Roditeljstvo: razlika između inačica
m sitnice, WP:NNI |
|||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Fatherandchild.png|mini|Otac s djetetom.]] |
[[Datoteka:Fatherandchild.png|mini|Otac s djetetom.]] |
||
'''Roditeljstvo''' ili '''odgoj djece''' ([[engleski jezik|eng.]] |
'''Roditeljstvo''' ili '''odgoj djece''' ([[engleski jezik|eng.]] ''parenting'') promiče i podržava tjelesni, emocionalni, društveni i intelektualni razvoj djeteta od najranije do odrasle dobi. Roditeljstvo se odnosi na zamršenost odgoja djeteta, a ne isključivo na biološki odnos.<ref>{{Citiranje knjige|last=Jane B. Brooks|url=https://books.google.com/books?id=CZE0AAAAQBAJ|title=The Process of Parenting: Ninth Edition|date=28 September 2012|publisher=McGraw-Hill Higher Education|isbn=978-0-07-746918-4}} For the legal definition of parenting and parenthood see: Haim Abraham, [https://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=2925886 A Family Is What You Make It? Legal Recognition and Regulation of Multiple Parents] (2017)</ref> |
||
Najčešći skrbnik djetetu jest otac ili majka odnosno oboje, biološki roditelji ili posvojitelji pojedinog djeteta. Skrbnik može biti stariji brat, očuh, baka i djed, zakonski skrbnik, drugi članovi obitelji ili obiteljski prijatelj.<ref>{{Citiranje weba|last=Bernstein|first=Robert|date=20 February 2008|title=Majority of Children Live With Two Biological Parents|url=https://www.census.gov/Press-Release/www/releases/archives/children/011507.html|archive-url=https://web.archive.org/web/20080420053142/http://www.census.gov/Press-Release/www/releases/archives/children/011507.html|archive-date=20 April 2008|access-date=26 March 2009}}</ref> [[Država]] i [[društvo]] također mogu imati ulogu u odgoju djece. U mnogim slučajevima djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi dobivaju roditeljsku skrb iz neroditeljskih ili krvnih veza. Njih mogu odgajati [[udomiteljstvo|udomitelji]] ili mogu biti smještena u ustanovu za djecu. Djeca bez roditeljske skrbi mogu biti [[Posvajanje|posvojena]]. |
Najčešći skrbnik djetetu jest otac ili majka odnosno oboje, biološki roditelji ili posvojitelji pojedinog djeteta. Skrbnik može biti stariji brat, očuh, baka i djed, zakonski skrbnik, drugi članovi obitelji ili obiteljski prijatelj.<ref>{{Citiranje weba|last=Bernstein|first=Robert|date=20 February 2008|title=Majority of Children Live With Two Biological Parents|url=https://www.census.gov/Press-Release/www/releases/archives/children/011507.html|archive-url=https://web.archive.org/web/20080420053142/http://www.census.gov/Press-Release/www/releases/archives/children/011507.html|archive-date=20 April 2008|access-date=26 March 2009}}</ref> [[Država]] i [[društvo]] također mogu imati ulogu u odgoju djece. U mnogim slučajevima djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi dobivaju roditeljsku skrb iz neroditeljskih ili krvnih veza. Njih mogu odgajati [[udomiteljstvo|udomitelji]] ili mogu biti smještena u ustanovu za djecu. Djeca bez roditeljske skrbi mogu biti [[Posvajanje|posvojena]]. |
||
== Čimbenici koji utječu na roditeljstvo == |
== Čimbenici koji utječu na roditeljstvo == |
||
