Phil Jackson

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Phil Jackson
Phil Jackson 3.jpg
Država Flag of the United States.svg SAD
Nadimak Zen Master
Rođenje 17. rujna 1945.
Deer Lodge, Montana
Visina 2,03 m
Težina 100 kg
Sveučilište Sjeverna Dakota
Igračka karijera
Draft 2. krug (17. ukupno), 1967.
New York Knicks
Karijera 1967.-1980.
Pozicija nisko krilo
Igrački klubovi New York Knicks (1967.–1978.)
New Jersey Nets (1978.–1980.)
Trenerska karijera
Liga NBA
Klub Los Angeles Lakers
Trenirani klubovi Chicago Bulls (1989.–1998.)
Los Angeles Lakers(1999–2004)
Los Angeles Lakers (2005–2011)
Nagrade i dostignuća
13x NBA prvak (kao igrač 1970., 1973., kao trener 1991.-1993., 1996.-1998., 2000.-2002., 2009., 2010.)
1x All-Rookie druga petorka 1968.
1x NBA Trener godine 1996.
4x NBA All-Star trener
10 najboljih trenera u povijesti NBA

Philip Douglas "Phil" Jackson (Deer Lodge, Montana, 17. rujna 1945.) umirovljeni je američki profesionalni košarkaš. Igrao je na poziciji niskog krila, a izabran je u 2. krugu (17. ukupno) NBA drafta 1967. od strane New York Knicksa. Trenutačno je glavni trener Los Angeles Lakersa. Ušao je u Kuću slavnih 2007. godine.

Svoju reputaciju jednog od najboljih trenera u povijesti NBA lige, stekao je tijekom svog rada u Chicago Bullsima. Kao trener, u Bullsima je proveo devet godina i osvojio nevjerojatnih šest naslova prvaka. Poslije Jordanovog umirovljenja, Jackson se također povukao. Nakon samo jedne sezone odsustva preuzima mladu i talentiranu momčad Los Angeles Lakersa predvođeni Shaquilleom O'Nealom i Kobeom Bryantom. Na klupi Lakersa proveo je pet sezona i osvojio tri naslova prvaka čime se izjednačio s još jednim velikim trenerom Redom Auerbachom. Nakon kraja sezone 2003./04. O'Neal je napustio Lakerse i time prekinuo vladavinu Lakersa. Jackson razočaran situacijom u klubu odluči otići s mjesta glavnog trenera. Međutim nakon jedne sezone stanke Jackson se vraća u potpuno novu momčad Lakersa sada predvođenu Kobeom Bryantom. Sezone su prolazile, a Lakersi su ispadali u prvom krugu doigravanja, sve do sjajne sezone 2007./08. i ulaska u NBA finale. U NBA finalu susreli su se s moćnim Boston Celticsima koji su oformili takozvani Big Three, te ih svladali u šest utakmica. U sezoni 2008./09. Lakersi su ostvarili prvo mjesto na Zapadu te prošli u NBA finale. U NBA finalu svladali su Orlando Magice i osvojili svoj 15. naslov prvaka. U sezoni 2009./10. Lakersi također ostvaruju prvo mjesto na Zapadu te treću godinu zaredom prolaze u NBA finale. U finalu su, uz male poteškoće, svaladali Celticse u sedam utakmica i osvojili 16. NBA naslov. Time je Jackson postao najtrofejniji trener u povijesti NBA lige s 11 osvojenih NBA prstena.


Životopis[uredi VE | uredi]

Rani život[uredi VE | uredi]

Jackson je rođen kao sin Elizabeth i Charlesa Jacksona u Deer Lodgeu u saveznoj državi Montani. Živio je u vrlo ograničenoj slobodi te je svoj prvi film pogledao tek kada je pohađao srednju školu. Jackson je pohađao srednju školu u Willistonu. Svoju srednjoškosku košarkašku momčad, odveo je do dva državna naslova prvaka te se osim bavljenja košarkom bavio i američkim nogometom, baseballom i atletikom. Poslije srednje škole Jackson se odlučio na pohađanje sveučilišta u Sjeverno Dakoti. Pomogao je momčadi doći do dva nastupa u NCAA natjecanju te se nakon završetka četvrte godine sveučilišta odlučio prijaviti na NBA draft.

