Pavao Bizanti
Pavao Bizanti (Kotor, 1529. – Udine, 4. ožujka 1587.), hrvatski teološki i crkvenopravni pisac iz Crne Gore.
Iz obitelji Bizanti, plemićke obitelji Hrvata[1] iz Kotora.
Doktorat obaju prava obranio je u Padovi. Nakon povratka u Kotor obavljao je poslove gradskog suca i člana svih gradskih vijeća. Papa mu daje i upravu Kotorske i Budvanske biskupije.
Njegovu ustoličenju za kotorskog biskupa pomoglo je pohvalno izvješće dubrovačkog nadbiskupa Krizostoma Calvinija, koji je nakon što je postao nadbiskup, iste godine otputovao u Kotor po papinu nalogu ispitati slučaj Pavla, biskupskog kandidata, jer su ga protivnici bili optužili za nećudoredan život. Calvinijevo izvješće riješilo je te dvojbe.[2]
Odrekao se službe kotorskog biskupa te otišao u Udine. Sprječavao je širenje protestantizma. U crkvenim poslovima bio je ortodoksan i strog; kažnjavao je svećenstvo i naređivao da se pale "heretičke" knjige.
Bio je djelatan u provođenju mjera Tridentskog koncila i autor više latinskih rasprava s područja crkvenoga prava; sačuvano je nekoliko njegovih tekstova o pastoralnoj djelatnosti.[3]
- ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
- ↑ Hrvatski biografski leksikon Anto Lešić: Calvini, Hrizostom (Calvi, Calvino, Calvinus Chrisostomus, Calvi Gallinus), LZMK, Zagreb, 1989. (pristupljeno 3. rujna 2016.)
- ↑ Bizanti Hrvatska enciklopedija, LZMK, Zagreb (pristupljeno 3. rujna 2016.)