[[Društvena klasa]], [[bogatstvo]], kultura i [[Dohodak|prihod]] roditelja imaju vrlo snažan utjecaj na metode odgoja djece.<ref>{{Citiranje časopisa|last=Lareau|first=Annette|year=2002|title=Invisible Inequality: Social Class and Child Rearing in Black Families and White Families|journal=American Sociological Review|volume=67|issue=5|pages=747–76|doi=10.2307/3088916|jstor=3088916}}</ref> Kulturne vrijednosti igraju veliku ulogu u tome kako roditelj odgaja svoje dijete. Međutim, roditeljstvo se razvija s vremenom, s promjenom kulturoloških praksi, društvenih normi i tradicije. To pokazuju i istraživanja o čimbenicima koji utječu na roditeljske odluke. |
[[Društvena klasa]], [[bogatstvo]], kultura i [[Dohodak|prihod]] roditelja imaju vrlo snažan utjecaj na metode odgoja djece.<ref>{{Citiranje časopisa|last=Lareau|first=Annette|year=2002|title=Invisible Inequality: Social Class and Child Rearing in Black Families and White Families|journal=American Sociological Review|volume=67|issue=5|pages=747–76|doi=10.2307/3088916|jstor=3088916}}</ref> Kulturne vrijednosti igraju veliku ulogu u tome kako roditelj odgaja svoje dijete. Međutim, roditeljstvo se razvija s vremenom, s promjenom kulturoloških praksi, društvenih normi i tradicije. To pokazuju i istraživanja o čimbenicima koji utječu na roditeljske odluke.<ref>Shizuka, P. (2019). Social Class, Gender, and Contemporary Parenting Standards in the United States: Evidence from a National Survey Experiment. Social Forces, 98(1), 31–58. https://doi.org/10.1093/sf/soy107/ref></ref><ref>{{Citiranje weba|title=20th Century Evolution of American Parenting Styles|url=http://www.parentradar.com/20th-century-evolution-of-american-parenting-styles|access-date=11 May 2015}}</ref> |
||
== Roditeljski stilovi == |
== Roditeljski stilovi == |
||
Roditeljski stilovi razlikuju se ovisno o povijesnom razdoblju, rasi ili etničkoj pripadnosti, društvenoj klasi, sklonostima i nekim drugim društvenim značajkama.<ref>{{Citiranje knjige|last=JON.|first=WITT|title=SOC 2018.|date=2017|publisher=McGraw-Hill|isbn=978-1-259-70272-3|edition=5TH|location=[S.l.]|oclc=968304061}}</ref> Nadalje, istraživanja pokazuju da povijest odgajanja, u smislu privrženosti različitim kvalitetama i roditeljske psihopatologije, osobito nakon neugodnih iskustava, može snažno utjecati na roditeljsku osjetljivost i ishode djeteta.<ref>Schechter, D.S., & Willheim, E. (2009). Disturbances of attachment and parental psychopathology in early childhood. Infant and Early Childhood Mental Health Issue. Child and Adolescent Psychiatry Clinics of North America, 18(3), 665-87.</ref><ref>Grienenberger, J., Kelly, K. & Slade, A. (2005). Maternal Reflective Functioning, Mother-Infant Affective Communication and Infant Attachment: Exploring The Link Between Mental States and Observed Caregiving. Attachment and Human Development, 7, 299-311.</ref> |
Roditeljski stilovi razlikuju se ovisno o povijesnom razdoblju, rasi ili etničkoj pripadnosti, društvenoj klasi, sklonostima i nekim drugim društvenim značajkama.<ref>{{Citiranje knjige|last=JON.|first=WITT|title=SOC 2018.|date=2017|publisher=McGraw-Hill|isbn=978-1-259-70272-3|edition=5TH|location=[S.l.]|oclc=968304061}}</ref> Nadalje, istraživanja pokazuju da povijest odgajanja, u smislu privrženosti različitim kvalitetama i roditeljske psihopatologije, osobito nakon neugodnih iskustava, može snažno utjecati na roditeljsku osjetljivost i ishode djeteta.<ref>Schechter, D.S., & Willheim, E. (2009). Disturbances of attachment and parental psychopathology in early childhood. Infant and Early Childhood Mental Health Issue. Child and Adolescent Psychiatry Clinics of North America, 18(3), 665-87.