Pokolj u Wiriyamuu

Pokolj u Wiriyamuu ili Operacija Marosca bio je pokolj nad civilnim stanovništvom sela Wiriyamu u Mozambiku koji su počinili portugalski vojnici u prosincu 1972. godine.

U rujnu 2022. portugalski premijer António Costa smatrao je da je to „neoprostiv čin koji obeščašćuje povijest Portugala”.

Pozadina

Portugalski kolonijalni rat je izbio 1961. godine kao odgovor na izazove portugalskoj kolonijalnoj vlasti od strane afričkih pokreta za neovisnost nakon uspjeha Demokratske Republike Kongo u stjecanju neovisnosti od Belgije godinu dana ranije. Godine 1970. gerilci pokreta za oslobođenje Mozambika (FRELIMO) počeli su djelovati duž mozambičkog dijela rijeke Zambezi. Prisutnost FRELIMO-a i drugih antikolonijalnih revolucionarnih gerilskih organizacija izazvala je intenzivnu i raširenu paniku među kolonistima. Kao odgovor, portugalska vojska pokrenula je 1971. niz operacija "čišćenja" duž Zambezija, od Mucanhe preko Mucumbure do Inhambinge. Te su operacije uključivale rasprostranjena zvjerstva i čišćenje područja kako bi se blokiralo napredovanje gerilaca, koji su se oslanjali na podršku lokalnog afričkog stanovništva. Do 1972., portugalska vlada je rasporedila velike količine vojnih postrojbi i PIDE/DGS korpusa na tom području, a njihovo ponašanje i akcije kolonijalnih policija postajali su sve brutalniji.

Pokolj

Dana 16. prosinca 1972., portugalska 6. satnija mozambičkih komandosa pobila je stanovnike sela Wiriyamu, u okrugu Tete. Vojnici su ubili između 150 (prema Crvenom križu) i 300 (prema mnogo kasnijoj istrazi portugalskih novina Expresso na temelju svjedočanstava vojnika) seljana za koje su smatrali da skrivaju borce FRELIMO-a. Selo je tada imalo 1350 stanovnika.

Akcija pod nazivom "Operacija Marosca" planirana je na poticaj agenata PIDE/DGS-a, a predvodio ju je agent Chico Kachavi, koji je kasnije ubijen dok se provodila istraga o događajima. Vojnicima je ovaj agent rekao da je "naredba bila da ih se sve ubije", bez obzira što su pronađeni samo civili, uključujući žene i djecu. Sve žrtve su bili civili.

Posljedice

Vijesti o pokolju su do javnosti stigle tek u srpnju 1973., nakon što su o njemu pričali britanski katolički svećenik, otac Adrian Hastings i još dva španjolska svećenika misionara. Hastings je iznio priču „The Timesu” koja je objavljena 10. srpnja, samo nekoliko dana prije posjeta portugalskog vođe Marcela Caetana Londonu. Slučaj je ubrzo došao i do Ujedinjenih naroda. Kasnije su iznesene protutvrdnje u izvješću nadbiskupa Dar es Salaama Laurean Rugambwa u kojem se navodi da su ubojstva izvršili borci FRELIMO-a, a ne portugalske snage. Osim toga, drugi su tvrdili da su navodni pokolji koje su počinile portugalske vojne snage izmišljeni kako bi se narušio ugled portugalske države u inozemstvu. Portugalska novinarka Felícia Cabrita detaljno je rekonstruirala masakr u Wiriyamuu intervjuirajući oba preživjela te bivše pripadnike Komandosa portugalske vojske, postrojbe koja je izvršila pokolj. Cabritino izvješće objavljeno je u portugalskom tjedniku Expresso i kasnije u knjizi koja sadrži nekoliko novinarovih članaka.

Istina o pokolju na kraju je nakon 210 dana od njegova počinjenja ipak došla među svjetsku javnost zahvaljujući svećenicima koji su na licu mjesta prikupili prve informacije i novinarima koji su pažljivo rekonstruirali zločin, izradili popis žrtava i naknadno intervjuirali preživjele.