Igračka karijera[uredi VE | uredi]

Izabran je kao 17. izbor NBA drafta 1967. od strane New York Knicksa. Bio je dobar all-around igrač s neoično dugačkim nogama. Bio je glavni igrač s klupe u pohodu na NBA naslov 1973. godine. Nakon drugog naslova, nekoliko se igrača Knicksa umirovilo, te je Jackson izborio mjesto u prvoj petorci. 1978. mijenjan je u New Jersey Netse gdje je 1980. godine i završio igračku karijeru.

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Nakon nekoliko sezona stanke Jackson je započeo svoju trenersku karijeru u nižim međunarodnim ligama. Tijekom rada u nižoj američkoj ligi CBA odveo je Albany Patroons do njihovog prvog CBA naslova. U Puerto Ricu vodio je klubove Quebradillas Pirates i Isabela Fighting-Cocks.

Chicago Bulls[uredi VE | uredi]

1987. godine Jackson je imenovan pomoćnim trenerom Chicago Bullsa, da bi dvije godine kasnije postao i glavni trener momčadi. Sa svojom poznatom taktikom Jackson je vodio Bullse devet sezona i s njima osvojio šest NBA naslova. Svake godine osvarili su doigravanje, a samo tri puta nisu imali priliku ući u NBA finale (1990., 1994. i 1995.) U sezoni 1989./90. Bullsi su izgubili u konferencijskom finalu od kasnijih prvaka Detroit Pistonsa. Iduće sezone Bullsi su ostvarili omjer 61-21 te su se plasirali u NBA finale gdje su svladali Portland Trail Blazerse i osvojili svoj prvi NBA naslov u povijesti franšize.[1] Osvajanje naslova ponovili su iduće dvije sezone pobijedivši u NBA finalima Los Angeles Lakerse[2] i Phoenix Sunse.[3] Nakon Jordanovog umirovljenja, Bullsi su oba puta došli do polufinala Istoka gdje su izgubili. U sezoni 1995./96. Jordan se vratio, a Jackson je svojom briljantnom taktikom i mudrošću odveo Bullse do najboljeg omjera u povijesti NBA lige 72-10 i do još jednog NBA naslova preko Seattle SuperSonicsa.[4] Također i iduće dvije sezone Bullsi su osvajali NBA naslov i to oba puta preko Utah Jazza.[5][6] Tijekom tog vremena Jackson i Jordan su razvili jedan od najboljih odnosa na relaciji trener-igrač. Međutim stalna prepucavanja s generalnim mendžerom Bullsa Jerryem Krauseom, izmakla su kontroli. Krause mu je otvoreno rekao kako više neće biti trener Bullsa te kako je dvoličan i da nimalo ne cijeni svoje pomoćnike. Zbog toga se nakon sezone 1997./98. Jackson povukao i zarekao da se više neće baviti trenerskim poslom.

Los Angeles Lakers[uredi VE | uredi]

Jackson kao trener Lakersa

Nakon Bullsa i jedne godine stanke, Jackson je preuzeo mladu ali talentiranu momčad Los Angeles Lakersa. U prvoj sezoni, Lakersi su ostvarili omjer 67-15 i prvo mjesto na Zapadu. U finalu Zapadne konferencije svladali su Portland Trail Blazerse u sedam utakmica i ušli u NBA finale. U NBA finalu susreli su se s Indiana Pacersima i pobijedili ih u šest utakmica te osvojili prvi NBA naslov nakon 12 godina.[7] Sa sjajnim dvojcem, Shaquilleom O'Nealom i Kobeom Bryantom, i ostatkom momčadi, Jackson je osvojio još dva NBA naslova preko Philadelphia 76ersa i New Jersey Netsa.

