripe]]. Ovaj veliki trijem je povezan s rotondom pomoću masivnog ciglenog ''avant-corpsa'' prošaranog mramorom. Na srednjem bloku između trijema i [[Rotunda|rotunde]], ostaci drugog zabata upućuju na to da je postojeći trijem bitno niži nego što je prvobitno zamišljeno. Trijem poravnat s drugim zabatom odgovarao bi [[Stup|stupovima]] visine 50 [[Starorimske mjerne jedinice|rimskih stopa]] (14,8 metara) i kapitelima visokim 10 rimskih stopa (3 metra), dok su stupovi postojećeg trijema visoki 40 rimskih stopa (11,9 metara) i kapiteli dimenzija osam rimskih stopa (2,4 metra).<ref name=":0">{{Harvnb|Wilson-Jones|2003}}, pp. 199–206</ref><ref name=":1">{{Citiranje knjige|last=Taylor|first=Rabun|title=Roman Builders, a study in architectural process|publisher=Cambridge University Press|year=2003|isbn=0521803349|location=Cambridge|pages=129–131|language=English}}</ref>

Arhitekt Mark Wilson Jones iznio je hipotezu da su graditelji morali prilagoditi visinu trijema nakon što je konstruiran viši zabat zato što potrebni stupovi od 50 stopa nisu bili dostavljeni (vjerojatno kao rezultat logističkih poteškoća).<ref name=":02">{{Harvnb|Wilson-Jones|2003}}, pp. 199–206</ref> Graditelji su tada morali napraviti neke nezgrapne preinake kako bi uklopili kraće stupove. Rabun Taylor je primijetio da su osnovna konstrukcijska ograničenja spriječila podizanje i ugradnju viših stupova  zbog premalo prostora čak iako su možda bili isporučeni.<ref name=":12">{{Citiranje knjige|last=Taylor|first=Rabun|title=Roman Builders, a study in architectural process|publisher=Cambridge University Press|year=2003|isbn=0521803349|location=Cambridge|pages=129–131|language=English}}</ref>

Sivi [[Granit|granitni]] stupovi koji su korišteni u [[Naos|pronaosu]] Panteona iskopani su u kamenolomu [[Mons Claudianus]] u planinama istočnog [[Egipat|Egipta]]. Svaki je stup 11,9 metara visok, 1,5 metara u promjeru i težak 60 [[tona]].<ref>{{Citiranje weba|last=Parker|first=Freda|title=The Pantheon – Rome – 126 AD|url=http://www.monolithic.com/stories/the-pantheon-rome-126-ad|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20090526073555/http://www.monolithic.com/stories/the-pantheon-rome-126-ad|archive-date=2009-05-26|access-date=2009-07-08|publisher=Monolithic}}</ref> Stupovi su drvenim saonicama odvučeni više od 100 km od kamenoloma do rijeke [[Nil]] gdje su ukrcani na teglenice kada je razina vode bila dovoljno visoka tijekom proljetnih poplava, zatim prebačeni na brodove koji su ih prevezli [[Sredozemno more|Sredozemnim morem]] do rimske luke [[Ostia]]. U luci su prekrcani natrag na teglenice i [[Tiber|rijekom Tiber]] dotegljeni u Rim.<ref>{{Harvnb|Wilson-Jones|2003}}, pp. 206–212</ref> Nakon što su istovareni u blizini [[Augustov mauzolej|Augustovog mauzoleja]] stupovi odvučeni na mjesto gradnje Panteona koje je bilo udaljeno oko 700 metara od točke iskrcaja.<ref>{{Harvnb|Wilson-Jones|2003}}, pp. 206–207</ref>

Velika brončana vrata u [[Naos|naosu]] širine 4,45 metara i visine 7,53 metara najstarija su u cijelom Rimu.<ref name="Cinti29">{{Harvnb|Cinti|De Martino|Carandini|De Carolis|2007}}</ref> U prošlosti se smatralo da su vrata izrađena u 15. stoljeću po uzoru na original, uglavnom zato što su ih suvremeni arhitekti smatrali premalenima za okvire.<ref>{{Harvnb|Claridge|1998}}</ref> Kasnija analiza tehnike izrade potvrdila je da se radi o originalnim rimskim vratima, što je rijetki preživjeli primjer rimske monumentalne bronce unatoč uklanjanju poganskih i postavljanju kršćanskih ukrasa tijekom stoljeća.<ref name="Cinti29" />