</ref><ref>Grienenberger, J., Kelly, K. & Slade, A. (2005). Maternal Reflective Functioning, Mother-Infant Affective Communication and Infant Attachment: Exploring The Link Between Mental States and Observed Caregiving. Attachment and Human Development, 7, 299-311.</ref><ref>{{Citiranje časopisa|last=Lieberman|first=A.F.|last2=Padrón|first2=E.|last3=Van Horn|first3=P.|last4=Harris|first4=W.W.|year=2005|title=Angels in the nursery: The intergenerational transmission of benevolent parental influences|journal=Infant Ment. Health J.|volume=26|issue=6|pages=504–20|citeseerx=10.1.1.964.1341|doi=10.1002/imhj.20071|pmid=28682485}}</ref> |
||
Razvojna psihologinja [[Diana Baumrind]] identificirala je tri glavna roditeljska stila u ranom razvoju djeteta: autoritativni, autoritarni i popustljivi.<ref>Baumrind, D. (1967). Child care practices anteceding three patterns of preschool behavior. Genetic Psychology Monographs, 75, 43–88.</ref> <ref>Baumrind, D. (1971). Current patterns of parental authority" ''Developmental Psychology'' 4 (1, Pt. 2), 1–103.</ref><ref>{{Citiranje časopisa|last=Baumrind|first=D.|year=1978|title=Parental disciplinary patterns and social competence in children|journal=Youth & Society|volume=9|issue=3|pages=238–76|doi=10.1177/0044118X7800900302}}</ref><ref>McKay M (2006). [http://scholarsarchive.byu.edu/etd/453/ Parenting practices in emerging adulthood: Development of a new measure.] Thesis, Brigham Young University. Retrieved 9 February 2016.</ref> Ti su stilovi roditeljstva naknadno prošireni na četiri tako da uključuju i neuključeni stil. Istraživanje |
Razvojna psihologinja [[Diana Baumrind]] identificirala je tri glavna roditeljska stila u ranom razvoju djeteta: autoritativni, autoritarni i popustljivi.<ref>Baumrind, D. (1967). Child care practices anteceding three patterns of preschool behavior. Genetic Psychology Monographs, 75, 43–88.</ref> <ref>Baumrind, D. (1971). Current patterns of parental authority" ''Developmental Psychology'' 4 (1, Pt. 2), 1–103.</ref><ref>{{Citiranje časopisa|last=Baumrind|first=D.|year=1978|title=Parental disciplinary patterns and social competence in children|journal=Youth & Society|volume=9|issue=3|pages=238–76|doi=10.1177/0044118X7800900302}}</ref><ref>McKay M (2006). [http://scholarsarchive.byu.edu/etd/453/ Parenting practices in emerging adulthood: Development of a new measure.] Thesis, Brigham Young University. Retrieved 9 February 2016.</ref> Ti su stilovi roditeljstva naknadno prošireni na četiri tako da uključuju i neuključeni stil. Istraživanje<ref>{{Citiranje weba|last=Rubin|first=Mark|date=2015|title=Social Class Differences in Mental Health: Do Parenting Style and Friendship Play a Role?|url=https://sites.google.com/site/markrubinsocialpsychresearch/social-class-differences-in-mental-health-do-parenting-style-and-friendship-play-a-role|access-date=August 29, 2017|website=Mark Rubin Social Psychology Research}}</ref> je otkrilo da je roditeljski stil značajno povezan s kasnijim mentalnim zdravljem i dobrobiti djeteta. Konkretno, autoritativno roditeljstvo pozitivno je povezano s mentalnim zdravljem i zadovoljstvom životom, a autoritarno roditeljstvo negativno je povezano s tim varijablama.<ref>{{Citiranje časopisa|last=Rubin|first=M.|last2=Kelly|first2=B M.|year=2015|title=A cross-sectional investigation of parenting style and friendship as mediators of the relation between social class and mental health in a university community|journal=International Journal for Equity in Health|volume=14|issue=87|pages=1–11|doi=10.1186/s12939-015-0227-2|pmc=4595251|pmid=26438013}}</ref> S autoritarnim i popustljivim roditeljstvom na suprotnim stranama spektra, većina konvencionalnih suvremenih modela roditeljstva nalazi se negdje između. |
