Pero Zlatar
| Pero Zlatar | |
 Pero Zlatar 2013. godine | |
| Rođenje | 26. listopada 1934. |
| Smrt | 23. srpnja 2020. |
| Zvanje | novinar i publicist |
| Glasilo | Vjesnik, Sportske novosti, Globus, Nacional, Jutarnji list |
Pero Zlatar (Skoplje, 26. listopada 1934. – Beograd, 23. srpnja 2020.)[1][2] bio je hrvatski novinar i publicist.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Od 1954. bio je novinar i urednik u izdanjima kuće Vjesnik. Od 1967. glavni urednik zabavnoga tjednika Plavi vjesnik, pa glavni urednik televizijskoga magazina Studio (1971.–'73.), koji je doveo do vrhunca naklade. Potom je bio urednik u Vjesniku u srijedu (1973.–'75.) te u Sportskim novostima do odlaska u Beograd 1981.[1]
Pisao je dojmljive reportaže i intervjue s raznim političarima, glazbenicima, sportašima, općenito slavnim i utjecajnim osobama. Neke od njih završile su kao zapažene publicističke knjige, poput "Golovi Dražena Jerkovića" iz 1963. godine, "Note i reket Ivice Šerfezija" iz 1965. i "Šest milijuna ploča Ive Robića", također iz 1965. godine.[3]
Kao reporter i izvjestitelj, proputovao je sve kontinente i boravio u oko 180 zemalja. Bio je prvi novinar bivše Jugoslavije poslije 1948. u Albaniji, prvi u Francovoj Španjolskoj, Salazarovom Portugalu, Tajvanu, državama apartheida Južnoj Africi i Rodeziji, Južnoj Koreji, Čileu.[4]
Napisao je tri knjige tiskane u visokoj nakladi o Albaniji: dvije o Enveru Hoxhi: "Gospodar Zemlje orlova" i "Enver Hoxha – politička biografija", te jednu politički putopisnu: "Glasnik iz Tirane”, koje su u to vrijeme bile vrijedni izvor informacija o politički zatvorenoj Albaniji.[5]
Godine 1981. seli u Beograd, odakle se od 1992. godine javljao kao dopisnik Globusa, Nacionala i Jutarnjeg lista.[6]
Pero Zlatar ima četvoro djece: Bojanu, Stipu, Jerka i Janu.[2] Od 1981. godine živio je u Beogradu, gdje je kao pisac i publicist djelovao sve do smrti.[7]
Mladen Pavković objavio je knjigu "Razgovori s Perom Zlatarom - Milijunaš bez milijuna".
Pero Zlatar glumio je TV-novinara u filmu "Bravo maestro" iz 1978. godine.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b LZMK / Hrvatska enciklopedija: Zlatar, Pero. Preuzeto 11. kolovoza 2017.
- ↑ a b Petrović, D. 24. srpnja 2020. Pero Zlatar (1934 - 2020) Odlazak večitog novinara. danas.rs. Dnevni list Danas. Pristupljeno 24. srpnja 2020. (srp.)
- ↑ Lektire.hr – Pero Zlatar (životopis). Preuzeto 11. kolovoza 2017. godine
- ↑ Blic.rs – Ranko Pivljanin: Meta Pavelić: Živ ili mrtav. Objavljeno 31. svibnja 2010. Preuzeto 11. kolovoza 2017.
- ↑ Jutarnji list – Pero Zlatar: Tko bi danas rekao da je o meni 1965., samo zato što sam ušao u Albaniju, pisao i New York Times. Objavljeno 24. kolovoza 2015. Preuzeto 11. kolovoza 2017.
- ↑ Preminuo legendarni novinar i publicist Pero Zlatar, zadnji intervju prije smrti dao je Novom listu. novilist.hr. Novi list. 24. srpnja 2020. Pristupljeno 24. srpnja 2020.
- ↑ Preminuo Pero Zlatar. rts.rs. RTS. 24. srpnja 2020. Pristupljeno 24. srpnja 2020. (srp.)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Pero Zlatar na Discogsu
- Pero Zlatar u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)