Pleonazam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Pleonazam (grč. πλεονάζω, imati napretek, obilovati) je gomilanje istoznačnih riječi u govoru. Njime se naziva postupak razvijanja i proširivanja iskaza tako da se postojećim riječima i izrazima dodaju istoznačnice ili bliskoznačnice.[1][2]

Načelno je moguće razlikovati neosviješteni i stilistički pleonazam:

  • Neosviješteni pleonazam je jezička grješka. To je pojava nepotrebnog gomilanja riječi u govoru, tako da on djeluje nespretno, neprimjereno i nezgrapno. Na primjer: Pokrenuti inicijativu, Vidio sam svojim vlastitim očima, Ja, osobno, mislim., Mala ptičica, investicijska ulaganja...
  • Stilistički pleonazam ili pleonazam u užem smislu stvara osviješteni govoreći subjekt. Ekspresivan je, funkcionalno obilježava iskaz, kadšto ga i suptilno dopunjuje. Samo je stilistički pleonazam figura.

Primjeri[uredi VE | uredi]

Pleonazam se relativno često može naći u Ujevićevu, Krležinu i Matoševu pjesništvu:

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,

i nemiran i očajan.

Glavobolka, bogi cvet,

glava zna od nje bolet.

Đurđic, skroman cvjetić, sitan, tih i fin

dršće, strepi i zebe kao da je zima...

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Bratoljub Klaić: Veliki rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb 1974. str. 1028

Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske za Wikipediju na hrvatskome jeziku.