Planinski luk
| Planinski crijemuž | |
|---|---|
 A. victorialis | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Liliopsida |
| Red: | Asparagales |
| Porodica: | Amaryllidaceae |
| Rod: | Allium |
| Vrsta: | A. victorialis |
| Dvojno ime | |
| Allium victorialis L. | |
| Baze podataka | |
Planinski crijemuž (planinski luk, lat. Allium victorialis), biljka iz roda lukova, porodica zvanikovke, trajnica raširena po Euroaziji.[1]Kod nas ga ima na Velebitu i u Gorskom kotaru.
Opis[uredi | uredi kôd]
Stabljika naraste od 30 do 60cm visine.
Jestivost[uredi | uredi kôd]
Jestivi su i lukovica i sasvim mladi listovi, jak miris na češnjak.[2]U Japanu se kao povrće i uzgaja.Naročito je cijenjen u Rusiji i Ukrajini.Sadrži do 730 mg/% vitamina C.[3]Koristi se i u narodnoj medicini.
sastav[uredi | uredi kôd]
U svim dijelovima biljke zastupljeno je eterično ulje,askorbinska kiselina,lizocin te fitoncidi.Od makroelemenata sadrži(mg/g) К — 37,0, Са — 15,8, Mg — 3,3, Fe −0,03; a od mikroelemenata (mkg/g)— Mn-0,17, Cu-0,78, Zn-0,47, Со — 0,03, Мо — 0,25, Cr — 0,05, Al — 0,16, Ва — 0,02, V — 0,11, Se — 13,3, Ni — 0,16, Sr-0,65, Pb — 0,07, В — 31,2;[4]
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Catalogue of Life: 31st July 2018 pristupljeno 24. kolovoza 2018
- ↑ Priroda i biljke pristupljeno 24. kolovoza 2018
- ↑ Губанов И. А. и др. Дикорастущие полезные растения СССР / отв. ред. Т. А. Работнов. — М.: Мысль, 1976. — С. 61. — 360 с.
- ↑ Kolektiv autora: Po čemu rastenija lečat ,Moskva 1989.,str.228