U sezoni 2002./03. Lakersi su, zbog brojnih ozljeda i "kratke" klupe, ispali već u polufinalu doigravanja od kasnijih prvaka San Antonio Spursa. Tijekom sezone Jackson se sukobio s Bryantom zbog toga što on nije poštivao njegovu taktiku i zamisli, te je često njegov dobro poznati "napadački trojac" nazivao dosadnim. Iskušavao je Jacksonovo strpljenje svojim driblanjem i postizanjem koševa jedan na jedan te je jednom prilikom, isprovocirani, Jackson čak zatražio Bryantovu zamjenu koju je naravno uprava kluba odbila. U sezoni 2003./04. Lakersi su potpisali dva veterana, Garya Paytona i Karla Malonea, i odmah postali glavni kandidati za naslov. Međutim nije sve bilo tako sjajno jer su se u predsezonskom trening kampu sukobili Bryant i O'Neal. Unatoč tim problemima Lakersi su u finalu Zapada pobijedili Spurse i ostvarili još jedno NBA finale. U finalu susreli su se s Detroit Pistonsima koji su ih iznenađujuće lako svladali u pet utakmica i osvojili svoj treći naslov u povijesti franšize.

18. lipnja 2004., samo tri dana nakon poraza u NBA finalu, uprava Lakersa objavila je vijest da je Jackson odlučio napustiti klupu Lakersa. U medijima se kao glavni razlog ostavke navodio Bryant i njegova neposlušnost, koju je uprava Lakersa demantirala. Te jeseni Jackson je objavio knjigu "The Last Season" u kojoj je opisao zadnju sezonu s Lakersima i odnos s Bryantom kojeg je opisao kao "igrača kojeg je nemoguće trenirati". Nakon Jacksonovog i O'Nealovog odlaska, Lakersi su počeli novu izgradnju oko, zvijezde kluba, Kobea Bryanta. Nakon uspjeha u prvom dijelu sezone 2004./05., zaredale su se ozljede, uključujući Bryanta i Odoma, te su Lakersi završili sezonu s razočaravajućim omjerom 34-48 i po prvi put u jedanaest godina propustili doigravanje. Jacksonov nasljednik na klupi Lakersa Rudy Tomjanovich sredinom sezone dao je ostavku zbog zdravstvenih problema te se ponovno počelo nagađati o mogućem Jacksonovom dolasku.

Jackson tijekom utakmice

15. lipnja 2005. Jackson je ponovno preuzeo momčad Lakersa, ali ovaj puta kao osrednju ekipu u kojoj je jedina prava zvijezda upravo Kobe Bryant. Tijekom sezone odnos na relaciji Jackson-Bryant se popravljao te se upravo Kobe najviše zalagao za Jacksonov dolazak. U sezoni 2005./06. Jackson je Lakerse odveo do sedmog mjesta na Zapadu, ali su Lakersi ispali već u prvom krugu doigravanja od Phoenix Sunsa. Lakersi su vodili u seriji rezultatom 3-1 zahvaljujući Bryantovom pobjedničkom šutu u čevrtoj utakmici, međutim Sunsi su se oporavili i pobijedili u iduće tri utakmice i prošli u drugi krug. To je bilo prvi puta da je Jackson doživio neuspjeh već u prvom krugu doigravanja. Sljedeće sezone ponovno ispadaju već u prvom krugu doigravanja, da bi nakon dolaska Paua Gasola i povratnika Dereka Fishera konačno dobili momčad s kojom mogu računati na NBA naslov.