=== Rotunda ===
[[Datoteka:Pantheon.drawing.jpg|lijevo|mini|250x250px|Presjek Panteona]]
[[Datoteka:Pantheon_section_sphere.svg|mini|250x250px|Presjek Panteona koji pokazuje kako kugla promjera 43,3 metra staje ispod njegove kupole.]]
[[Datoteka:Pantheon_(Rome)_-_Dome_interior.jpg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Pantheon_(Rome)_-_Dome_interior.jpg|mini|250x250px|[[Kasetirani strop|Kasetirani]] ukrasi [[Kupola|kupole]] Panteona zrakasto se šire od središnjeg [[Okulus|okulusa]].]]
Da bi se rasteretila težina, [[zid]] rotonde (visok 21,7 m, debeo 6,2 m) sagrađen je pomoću posebnih arhitektonskih tehnika i od sve lakših materijala kako se diže u visinu, sve dok ne dođe do malog [[vulkan]]skog kamenja oko okulusa.<ref name="cowan">{{Harvnb|Cowan|1977}}</ref> Raspored masivnih [[Luk (arhitektura)|luk]]ova podupire strukturu pojačanu radijalnim potpornim stupovima. Oni raspoređuju težinu na osam masivnih, ali djelomično šupljih lukova koji unutra izgledaju kao osam velikih niša (eksedre i ulaz) u zidnoj konstrukciji. Polukružne ili pravokutne [[eksedra|eksedre]], izmjenjuju se s osam kioska na [[stup]]ovima, od kojih svaki sadrži tri niše i stoji iza dva izbrazdana, monolitna plava ili stara [[Korintski red|korintska stupa]].<ref name="cowan2">{{Harvnb|Cowan|1977}}</ref> 

Savršeno polukružna [[kupola]] napravljena je od jednog dijela promjera 43,5 metara: to je najveća kupola na svijetu ikad izgrađena uporabom nearmiranog betona.<ref>{{Harvnb|Lancaster|2005}}</ref> Unutarnje lice kupole podijeljeno je na pet redova kaseta, koncentrično posloženih prema [[Okulus|okulusu]], okruglom otvoru na vrhu. Okulus ima promjer od 8,9 m. Vanjsko lice kupole je ukrašeno pomoću sedam prstenastih stuba, ali samo najviši dio je vidljiv. Proporcije ove zgrade su u skladu s [[Arhimed]]ovom simetrijom: rotonda i kupola imaju isti promjer.<ref name="roth">{{Harvnb|Roth|1992}}</ref> Težina [[Opus caementicium|rimske betonske]] kupole je 4535 tona, a prsten koji tvori okulus je 9,1 metar u promjeru. Debljina kupole varira od 6,4 metara u podnožju do 1,2 metra oko okulusa. Materijali korišteni u betonu kupole također se razlikuju. Na najdebljem mjestu agregat je [[sedra]], zatim [[terakota]], pa na samom vrhu [[sedra]] i [[Plavac (kamen)|plovućac]], oba porozni materijali. Na samom vrhu, gdje je kupola najslabija i podložna kolapsu, okulus smanjuje teret.<ref>{{Harvnb|Wilson-Jones|2003}}</ref> Utvrđeno je da su naprezanja u kupoli znatno smanjena uporabom manje gustih kamenih agregata kao što su male posude ili komadi plovućca u višim slojevima kupole. Izračuni su pokazali da bi naprezanja u luku bila oko 80% veća da je u cijelosti korišten beton standardne težine. Skrivene komore izgrađene unutar [[Rotunda|rotunde]] tvore sofisticirani strukturni sustav čime je smanjena težina krova, čemu je pridonio i okulus koji je eliminirao vrh.<ref>{{Harvnb|MacDonald|1976|}} "There are openings in it [the rotunda] here and there, at various levels, that give on to some of the many different chambers that honeycomb the rotunda structure, a honeycombing that is an integral part of a sophisticated engineering solution..."</ref><ref name="Ancient Roman Concrete">{{Citiranje weba|last=Moore, David|date=February 1993|title=The Riddle of Ancient Roman Concrete|url=http://www.romanconcrete.com/docs/spillway/spillway.htm|access-date=20 May 2013|website=S Dept. of the Interior, Bureau of Reclamation, Upper Colorado Region|publisher=www.romanconcrete.com}}</ref>

Iako je često crtana kao samostojeća građevina, sa stražnje strane nalazila se građevina koja se na nju oslanjala, ali nije postojala unutarnja komunikacija od jedne do druge zgrade.<ref>{{Harvnb|MacDonald|1976}}, {{Harvnb|Wilson-Jones|2003}}</ref>

Panteon je građevina simetrična s obzirom na smjer kretanja, tlocrt mu je [[kružnica]]. Tlocrtno građevina se sastoji od dva bitno različita dijela: velikog kružnog središnjeg prostora (cele) presvođenog [[Kupola|kupolom]], te pravokutnog [[Trijem|trijema]] djelomično zatvorenog zidom, a na pročelju raščlanjenog [[Stup|stupovima]]. Središnji prostor zatvoren je zidom koji je s unutrašnje strane raščlanjen [[Niša|nišama]] i parovima stupova.