||
=== Autoritativni stil roditeljstva === |
=== Autoritativni stil roditeljstva === |
||
Autoritativan ili dosljedni stil kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i veliku emocionalnu toplinu. Autoritativni roditelji oslanjaju se na podržavanje poželjnih ponašanja i rijetku primjenu kazne. Roditelji su svjesniji djetetovih osjećaja i sposobnosti te podržavaju razvoj djetetove autonomije u razumnim granicama. U komunikaciji roditelj-dijete postoji atmosfera davanja i uzimanja, a kontrola i podrška su uravnotežene. Neka istraživanja su pokazala da je ovaj stil roditeljstva blagotvorniji od previše tvrdog autoritarnog stila ili previše mekog dopuštajućeg stila. |
Autoritativan ili dosljedni stil kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i veliku emocionalnu toplinu. Autoritativni roditelji oslanjaju se na podržavanje poželjnih ponašanja i rijetku primjenu kazne. Roditelji su svjesniji djetetovih osjećaja i sposobnosti te podržavaju razvoj djetetove autonomije u razumnim granicama. U komunikaciji roditelj-dijete postoji atmosfera davanja i uzimanja, a kontrola i podrška su uravnotežene. Neka istraživanja su pokazala da je ovaj stil roditeljstva blagotvorniji od previše tvrdog autoritarnog stila ili previše mekog dopuštajućeg stila.<ref>{{Citiranje knjige|last=Hedstrom|first=Ellen|url=http://urn.kb.se/resolve?urn=urn:nbn:se:hkr:diva-16101|title=Parenting Style as a Predictor of Internal and External Behavioural Symptoms in Children : The Child's Perspective|date=2016}}</ref> Kad se primjenjuje bez fizičkog kažnjavanja, postižu se najpovoljniji rezultati s najmanje problema. Djeca postižu bolje rezultate u smislu sposobnosti, mentalnog zdravlja i društvenog razvoja od one koja odgajaju roditelji s popustljivim, autoritarnim ili zanemarujućim stilovima.<ref>Joseph M. V., John J. (2008). Global Academic Society Journal: Social Science Insight, Vol. 1, No. 5, pp. 16-25. ISSN 2029-0365 {{Citiranje weba|title=Impact of Parenting Styles on Child Development|url=http://scholararticles.net/impact-of-parenting-styles-on-child-development}}</ref> |
||
=== Autoritarni stil roditeljstva === |
=== Autoritarni stil roditeljstva === |
||
Autoritarni roditelji su vrlo kruti i strog. Pred djetetom se postavljaju visoki zahtjevi, ali postoji malo emocionalne topline. Roditelji koji prakticiraju roditeljstvo u autoritarnom stilu imaju strogo postavljena pravila i očekivanja o kojima se ne može pregovarati i zahtijevaju rigidnu poslušnost. Kad se pravila ne poštuju, kazna se često koristi za osiguravanje buduće poslušnosti. Obično nema objašnjenja kazne osim da je dijete u neprilici zbog kršenja pravila. Ovaj roditeljski stil snažno je povezan s [[Tjelesna kazna|tjelesnim kažnjavanjem]]. Tipičan odgovor na djetetovo pitanje autoriteta često je: "jer sam ja tako rekao/la". Diana Baumrind je otkrila da su djeca odgajana u autoritarnom stilu manje vesela, lošijeg raspoloženija i podložnija stresu. U mnogim slučajevima ta su djeca pokazala pasivnu agresiju. Ovaj roditeljski stil može negativno utjecati na obrazovni uspjeh i karijeru, dok čvrst i ohrabrujući roditeljski stil utječe pozitivno. |
