Vjesnik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vjesnik
Logotip


View towards south-west on Vjesnik skyscraper.jpg
Vjesnikov neboder u Zagrebu

Tip dnevne novine
Format cijeli format
berliner
Vlasnik Narodne novine
Izdavač Narodne novine press d.o.o.
Glavni urednik Bruno Lopandić
Utemeljen 24. lipnja 1940.
Jezik hrvatski
Sjedište Slavonska avenija 4,

Zagreb, Hrvatska

Naklada 9.660 (2005.)[1]
ISSN 0350-3305
OCLC 28366082
www.vjesnik.hr Službene internetske stranice

Vjesnik, politički dnevni list, izlazio je u Zagrebu, od god. 1940. do 2012. Bila je također značajna izdavačka kuća, koja izdaje niz drugih izdanja, a u vrijeme socijalističke Jugoslavije imala je osobito velik značaj.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prvi broj izašao je 24. lipnja 1940. godine, a list se zvao Politički vjesnik. Zapravo, u tisku je načinjena pravopisna greška, pa je stajalo pogrešno "vijesnik" umjesto "vjesnik". List je, u ilegali, pokrenuo Centralni komitet Komunističke partije Hrvatske. Početkom 1941. godine list dobiva naziv Vjesnik radnog naroda.

Početkom Drugoga svjetskog rata izlazi kao mjesečnik, sada nazvan Vjesnik Hrvatske jedinstvene nacionalno-oslobodilačke fronte, preselivši u jesen 1941. na Kordun, pa 1942. u zaselak Tomići kraj Drežnice. Zanimljivo je da u zaglavlju lista od kolovoza 1941. stoji parola "Smrt fašizmu – Sloboda narodu!" koju prihvaća cijeli oslobodilački pokret. Od 1943. tiska se na Kapeli, ponovno kao tjednik. Redakcija se, shodno tijeku rata, nastavlja seliti, a u siječnju 1945. stiže u Split.

Od 11. svibnja 1945., pod današnjim imenom, Vjesnik izlazi kao dnevnik. Tek se tada i službeno u impresumu navodi ime glavnog urednika; bio je to Šerif Šehović. Prve poratne godine Vjesnika protječu u službi novom režimu. Šezdesetih godina širi se dopisnička mreža, list se sadržajno osvježava, a naklada raste. Vjesnikova kuća tada izdaje časopise i revije, od kojih su najpoznatiji bili Vjesnik u srijedu (VUS) i Start. Pokreće se akcija "Plava vrpca Vjesnika", nagrada za pothvate spašavanja na moru. 1960-ih u Vjesniku svoj prvi posao stječe kasnija "najveća živuća enciklopedija hrvatskog kazališta" Dalibor Foretić.

Uoči "Hrvatskoga proljeća", list dostiže nakladu od preko 100.000 primjeraka. Godine 1990. dolazi u interesnu sferu nove, HDZ-ove vlade. Kraće vrijeme, 1992. i 1993. godine, list nosi naziv Novi vjesnik. Od 1998. Vjesnik kao prve hrvatske dnevne novine izlazi i na internetu.

Prestanak izlaženja[uredi VE | uredi]

Nakon 72 godine Vjesnik je ugašen kad se njegov vlasnik Narodne novine i zainteresirani kupac britanski fond OAK Investment nisu dogovorili o preuzimanju.[2][3] Prodana naklada je dotad već dulje bila veoma niska i nije nipošto mogla pokriti troškove.

Posljednji tiskani broj izašao je 20. travnja 2012. Nakon toga je do 26. travnja 2012 izlazio u elektronskom obliku (e-novine), a zatim samo kao internetski portal Vjesnik.hr. Od dana 12. lipnja 2012. prestaje ažuriranje portala Vjesnik.hr.

Ploča na kući u Nazorovoj ulici u Zagrebu u kojoj je bilo prvo sjedište redakcije „Vjesnika“ 1940. i 1941. godine.

Glavni urednici[uredi VE | uredi]

Kultura[uredi VE | uredi]

U vrijeme dok je u Vjesnikovoj kulturnoj rubrici radio Dražen Vukov Colić kao kazališni kritičar, prema tvrdnji samog Colića, ta je rubrika ostala je zapamćena kao vjerojatno najbolja te vrste u ondašnjoj Hrvatskoj. Njegovi kolege koji su surađivali s njime u toj rubrici su bili osobama koji su "odredili hrvatsku kulturnu povijest" (abecedno): kazališni kritičar i teatrolog Dalibor Foretić, likovni kritičar i "duhovni otac" i direktor obnovljenog Muzeja za umjetnost i obrt, Vladimir Maleković, kritičar, kolumnist, polemičar i esejist Igor Mandić, novinar i književni kritičar Josip Pavičić, Veselko Tenžera "kao jedini pravi Matošev nasljednik" te televizijski i filmski kritičar Ivan Starčević.[4]

Naslovi[uredi VE | uredi]

Ostala izdanja[uredi VE | uredi]

Nagrade koje dodjeljuje Vjesnik[uredi VE | uredi]

Vjesnikove nagrade za umjetnička dostignuća[5]:

Vjesnikova nagrada za pothvate na moru:

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]