Okomiti presjek pokazuje da se zid sastoji od dva koncentrična omotača načinjena od vodoravno položenih [[opeka]] između kojih je šupljina ispunjena [[beton]]skom smjesom od [[kamen]]a i žbuke. Kupola je konstruirana u tri vodoravna pojasa: najdonji je od slojeva sitne opeke, središnji od naizmjeničnih slojeva opeke i [[Pršinac|tufa]] i završni od slojeva tufa i, zbog njegove lakoće, vulkanskog kamena. U unutrašnjosti kupola počinje na otprilike dvije trećine visine vanjskog valjka, pa je time, kao i većim zakošenjem donjeg dijela kazeta ([[kvadrat]]ne udubine u stropu ili svodu) kojim se stvara optička varka da se središte kupole nalazi niže nego što zapravo jest, postignut učinak posvemašnje dominacije svoda. Taj učinak je istodobno potvrđen i oslobođen otvorom u sredini: pogled u nebo iznutra i prodor svjetla i sunčanih zraka izvana naglašavaju prsten otvora, materiju i oblik kupole, njezin prostor i površinu. 

=== Unutrašnjost ===
{{external media|width=200px|float=right|headerimage=[[File:Roma Pantheon 001.jpg|160px]]|video1=[http://smarthistory.khanacademy.org/roman-architecturethe-pantheon.html Panteon u Rimu], (8:31)}}Unutarnji prostor je jedinstven, pregledan i statičan. Takav karakter prostora određen je prije svega potpuno uravnoteženim odnosom [[Normala|okomica]] i vodoravnica (promjer = visina). Statičnosti pridonosi i gotovo isključivo vodoravna podijeljenost mase: niz usporednih prstenova sve manjeg i manjeg promjera potpuno vode pogled do otvora odakle se svjetlost ravnomjerno rasprostire dohvaćajući svaki dio. Omjeri zgrade su takvi da pri ulazu jednim pogledom možemo obuhvatiti čitav prostor. Drugi vijenac vidimo pod kutom od 25°, gornji rub kupole pod 45°, što ne zahtijeva nikakvo naprezanje jer je prilagođeno fiziološkim svojstvima oka. Statičnost i preglednost prostora neznatno je negirana njegovim ulaženjem u masu zida. Prostor stupnjevito istiskuje masu. U donjem dijelu, gdje je masa najdeblja, prostor u obliku niša prodire u nju najdublje. U lažnim prozorima iznad niša prodor prostora mnogo je plići. S kazetama prostor ulazi sasvim plitko, što odgovara stanjivanju mase kupole, ali postupno, čime je još jednom ponovljen osnovni ritam mase i prostora. U odnosu mase i prostora uključeno je i kretanje [[svjetlost]]i. 

Svjetlost dolazi s vrha okomite osi kocke-kugle, u koju je, odnosno oko koje je građevina komponirana. Ona dolazi s mjesta gdje je masa najtanja te se ravnomjerno rasprostire i do onih dijelova gdje je najdeblja, do [[niša]], gdje prostor duboko ulazi u masu, te se tako stvara vrlo oštar kontrast svjetlosti i sjene u kojem se ističe plastičnost svakog detalja. [[Okulus]] na vrhu kupole i ulazna vrata jedini su prirodni izvori svjetla u unutrašnjosti. Tijekom dana, svjetlost iz okulusa kreće se ovim prostorom u efektu obrnutog [[Sunčani sat|sunčanog sata]] : označavajući vrijeme svjetlom, a ne sjenom.<ref>{{Harvnb|Wilson-Jones|2003}}, pp. 182–184</ref> Okulus na vrhu kupole nikada nije bio pokriven, stoga su padaline kroz strop slobodno padale na pod. Zbog toga je pod opremljen odvodima i podzemnim drenažnim sustavom i izveden je pod nagibom od oko 30 centimetara kako bi voda otjecala iz unutrašnjosti.<ref>{{Citiranje weba|title=Pantheon|url=https://www.history.com/topics/ancient-greece/pantheon|access-date=2018-11-07|website=history.com}}</ref><ref>{{Citiranje weba|title=Roman Pantheon|url=https://www.rome.info/pantheon/|access-date=2018-11-07|website=www.rome.info|language=en}}</ref> Okulus također ima za svrhu hlađenje i ventilaciju cijelog prostora.

Unutrašnjost [[Kupola|kupole]] je vjerojatno trebala simbolizirati [[Nebeska sfera|nebeski svod]].<ref name="roth2">{{Harvnb|Roth|1992}}</ref> Kupola ima udubljene površine ([[Kasetirani strop|kasete]]) u pet prstenova od po 28. Ovaj ravnomjerni raspored bilo je teško postići i, pretpostavlja se, imao je simbolično značenje, bilo numeričko, geometrijsko ili lunarno.<ref>{{Harvnb|Lancaster|2005}}</ref><ref>{{Harvnb|Wilson-Jones|2003}}, pp. 182–183.</ref> U antici su kasete možda sadržavale brončane [[Rozeta (arhitektura)|rozete]] koje su simbolizirale zvjezdani nebeski svod.<ref>{{Citiranje knjige|last=De la Croix|first=Horst|url=https://archive.org/details/gardnersartthrou00gard/page/228|title=Gardner's Art Through the Ages|last2=Tansey|first2=Richard G.|last3=Kirkpatrick|first3=Diane|date=1991|publisher=Thomson/Wadsworth|isbn=0155037692|edition=9th|page=[https://archive.org/details/gardnersartthrou00gard/page/228 228]|url-access=registration}}</ref>