Korak do naslova stigli su u sezoni 2007./08. kada su od njih u NBA finalu bili bolji Boston Celticsi u šest utakmica.[8] U sezoni 2008./09. Lakersi su sezonu završili s omjerom 65-17 i zauzeli prvo mjesto na Zapadu. Lakersi su imali prilično lagan posao u NBA finalu nakon što su u finalu Istoka Cavalierse iznenadili Orlando Magici. U NBA finalu Lakersi su svladali Magice rezultatom 4-1 i osvojili svoj 15. NBA naslov, tj. četvrti pod vodstvom Phila Jacksona.[9] Time je Jackson postao najtrofejniji trener u NBA povijesti s 10 NBA prstena prestigavši Reda Aurebacha koji ih posjeduje devet. 4. srpnja 2009. Jackson je nakon dužeg razmišljanja ipak pristao voditi Lakerse i u sezoni 2009./10. [10] U novu, 2009./10., sezonu, na čelu s novim/starim trenerom, Lakersi su krenuli obraniti naslov osvojen sezonu prije. 3. veljače 2010. Jackson je ostvario svoju 534. pobjedu na klupi Lakersa, postavši time trener s najviše pobjeda u povijesti franšize. Dotadašnju prvu poziciju držao je Pat Riley s 533 pobjede. Lakersi su peti uzastopni put ostvarili doigravanje te su do finala došli preko Oklahoma City Thundera, Utah Jazza i Phoenix Sunsa. U finalu su ih čekali stari rivali Boston Celticsi. Uz ponešto poteškoća, Lakersi su ipak odnijeli pobjedu u sedam utakmica osvojivši tako 16. NBA naslov u povijesti franšize.[11] Tom pobjedom Jackson je osvojio svoj jedanaesti NBA naslov u karijeri, tj. peti s Lakersima. 1. srpnja 2010. Jackson je, nakon konzultacija s liječnicima, pristao voditi Lakerse i u sezoni 2010./11. koja će, prema njegovim riječima, najvjerojatnije biti i posljednja na klupi Lakersa.[12]

NBA statistika[uredi VE | uredi]

Klub Godina Uta. Pob. Izg. Pob.–Izg.% Završetak Uta. vodio Uta. pob. Uta. izg. Rezultat
Chicago 1989./90. 82 55 27 .671 2. u Centralnoj diviziji 16 10 6 Poraz u konferencijskom finalu
Chicago 1990./01. 82 61 21 .744 1. u Centralnoj diviziji 17 15 2 Pobjeda u NBA finalu
Chicago 1991./92. 82 67 15 .817 1. u Centralnoj diviziji 22 15 7 Pobjeda u NBA finalu
Chicago 1992./93. 82 57 25 .695 1. u Centralnoj diviziji 19 15 4 Pobjeda u NBA finalu
Chicago 1993./94. 82 55 27 .671 2. u Centralnoj diviziji 10 6 4 Poraz u polufinalu doigravanja
Chicago 1994./95. 82 47 35 .573 3. u Centralnoj diviziji 10 5 5 Poraz u polufinalu doigravanja
Chicago 1995./96. 82 72 10 .878 1. u Centralnoj diviziji 18 15 3 Pobjeda u NBA finalu
Chicago 1996./97. 82 69 13 .841 1. u Centralnoj diviziji 19 15 4 Pobjeda u NBA finalu
Chicago 1997./98. 82 62 20 .756 1. u Centralnoj diviziji 21 15 6 Pobjeda u NBA finalu
- 1998./99. - nije trenirao
Los Angeles 1999./00. 82 67 15 .817 1. u Pacifičkoj diviziji 23 15 8 Pobjeda u NBA finalu
Los Angeles 2000./01. 82 56 26 .683 1. u Pacifičkoj diviziji 16 15 1 Pobjeda u NBA finalu
Los Angeles 2001./02. 82 58 24 .707 2. u Pacifičkoj diviziji 19 15 4 Pobjeda u NBA finalu
Los Angeles 2002./03. 82 50 32 .610 2. u Pacifičkoj diviziji 12 6 6 Poraz u polufinalu doigravanja
Los Angeles 2003./04. 82 56 26 .683 1. u Pacifičkoj diviziji 22 13 9 Poraz u NBA finalu
- 2004./05. - nije trenirao
Los Angeles 2005./06. 82 45 37 .549 3. u Pacifičkoj diviziji 7 3 4 Poraz u prvom krugu doigravanja
Los Angeles 2006./07. 82 42 40 .512 2. u Pacifičkoj diviziji 5 1 4 Poraz u prvom krugu doigravanja
Los Angeles 2007./08. 82 57 25 .695 1. u Pacifičkoj diviziji 21 14 7 Poraz u NBA finalu
Los Angeles 2008./09. 82 65 17 .793 1. u Pacifičkoj diviziji 23 16 7 Pobjeda u NBA finalu
Los Angeles 2009./10. 82 57 25 .695 1. u Pacifičkoj diviziji 23 16 7 Pobjeda u NBA finalu
Ukupno 1558 1098 460 .705 323 225 98

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Košarkaški magazin Superkošarka, broj 41., srpanj/july 2009.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]