Podvodni ribolov

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Podvodni ribolovac

Podvodni ribolov je jedna od disciplina športskog ribolova. Predstavlja najselektivniji način ribolova jer ribolovac vidi svoj ulov i sam odlučuje želi li ga ili ne.

Podvodni ribolov se izvodi u ronjenju pod morem. Podvodni ribolov nije dopušten u slatkim vodama na teritoriju RH.

Osnovna oprema podvodnog ribolovca je maska za ronjenje i oruđe za izbacivanje strijele (luk, praćka, podvodna puška). Slijedeći dio opreme su peraje, zatim ronilačko odijelo, olovni utezi, ronilački nož, niska za ribu, ronilačko računalo, tj. sat, te signalna plutača.

Podvodni ribolov uključuje mnoge sportske aktivnosti, pogotovo u svojoj najrazvijenijoj formi, odnosno u natjecateljskom podvodnom ribolovu. Vrhunski sportski ribolovac je sposoban roniti duboko i dugo, za što su potrebne godine razvoja. Da bi ronilac zadržao fizičku spremu, mora roniti tijekom cijele godine, te prakticirati niz vježbi i različitih vrsta treninga na suhome i pod morem.

Mnogi ljudi se bave podvodnim ribolovom u rekreacijske svrhe samo povremeno, uglavnom na ljetovanju. Oni ne koriste sofisticirana ronilačka odijela ni ostalu opremu. Njima podvodni ribolov pruža iskonski kontakt s prirodom i na neko ih vrijeme oslobađa stresa, te pruža zdrav zalogaj. Oni rone na dubinama od 3 do 10 metara i na meti su im uglavnom pojedinačni primjerci manjih riba i glavonožaca.

Povijest[uredi VE | uredi]

Ribolov kopljem, odnosno ostima pojavio se vjerojatno vrlo davno u prvobitnoj čovjekovoj zajednici (paleolitik). Zamisao da se ribu gađa kopljem s obale ili iz čamca, ubrzo je slijedila zamisao da se ribu lovi potpuno uronjen u more, što je ovisilo o čovjekovoj sposobnosti da pliva i roni.

Dvadesetih godina 20. stoljeća popularan je bio podvodni ribolov uz pomoć ronilačkih naočala, ali veliki skok u napretku podvodnog ribolova predstavlja izum ronilačke maske koji je ubrzo slijedio.

Ubrzo je postalo jasno da je podvodni ribolov vrlo selektivan lov, da se u podvodnom ribolovu love veliki primjerci riba i da se od podvodnog ribolovca traže vrhunski preduvjeti za uspješan lov, te da sve te karakteristike označavaju sportski karakter tog načina ribolova. Nakon čega su ubrzo uslijedila organizirana natjecanja u podvodnom ribolovu, najviše u Francuskoj, pa Italiji te Španjolskoj.

Ronjenje/Apnea[uredi VE | uredi]

U većini zemalja u podvodnom ribolovu nije dopušteno korištenje ronilačkih aparata (boca). U Hrvatskoj također nije dopuštena upotreba ronilačkih aparata, nego se podvodni ribolov odvija isključivo kroz ronjenje na dah.

Ronjenje je izuzetno zahtjevna ljudska aktivnost. Apsolutni početnici rone na maksimalnoj dubini od 3 metra zbog problema sa izjednačavanjem tlaka u srednjem uhu koju uzrokuje hidrostatički tlak. Oni koji su naučili tehnike izjednačavanja tlaka zarone nešto dublje ovisno o individualnim predispozicijama, ali rijetko preko 10 metara dubine. Za dubine preko deset metara, već je potreban sustavni rad i učenje naprednih tehnika, pa tako prosječan podvodni ribolovac roni do 20-25 m dubine koje predstavljaju vrlo rizične dubine. Vrhunski istrenirani podvodni ribolovci koji su sve posvetili ovoj diciplini, zaranjaju do najviše 50-60 metara dubine, što postaje ekstremno opasno. Stoga se podvodni ribolov, uz slobodno ronjenje (na dah) svrstava pod ekstremne sportove.

Sportaši koji se bave slobodnim ronjenjem postižu puno veće dubine, budući da je cilj zarona kod njih drugačiji, pa tako trenutni svjetski rekord iznosi nevjerojatnih 214 m, a postavio ga je Austrijanac Herbert Nitsch.

Ronjenje u podvodnom ribolovu počinje pripremom za zaron. Priprema zarona uključuje potpuno opuštanje na površini te ventilacija, koju se ne smije pobrkati sa hiperventilacijom, jer je hiperventilacija glavni uzrok stradavanja ronilaca na dah. Zatim slijedi pregib u struku, podizanje nogu čija težina se koristi za zaron te jedan ili dva lagana zamaha rukom. Dalje ronilac nastavlja zaron finim i zaobljenim pokretima nogu, pazeći da perajama ne stvara buku. Dok zaranja, ronilac mora svako malo izjednačavati tlak u srednjem uhu koristeći se nekom od tehnika izjednačavanja tlaka.

Ronilac uvijek mora biti savjestan, te pratiti sve signale koje mu odašilje tijelo, kako bi na vrijeme krenuo u izron. U ronjenju je svako forsiranje iznimno opasno i uvijek treba imati na umu da nijedna riba nije vrijedna vlastitog života.

Trening[uredi VE | uredi]

Trening podvodnog ribolovca jest vrlo blizak treningu ronilaca na dah. Izvodi se i u moru i na kopnu. Trening na kopnu uključuje uglavnom aerobni trening, tehnike disanja i tehnike opuštanja. Trening u moru može biti uz prakticiranje ribolova ili isključivo ronjenje na dah.

Oprema[uredi VE | uredi]

Tehnike lova[uredi VE | uredi]

Ulov[uredi VE | uredi]

Opasnosti[uredi VE | uredi]

Etika[uredi VE | uredi]

Pravila i zakon[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]