Većina poda je izvorna; napravljena je od višebojnog [[mramor]]a i kamena raspoređenog u dijagonalne redove kvadrata i krugova upisanih unutar kvadrata. Podni uzorak krugova i kvadrata u kontrastu je s koncentričnim krugovima četvrtastih kaseta u kupoli. Svaka zona u unutrašnjosti od poda do stropa podijeljena je prema različitom uzorku, zbog toga se unutarnje dekorativne zone ne slažu. Ovaj nesklad nije uvijek cijenjen, a potkrovlje je preuređeno prema [[Neoklasicizam|neoklasičnom]] ukusu 18. stoljeća.<ref>{{Harvnb|Wilson-Jones|2003}}, pp. 184–197</ref>
[[Datoteka:Einblick_Panorama_Pantheon_Rom.jpg|središte|mini|700x700px|Panoramska fotografija unutrašnjosti Panteona]]

=== Katolički dodatci ===
[[Datoteka:Pantheon_0931_2013.jpg|mini|Oltar u Panteonu]]
Sadašnje glavne oltare i apside naručio je [[Klement XI.|papa Klement XI.]] [[1700.|(1700.]] – [[1721.]]), a projektirao ih je [[Alessandro Specchi]]. Na apsidi iznad glavnog oltara nalazi se [[Bizantska umjetnost|bizantska ikona]] [[Bogorodica|Bogorodice]] s djetetom iz 7. stoljeća, koju je bizantski car [[Foka, bizantski car|Foka]] poklonio papi [[Bonifacije IV.|Bonifaciju IV.]] prigodom [[Posveta|posvete]] Panteona za kršćansko bogoslužje [[13. svibnja]] [[609. pr. Kr.|609.]] godine.

U prvoj niši desno od ulaza nalaze se slike ''Bogorodice od pojasa i sv. Nikole iz Barija'' (1686.) nepoznatog umjetnika. Prva kapela s desne strane je kapela [[Blagovijest|Navještenja]] oslikana freskom ''Navještenja'' koja se pripisuje [[Melozzo de Forlì|Melozzu da Forlìju]]. S lijeve strane je platno Clementa Maiolija ''svetog Lovre i svete Agneze'' (1645. – 1650.). Na desnom zidu nalazi se ''Nevjerica svetog Tome'' (1633.) [[Pietro Paolo Bonzi|Pietra Paola Bonzija]].

U drugoj niši nalazi se freska toskanske škole iz 15. stoljeća s prikazom ''Krunjenja Djevice''. U obližnjoj drugoj kapeli smještena je grobnica [[Viktor Emanuel II.|kralja Viktora Emanuela II.]] (umro 1878.), koja je izvorno bila posvećena [[Duh Sveti|Duhu Svetome]]. Na natječaju za projektiranje grobnice pobijedio je arhitekt [[Manfredo Manfredi]] i započeo s radovima 1885. Grobnicu čini velika brončana ploča nadvišena rimskim orlom i grbom [[Savojska dinastija|Savojske dinastije]]. Zlatna lampa iznad groba gori u čast [[Viktor Emanuel III.|Viktora Emanuela III.]] koji je umro u izgnanstvu 1947.

U trećoj niši smješten je kip ''Svete Ane i Blažene Djevice'' talijanskog kipara Lorenza Ottonija poznatijeg kao [[Il Lorenzone]]. U trećoj kapeli nalazi se slika umbrijske škole iz 15. stoljeća ''Gospa od milosrđa između svetog Franje i svetog Ivana Krstitelja p''oznata i kao Bogorodica od ograde, jer je izvorno visjela u niši na lijevoj strani trijema gdje je bila zaštićena ogradom. Premještena je u kapelu Navještenja Marijina, a zatim na današnji položaj nakon 1837. godine. Brončani [[epigram]] slavi obnovu svetišta od strane pape [[Klement XI.|Klementa XI.]] Na desnom zidu je platno ''Car Foka daruje Panteon papi Bonifaciju IV.'' (1750.). Na podu se nalaze tri spomen-ploče od kojih je jedna ispisana narodnim jezikom. U posljednjoj niši s desne strane nalazi se kip ''sv. Anastazija'' (1725.) talijanskog kipara [[Bernardino Cametti|Bernardina Camettija]].<ref name="Marder1">{{Harvnb|Marder|1980}}</ref>

U prvoj niši lijevo od ulaza nalazi se slika ''Uznesenja'' (1638.) slikara [[Andrea Camassei|Andree Camasseija]]. Prva kapela s lijeve strane je kapela svetog Josipa u Svetoj zemlji i kapela je [[Bratovština|bratovštine]] umjetnika i glazbenika ''Virtuosi al Pantheon'' koju je osnovao [[kanonik]] iz 16. stoljeća Desiderio da Segni kako bi se osiguralo održavanje bogoslužja u kapeli.

