Pleonazam

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Pleonazam (grč. πλεονάζω, imati napretek, obilovati) je nizanje istoznačnih riječi u govoru. Njime se naziva postupak razvijanja i proširivanja iskaza tako da se postojećim riječima i izrazima dodaju istoznačnice ili bliskoznačnice.[1][2]

Načelno je moguće razlikovati neosviješteni i stilistički pleonazam:

  • Neosviješteni pleonazam je jezična greška. To je pojava nepotrebnog nizanja riječi u govoru, tako da ono djeluje nespretno, neprimjereno i nezgrapno. Na primjer: Pokrenuti inicijativu, Vidio sam svojim vlastitim očima, Ja, osobno, mislim., Mala ptičica, investicijska ulaganja...
  • Stilistički pleonazam ili pleonazam u užem smislu stvara osviješteni govoreći subjekt. Ekspresivan je, funkcionalno obilježava iskaz, kadšto ga i suptilno dopunjuje. Samo je stilistički pleonazam figura.

Primjeri[uredi | uredi kôd]

Pleonazam se relativno često može naći u Ujevićevu, Krležinu i Matoševu pjesništvu:

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,

i nemiran i očajan.

Glavobolka, bogi cvet,

glava zna od nje bolet.

Đurđic, skroman cvjetić, sitan, tih i fin

dršće, strepi i zebe kao da je zima...

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  • Bratoljub Klaić: Veliki rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb 1974. str. 1028
Novak.jpg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena OTRS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.