Autoritarni roditelji su vrlo kruti i strog. Pred djetetom se postavljaju visoki zahtjevi, ali postoji malo emocionalne topline. Roditelji koji prakticiraju roditeljstvo u autoritarnom stilu imaju strogo postavljena pravila i očekivanja o kojima se ne može pregovarati i zahtijevaju rigidnu poslušnost. Kad se pravila ne poštuju, kazna se često koristi za osiguravanje buduće poslušnosti. Obično nema objašnjenja kazne osim da je dijete u neprilici zbog kršenja pravila. Ovaj roditeljski stil snažno je povezan s [[Tjelesna kazna|tjelesnim kažnjavanjem]]. Tipičan odgovor na djetetovo pitanje autoriteta često je: "jer sam ja tako rekao/la". Diana Baumrind je otkrila da su djeca odgajana u autoritarnom stilu manje vesela, lošijeg raspoloženija i podložnija stresu. U mnogim slučajevima ta su djeca pokazala pasivnu agresiju. Ovaj roditeljski stil može negativno utjecati na obrazovni uspjeh i karijeru, dok čvrst i ohrabrujući roditeljski stil utječe pozitivno.<ref>Zahedani ZZ, Rezaee R, Yazdani Z, Bagheri S, Nabeiei P. J Adv Med Educ Prof. 2016; 4:130–4 {{Citiranje časopisa|last=ZAHED ZAHEDANI Z|last2=REZAEE R|last3=YAZDANI Z|last4=BAGHERI S|last5=NABEIEI P|year=2016|title=The Influence of Parenting Style on Academic Achievement and Career Path|journal=Journal of Advances in Medical Education & Professionalism|volume=4|issue=3|pages=130–134|pmc=4927255|pmid=27382580}}</ref> |
||
=== Popustljivi stil roditeljstva === |
=== Popustljivi stil roditeljstva === |
||
Popustljivo roditeljstvo postalo je nakon Drugog svjetskog rata popularnija roditeljska metoda za obitelji srednje klase. |
Popustljivo roditeljstvo postalo je nakon Drugog svjetskog rata popularnija roditeljska metoda za obitelji srednje klase.<ref>{{Citiranje časopisa|last=Lassonde|first=Stephen|date=2017|title=Authority, disciplinary intimacy & parenting in middle-class America|url=https://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/17405629.2017.1300577|journal=European Journal of Developmental Psychology|volume=14|issue=6|pages=714–732|doi=10.1080/17405629.2017.1300577}}</ref> U takvim se uvjetima djetetova sloboda i autonomija visoko cijene, a roditelji se prvenstveno oslanjaju na razgovor i pojašnjavanje, bez jasno postavljenih granica. Roditelji su nezahtjevni, pa stoga u ovom roditeljskom stilu ima malo kazna ili izričitih pravila. Ovi roditelji kažu da njihova djeca su slobodna od vanjskih ograničenja i imaju tendenciju da jako reagiraju na sve što dijete želi. Djeca popustljivih roditelja općenito su sretna, ali ponekad pokazuju nisku razinu samokontrole i samopouzdanja jer nemaju strukturu kod kuće.<ref>{{Citiranje weba|title=permissive parenting|url=https://www.canr.msu.edu/news/permissive_parenting_style|website=MSU.EDU}}</ref> |
||
=== Neuključeni ili indiferentni stil roditeljstva === |
=== Neuključeni ili indiferentni stil roditeljstva === |
||
Neuključeni, indiferentni ili zanemarujući roditeljski stil je prisutan kada su roditelji često emocionalno ili fizički odsutni. Imaju malo ili nimalo očekivanja od djeteta, malo s njim komuniciraju |