Prvi članovi bili su između ostalih [[Antonio da Sangallo|Antonio da Sangallo mlađi]], Jacopo Meneghino, [[Giovanni Mangone]], [[Taddeo Zuccari]], [[Domenico Beccafumi]] i [[Flaminio Vacca]]. Bratovština je nastavila privlačiti članove iz elite rimskih umjetnika i arhitekata, a među kasnijim članovima nalazimo [[Gian Lorenzo Bernini|Berninija]], [[Pietro da Cortona|Cortonu]], [[Alessandro Algardi|Algardija]] i mnoge druge. Institucija još uvijek postoji i sada se zove ''Pontificia Insigne Accademia di Belle Arti e Letteratura dei Virtuosi al Pantheon'' sa sjedištem u [[Palazzo della Cancelleria|palači Cancelleria]]. Oltar u kapeli obložen je lažnim mramorom, a na oltaru je kip ''svetog Josipa i Svetog Djeteta'' kipara [[Vincenzo de' Rossi|Vincenza de' Rossija]].

Sa strane su slike (1661.) [[Francesco Cozza (slikar)|Francesca Cozze]], jednog od virtuoza papinske akademije: ''Poklonstvo pastira'' s lijeve strane i ''Poklonstvo mudraca'' s desne. Štukaturni reljef s lijeve strane ''San svetog Josipa'' djelo je Paola Benaglie, a onaj s desne strane ''Odmor tijekom bijega iz Egipta'' djelo je Carla Monaldija. Na svodu je nekoliko platna iz 17. stoljeća, s lijeva na desno: ''Kumejska sibila'' [[Ludovico Gimignani|Ludovica Gimignanija]], ''Mojsije'' [[Francesco Rosa|Francesca Rosa]], ''Vječni Otac'' [[Giovanni Peruzzini|Giovannija Peruzzinija]], ''David'' [[Luigi Garzi|Luigija Garzija]] i ''Eritrejska Sibila'' Giovannija Andrea Carlonea.

U drugoj niši nalazi se kip ''svete Agneze'' Vincenza Felicija. Bista s lijeve strane je portret [[Baldassarre Peruzzi|Baldassarea Peruzzija]] izveden iz gipsanog portreta [[Giovanni Duprè|Giovannija Duprèa]]. Grobnica kralja [[Umberto I.|Umberta I.]] i njegove supruge [[Margarita Savojska|Margarite Savojske]] nalazi se u susjednoj kapeli, kojeg je osmislio arhitekt [[Giuseppe Sacconi]] nakon što je izgubio na natječaju za prethodnu grobnicu Viktora Emanuela II. Sadašnju kapelu dovršio je njegov učenik Guido Cirilli nakon Sacconijeve smrti. Grobnicu čini ploča od alabastra montirana u pozlaćenu broncu. Kapela je prvotno bila posvećena [[Sveti Mihael|svetom Mihaelu arkanđelu]], a potom [[Toma Apostol|svetom Tomi apostolu]]. [[Friz]] ima [[Alegorija|alegorijske]] prikaze ''Velikodušnosti'' Eugenia Maccagnanija i ''Mnogodušnosti'' Arnalda Zocchija. Kraljevske grobnice održava [[Nacionalni institut za počasnu stražu kraljevskih grobnica Panteona|Nacionalni institut počasne straže kraljevskih grobnica]] osnovan 1878. koji organizira počasne straže na grobovima.

U trećoj niši nalaze se posmrtni ostaci velikog umjetnika [[Rafael|Rafaela]], kako je navedeno u natpisu na [[Sarkofag|sarkofagu]]: njegova ''ossa et cineres'' ([[Hrvatski jezik|hrv.]] 'kosti i pepeo'). Njegova zaručnica Maria Bibbiena pokopana je desno od njegova sarkofaga. Umrla je prije nego što su se stigli vjenčati. Sarkofag je dao izraditi papa [[Grgur XVI.]], a na njemu stoji natpis ''ILLE HIC EST RAPHAEL TIMUIT QUO SOSPITE VINCI/RERUM MAGNA PARENS ET MORIENTE MORI'', u prijevodu ''Ovdje leži Rafael od kojeg se velika majka svih stvari (Priroda) bojala da će biti pobijeđena dok je on živ i da ne umre kada on umre.'' Epigraf je napisao [[Pietro Bembo]].

Sadašnje uređenje Rafaelove grobnice datira iz 1811. godine, a dizajnirao ju je Antonio Muñoz, dok je [[poprsje]] Rafaela (1833.) djelo Giuseppea Fabrisa. Dvije ploče obilježavaju Mariju Bibbienu i [[Annibale Carracci|Annibalea Carraccija]]. Iza grobnice nalazi se kip poznat kao ''Madonna del Sasso'' ('Bogorodica od stijene') nazvana tako jer se jednom nogom oslanja na stijenu. Naručio ga je Rafael, a izradio [[Lorenzo Lotti|Lorenzetto]] 1524. godine.

