Pokolj u Rami 1942. godine

Izvor: Wikipedija

Pokolj u Rami (kraju oko grada Prozora u BIH) dogodio se tijekom ofenzive talijanskih i četničkih snaga protiv partizana u Hercegovini, u listopadu 1942. godine ("Operacija Alfa").

Partizani su talijansko-četničkim snagama pružali slab otpor i organizirano se povlačili. Stanovništvo Rame - koje s partizanima u principu nije surađivalo - nije se skrivalo niti povlačilo, ne očekujući da će od Talijana pretrpjeti veće neugodnosti.

Međutim su četnici iskoristili priliku da masovno zlostavljaju, ubijaju i pljačkaju ne-srpsko stanovništvo na području Rame: u izvješću Draži Mihailoviću četnički zapovjednik major Petar Baćović piše da je "popaljeno 15 katoličkih sela" i "zaklano preko 2.000 šokaca i muslimana. Većinom ustaše ili komunisti".[1]

U izvještaju kapetan talijanske vojske Vigiaca načelniku Obavještajnog odjeljenja talijanskog 6. armijskog korpusa majoru Angelu de Mateisu od 18. listopada 1942. godine iznosi se da je stanovništvo navodno bježalo pred talijansko-četničkim snagama, ali da su četnici ipak uspjeli pronaći i ubiti mnogo takvih civilnih bjegunaca:

Wikicitati »Brigada Gacko pod komandom potporučnika Festinija potpomognutog od srpskog poručnika Popović Milorada dobila je naređenje da se sjedini sa brigadom Bileće, pod komandom poručnika Ogrizena, potpomognut od srpskog oficira Miloša Kureša.

Čitava zona uzduž maršrute odavno je pod okupacijom partizana; domaćini su dobrim dijelom pobjegli i tako dokazali da se civilno stanovništvo sa njima saživjelo; zato su sela i kuće potpuno uništene.

Od 6. do 10. listopada nađeno je preko 700 mrtvih među borcima i stanovništvom raznih sela koji su davali otpor. (...)

Izđržavajući svakovrsne teškoće i napore, na vrlo teškom terenu, antikomunističke kolone doline Drežnice, vođene od italijanskih oficira i podoficira dokazale su i ovaj put svoju izdržljivost, svoj polet, svoju agresivnost i svoju suradnju sa talijanskom vojskom u borbi protiv zajedničkog neprijatelja: komunista.[2]«

O pokolju u Prozoru se raspravljalo na beogradskom procesu četničkom vođi generalu Mihailoviću.

Svjedok Aleksa Pranjušić iz Ripaca, srez Prozor svjedoči na suđenju Draži Mihailoviću u Beogradu 1946. godine:

Wikicitati »Ja sam bio u planini sa mojom ženom, kopao sam krumpir. Kad sam došao uvečer kući oko 7 sati našao sam neke nepoznate ljude koji su imali bradu. Oni su mi rekli da ne bježim od kuće inače će sve poklati i popaliti. Onda smo se mi zadržali kod svojih kuća i izjutra oko osam, devet sati naišli su bradati ljudi koji su nosili puške sa krvavim noževima, a i u ruci su držali krvave noževe. Svi su bili dobro naoružani. Jedan je došao kod mene i pita me: „Šta si ti?" Ja mu kažem: „Ja sam čovjek, seljak." A on meni kaže: „Ti si komunista". Ja kažem da nisam, on meni kaže: „Lezi da te koljem, milion ti bogova". A ja ga onda pitam zašto da me kolje kad nikoga nisam ubio niti sam kome šta skrivio. Zatim on me uhvati za bradu i povuče nož da me zakolje. Ja se otrgnem, a on hoće da me ubode nožem u lijevu sisu. Kako sam se ja naglo okrenuo on mi prereže lijevu mišicu. Sada mi je sakata lijeva ruka, ne mogu da je podignem, a mogu samo da povučem njom. (Svjedok Pranjušić pokazuje grlo i lijevu ruku gdje su ga unakazili četnici i nastavlja) Odatle sam pobjegao u šumu i prenoćio.[3]«

Svjedoči isti svjedok:

Wikicitati »Metnu dijete pored puške pa ako je za dlaku veće od puške oni ga strijeljaju...Zapale kuću, i ako koja žena dođe da moli, da joj ne pale, onda je oni bace u vatru da živa izgori[3]«
Wikicitati »Zapale kuću, i ako koja žena dođe da moli, da joj ne pale, onda je oni bace u vatru da živa izgori.[3]«

Prema evidencijama sačinjenim nakon II. svjetskog rata, u ovim je događanjima ubijeno u prozorskom kraju 849, a u jablaničkom 170 civila.[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Knjiga primljenih depeša štaba Draže Mihailovića, Arhiv Vojnoistorijskog instituta, četnički fond, registarski broj. 1/1, kutija 280
  2. Arhiv Vojnoistorijskog instituta, arhivski fond D. M., BH-X-71.
  3. a b c Miodrag Zečević: "Dokumenta sa suđenja Draži Mihailoviću: Ispitivanje svedoka i čitanje dokumenata", Beograd 2001
  4. Enver Ćemalović, "Mostarski bataljon", Mostar 1986., str. 131

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]