Plinski termometar

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dva oblika plinskog termometra.
Plinski termometar: cijev je spojena s manometrom.

Plinski termometar ili tlačni termometar je vanjskim izgledom potpuno jednak živinom termometru. Osjetilo temperature je napunjeno tekućinom koja lako hlapi (na primjer eter kao što je dietil-eter), pošto tlak pare ovisi o temperaturi, mjerenjem tlaka izravno se mjeri temperatura. Izvedba je jeftinija od one sa živom ali ima nedostatak što je ljestvica nelinearna (nije ravna) i kad se pregrije, može se oštetiti. Za mjerenje temperature ulja ili stlačenog zraka, gdje se ne zahtijeva velika točnost i gdje nema opasnosti od pregrijavanja, plinski termometri se mogu koristiti bez većih problema. [1]

Tlačni termometar služi uglavnom za mjerenje temperature u industriji u području od – 200 do + 600 °C. Plinski termometar najosjetljiviji je mjerni instrument za mjerenje temperature i može se koristiti za umjeravanje drugih termometara.

Bourdonov termometar[uredi VE | uredi]

Bourdonov termometar se sastoji od spiralne metalne cijevi (kapilarne cijevi), ručice, ljestvice i kazaljke. Spiralna metalna cijev (koja se nalazi u termometru ili kućištu) je izvučena van i spaja se na sondu koja je (olovna, bakrena ili platinska), a punjena je najčešće živom. Ovo su stari termometri koji su se koristili najčešće za grijanje velikih prostorija (plastenici i staklenici, velike dvorane koje koriste centralno grijanje, i tako dalje) putem termogena (uređaji koji koriste instrumente plamenike za dovod i sagorijevanje goriva u njima). Ovaj termometar je sve više zamijenjen suvremenijim digitalnim termometrom. [2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Vladimir Koroman, Rade Mirković: "Hidraulika i pneumatika", "Školska knjiga", Zagreb, 1991.
  2. termometar, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.