U kapeli Raspeća u nišama vidljiv je antički zid od rimske opeke. Drveno raspelo na oltaru je iz 15. stoljeća, a na lijevom zidu je ''Silazak Duha Svetoga'' (1790.) Pietra Labruzija. S desne strane je niski reljef ''Kardinal Consalvi predstavlja papi Piju VII. pet pokrajina vraćenih Svetoj Stolici'' (1824.) koji je izradio danski kipar [[Bertel Thorvaldsen]]. Poprsje koje se nalazi u kapeli portret je kardinala [[Agostino Rivarola|Agostina Rivarole]]. Posljednja niša s ove strane ima kip ''sv. Evazija'' (1727.) Francesca Moderatija.<ref name="Marder12">{{Harvnb|Marder|1980}}</ref>

== Utjecaj ==
[[Datoteka:Jefferson Memorial Washington April 2017 002.jpg|250px|mini|[[Jefferson Memorial]] u [[Washington|Washingtonu]].]]
Kao najočuvaniji primjer [[Umjetnost starog Rima|drevne rimske monumentalne građevine]], Panteon je imao ogroman utjecaj na arhitekturu Zapada, posebice u razdoblju [[Renesansa|renesanse]] i [[Neoklasicizam|neoklasicizma]].<ref>{{Harvnb|MacDonald|1976}}</ref>

Mnoge crkve, svjetovne građevine, knjižnice i sveučilišta inspirirani su njegovim specifičnim oblikom trijema i kupole.<ref>{{Citiranje knjige|last=MacDonald|first=William Lloyd|url=https://books.google.com/books?id=vjKDS_XoPXQC|title=The Pantheon: Design, Meaning, and Progeny|publisher=Harvard University Press|year=2002|isbn=978-0674010192|pages=94|language=en}}</ref> Najviše se takvih građevina nalazi u Italiji, primjerice ''Pantheon'' na monumentalnom groblju Staglieno di [[Genova|Genovi]],<ref>{{cite book|author=Francesco Marino|title=Edilizia funeraria|location=Santarcangelo di Romagna|editor=Maggioli Editore|year=2014|isbn=978-88-916-0632-7|p=15|url=https://books.google.it/books?id=W0xZBAAAQBAJ&pg=PA15&hl=it&sa=X&ei=RiOtVK-IJsKqywPE-4GgDA&ved=0CCcQ6AEwAQ#v=onepage&f=false}}</ref> kazalište ''Teatro Massimo'' u [[Palermo|Palermu]], crkva sv. Karla u [[Milano|Milanu]],<ref>{{cite book|author=Marco Rossi|title=Disegno storico dell'arte lombarda|location=Milano|editor=Vita e Pensiero|year=2005|isbn=978-88-343-1212-4|p=130|url=https://books.google.it/books?id=90Da6zD-OjYC&pg=PA130&hl=it&sa=X&ei=TCWtVJ2DD4miygPJyoDQCw&ved=0CCsQ6AEwAg#v=onepage&f=false}}</ref> bazilika sv. Franje di Paola u [[Napulj|Napulju]]<ref>{{cite book|author=Harold Acton|title=I Borboni di Napoli (1734-1825)|location=Firenze|editor=Giunti Editore|year=1997|isbn=978-88-09-21079-0|p=729|url=https://books.google.it/books?id=DQLPYNHmNPUC&pg=PA729&hl=it&sa=X&ei=_OKuVI6HFI3lsAS284DIDg&ved=0CEAQ6AEwBg#v=onepage&f=false}}</ref> crkva sv. Simeona maloga u [[Venecija|Veneciji]],<ref>{{cite book|author=Wittkower Rudolf|title=Arte e architettura in Italia (1600-1750)|location=Torino|editor=Einaudi|year=1993|isbn=9788806132415}}</ref> građevina za pohranu pitke vode ''Il Cisternone'' u [[Livorno|Livornu]],<ref>{{cite book|title=Toscana (esclusa Firenze)|location=Milano|editor=Touring Editore|year=1997|isbn=978-88-365-0948-5|pp=411-412|url=https://books.google.it/books?id=daPLXG957RgC&pg=PA411&hl=it&sa=X&ei=CueuVMedE9WHsQS3pICQCg&ved=0CCAQ6AEwAA#v=onepage&f=false}}</ref> crkva sv. Trojstva, poznata i kao ''Tempio Canoviano'' u [[Possagno|Possagnu]],<ref>{{cite book|author=Michele D'Innella|title=Venezia e il Veneto|location=Milano|editor=Touring Editore|year=1999|isbn=978-88-365-1465-6|p=259|url=https://books.google.it/books?id=QQ_ogUwe25QC&pg=PA259&hl=it&sa=X&ei=buWuVM76LMWogwTQ7oGICg&ved=0CFYQ6AEwCQ#v=onepage&f=false}}</ref> crkva Velike majke Božje<ref>{{cite book|author=Giuliana Ricci|author2=Giovanna D'Amia|title=La cultura architettonica nell'età della restaurazione|location=Sesto San Giovanni|editor=Mimesis Edizioni|year=2002|isbn=978-88-8483-199-6|p=315|url=https://books.google.it/books?id=4rIkKzpLN1sC&pg=PA315&hl=it&sa=X&ei=auiuVMSfI_GTsQTT1IHgAQ&ved=0CCAQ6AEwAA#v=onepage&f=false}}</ref> i mauzolej Belle Rosin<ref>[http://www.comune.torino.it/cultura/biblioteche/sedi_orari/mausoleo.shtml Mausoleo della Bela Rosin] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200221213423/http://www.comune.torino.it/cultura/biblioteche/sedi_orari/mausoleo.shtml|date=21 febbraio 2020}} - sito web del Comune di Torino</ref><ref>[http://www.museotorino.it/view/s/d3d46848e060400bb937a8c913465f88 Pantheon di Mirafiori, Mausoleo della Bela Rosin] - MuseoTorino</ref> u [[Torino|Torinu]]. Najpoznatiji primjeri izvan Italije su [[Panteon u Parizu]]<ref name="Remei">{{cite book|author=Remei Capdevila-Werning|title=Goodman for Architects|location=|editor=Routledge|language=english|year=2013|isbn=978-1-134-66061-2|pp=61-62|url=https://books.google.it/books?id=EY1mAQAAQBAJ&pg=PT61&hl=it&sa=X&ei=kwuzVKraJ5DgaM-cgMgE&ved=0CCUQ6AEwAA#v=onepage&f=false}}</ref>, [[rotunda]] [[Britanski muzej|British Museuma]], [[Vila (građevina)|vila]] trećeg predsjednika SAD-a [[Thomas Jefferson|Thomasa Jeffersona]] u Charlottesvilleu u [[Virginija|Virginiji]] i rotunda [[Sveučilište u Virginiji|Sveučilišta u Virginiji]] koju je [[Thomas Jefferson]] dao izgraditi,<ref name="Remei" /><ref>{{cite book|author=William Lloyd MacDonald|title=The Pantheon: Design, Meaning, and Progeny|location=|editor=Harvard University Press|language=english|year=2002|isbn=978-0-674-01019-2|p=131|url=https://books.google.it/books?id=vjKDS_XoPXQC&pg=PA131&hl=it&sa=X&ei=AvmyVI7ALtjnaofQgegG&ved=0CC8Q6AEwAQ#v=onepage&f=false}}</ref> knjižnica ''Low Memorial Library'' [[Sveučilište Columbia|Sveučilišta Columbia]] u [[New York City, New York|New Yorku]]<ref name="Remei" /> i [[Jefferson Memorial]] u [[Washington|Washingtonu]].<ref>{{cite book|author=Rick Spaulding|author2=Maurice York|title=A Sanctuary for the Rights of Mankind: The Founding Fathers and the Temple of Liberty|location=|editor=Wrightwood Press|language=english|year=2008|isbn=978-0-9801190-2-2|p=126|url=https://books.google.it/books?id=XFHwNG3gcScC&pg=PA126&hl=it&sa=X&ei=tA6zVJjlIITvaN2ogcgE&ved=0CE0Q6AEwBg#v=onepage&f=false}}</ref> Još jedan značajni primjer inspiracije Panteonom je crkva sv. Trojstva (''Trefaldighetskyrkan)'' u [[Karlskrona|Karlskroni]] u južnoj Švedskoj.

== Galerija slika ==
<gallery widths="200" heights="200">
Datoteka:Pantheon (J).jpg|Pročelje Panteona
Datoteka:Roma-pantheondietro2.jpg|Stražnji dio rotunde
Datoteka:Pantheon 0918 2013.jpg|Unutrašnjost Panteona
Datoteka:Pantheon all'equinozio di primavera.jpg|Unutrašnjost za [[Ravnodnevica|proljetnog ekvinocija]]
Datoteka:Pantheon 0935 2013.jpg|Grobnica kralja [[Viktor Emanuel II.|Viktora Emanuela II.]]<nowiki/>oca domovine.
Datoteka:Rome Pantheon 2020 P05.jpg|Ikona Bogorodice koju je car [[Foka, bizantski car|Foka]] poklonio papi [[Bonifacije IV.|Bonifaciju IV.]]
</gallery>

==Izvori==
{{izvori}}

==Literatura==
{{Refbegin}}
* {{cite book | last1 = Cinti| first1 = Siro | last2 = De Martino| first2 = Federico|last3 = Carandini| first3 = Andrea|last4 =  De Carolis| first4 = Marco |last5 = Belardi| first5 = Giovanni |title = Pantheon. Storia e Futuro / History and Future| publisher = Gangemi Editore | location = Rome, Italy | year = 2007| isbn = 978-8849213010 | language = it }}
* {{cite book | last = Claridge | first = Amanda | title = Rome | series = Oxford Archaeological Guides | publisher = Oxford University Press | location = Oxford Oxfordshire | year = 1998 | isbn = 0192880039 | url = https://archive.org/details/romeoxfordarchae00aman }}
* {{cite book | last = Cowan | first = Henry | title = The Master Builders: : A History of Structural and Environmental Design From Ancient Egypt to the Nineteenth Century | publisher = John Wiley and Sons | location = New York | year = 1977 | isbn = 0471027405 | url = https://archive.org/details/masterbuildershi0000cowa }}
* {{cite book |last=Favro |first=Diane |contribution=Making Rome a World City |title=The Cambridge Companion to the Age of Augustus |year=2005 |publisher=Cambridge University Press |pages=234–263 |isbn=978-0521003933}}
* {{cite journal | last = Hetland |first= L. M.| title = Dating the Pantheon | year = 2007 | pages = 95–112 | volume = 20|issue=1 | journal = Journal of Roman Archaeology |doi= 10.1017/S1047759400005328|s2cid= 162028301|issn=1047-7594}}
* {{cite book | last = King | first = Ross | title = Brunelleschi's Dome | publisher = Chatto & Windus | location = London | year = 2000 | isbn = 0701169036 }}
* {{cite book | last = Kleiner | first = Fred S.| title = A History of Roman Art | publisher = Wadsworth Publishing | location = Belmont | year = 2007 | isbn = 978-0534638467 }}
* {{cite book | last = Lancaster | first = Lynne C. | title = Concrete Vaulted Construction in Imperial Rome: Innovations in Context | publisher = Cambridge University Press | location = Cambridge | year = 2005 | isbn = 0521842026 }}
* {{cite book |last=Loewenstein|first=Karl|title=The Governance of Rome|year=1973|publisher=Martinus Nijhof|location=The Hague, Netherlands|isbn=978-9024714582}}
* {{cite book |last=MacDonald|first = William L.|title=The Pantheon: Design, Meaning, and Progeny |url=https://archive.org/details/pantheondesignme0000macd|url-access=registration|publisher=Harvard University Press|location=Cambridge, MA|year=1976|isbn=0674010191}}
* {{cite journal |last=Marder|first=Tod A. |year=1980|title=Specchi's High Altar for the Pantheon and the Statues by Cametti and Moderati|journal=The Burlington Magazine|volume=122|issue=922|pages=30–40|publisher=The Burlington Magazine Publications, Ltd.| jstor = 879867}}
* {{cite journal |last=Marder|first=Tod A. | title = Alexander VII, Bernini, and the Urban Setting of the Pantheon in the Seventeenth Century  | year = 1991  | journal = The Journal of the Society of Architectural Historians | pages = 273–292|volume=50|issue=3|doi=10.2307/990615|publisher=Society of Architectural Historians  | jstor = 990615}}
* {{cite journal | last1 = Mark | first1 =  R.| last2 =  Hutchinson  | first2 =  P.| title =  On the structure of the Pantheon | year = 1986 | journal = Art Bulletin | pages = 24–34 | volume = 68 | doi = 10.2307/3050861 | issue = 1 | publisher = College Art Association | jstor = 3050861}}
* {{cite book|first1=Nancy H.|last1=Ramage|last2=Ramage|first2=Andrew|title=Roman art : Romulus to Constantine|year=2009|publisher=Pearson Prentice Hall|location=Upper Saddle River, NJ|isbn=978-0136000976|edition=5th|url-access=registration|url=https://archive.org/details/romanartromulust05edrama_r8s8}}
* {{cite journal |last=Rasch|first=Jürgen| title =  Die Kuppel in der römischen Architektur. Entwicklung, Formgebung, Konstruktion, Architectura | year = 1985 | journal = Architectura | pages = 117–139 | volume = 15}}
* {{cite book | last = Roth | first = Leland M. | title = Understanding Architecture: Its Elements, History, And Meaning | publisher = Westview Press | location = Boulder | year = 1992 | isbn = 0064384934 | url = https://archive.org/details/understandingarc00roth }}
* {{cite book |last1=Stamper |first1=John W. |title=The Architecture Of Roman Temples: The Republic To The Middle Empire|publisher=Cambridge University Press |location=The Edinburgh Building, Cambridge | year = 2005 | isbn = 052181068X}}
* Summerson, John: ''The Classical Language of Architecture'', Thames and Hudson, 1980. {{ISBN|0500201773}}
* {{cite journal |last=Thomas |first=Edmund|title=The Architectural History of the Pantheon from Agrippa to Septimius Severus via Hadrian |journal=Hephaistos |volume=15 |year=1997 |pages=163–186}}
* {{cite book | last = Wilson-Jones| first = Mark | title = Principles of Roman Architecture | publisher = Yale University Press | location = New Haven | year = 2003 | isbn = 9780300102024}}
{{Refend}}

==Poveznice==
{{Commonscat|Pantheon (Rome)}}
* [[Umjetnost starog Rima]]
* [[Rimski hram]]
* [[Aja Sofija]]
* [[Panteon u Parizu|Panteon (Pariz)]]

{{Znamenitosti Rima}}

[[Kategorija:Rimski hramovi u Italiji]]
[[Kategorija:Građevine u Rimu]]
[[Kategorija:Katoličke crkve u Rimu]]