Neuključeni, indiferentni ili zanemarujući roditeljski stil je prisutan kada su roditelji često emocionalno ili fizički odsutni. Imaju malo ili nimalo očekivanja od djeteta, malo s njim komuniciraju i redovito nemaju komunikaciju te ne reagiraju na djetetove potrebe i imaju malo. Često nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem i ne postavljaju granice. Kada su prisutni, mogu pružiti ono što je djetetu potrebno za preživljavanje uz malo ili bez angažmana. Često postoji veliki jaz između roditelja i djece s takvim roditeljskim stilom. Djeca koja imaju malo ili nimalo komunikacije s vlastitim roditeljima obično su žrtve druge djece i mogu i sami imati probleme ponašanja. Djeca neuključenih roditelja često imaju izazove u području socijalne kompetencije, akademskog uspjeha i psihosocijalnog razvoja. |
||
[[Datoteka:Father_and_child.jpg|mini| |
[[Datoteka:Father_and_child.jpg|mini|Otac i sin]] |
||
Roditeljstvo ne završava s punoljetnošću djeteta. Mlađim odraslim osobama je često potrebna roditeljska podrška i nakon navršenih 18 godina starosti |
Roditeljstvo ne završava s punoljetnošću djeteta. Mlađim odraslim osobama je često potrebna roditeljska podrška i nakon navršenih 18 godina starosti |
Inačica od 26. rujna 2021. u 18:33
Roditeljstvo ili odgoj djece (eng. parenting) promiče i podržava tjelesni, emocionalni, društveni i intelektualni razvoj djeteta od najranije do odrasle dobi. Roditeljstvo se odnosi na zamršenost odgoja djeteta, a ne isključivo na biološki odnos.[1]
Najčešći skrbnik djetetu jest otac ili majka odnosno oboje, biološki roditelji ili posvojitelji pojedinog djeteta. Skrbnik može biti stariji brat, očuh, baka i djed, zakonski skrbnik, drugi članovi obitelji ili obiteljski prijatelj.[2] Država i društvo također mogu imati ulogu u odgoju djece. U mnogim slučajevima djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi dobivaju roditeljsku skrb iz neroditeljskih ili krvnih veza. Njih mogu odgajati udomitelji ili mogu biti smještena u ustanovu za djecu. Djeca bez roditeljske skrbi mogu biti posvojena.
Čimbenici koji utječu na roditeljstvo
Društvena klasa, bogatstvo, kultura i prihod roditelja imaju vrlo snažan utjecaj na metode odgoja djece.[3] Kulturne vrijednosti igraju veliku ulogu u tome kako roditelj odgaja svoje dijete. Međutim, roditeljstvo se razvija s vremenom, s promjenom kulturoloških praksi, društvenih normi i tradicije. To pokazuju i istraživanja o čimbenicima koji utječu na roditeljske odluke.[4][5]
Roditeljski stilovi
Roditeljski stilovi razlikuju se ovisno o povijesnom razdoblju, rasi ili etničkoj pripadnosti, društvenoj klasi, sklonostima i nekim drugim društvenim značajkama.[6] Nadalje, istraživanja pokazuju da povijest odgajanja, u smislu privrženosti različitim kvalitetama i roditeljske psihopatologije, osobito nakon neugodnih iskustava, može snažno utjecati na roditeljsku osjetljivost i ishode djeteta.[7][8][9]
Razvojna psihologinja Diana Baumrind identificirala je tri glavna roditeljska stila u ranom razvoju djeteta: autoritativni, autoritarni i popustljivi.[10] [11][12][13] Ti su stilovi roditeljstva naknadno prošireni na četiri tako da uključuju i neuključeni stil. Istraživanje[14] je otkrilo da je roditeljski stil značajno povezan s kasnijim mentalnim zdravljem i dobrobiti djeteta. Konkretno, autoritativno roditeljstvo pozitivno je povezano s mentalnim zdravljem i zadovoljstvom životom, a autoritarno roditeljstvo negativno je povezano s tim varijablama.[15] S autoritarnim i popustljivim roditeljstvom na suprotnim stranama spektra, većina konvencionalnih suvremenih modela roditeljstva nalazi se negdje između.
Autoritativni stil roditeljstva
Autoritativan ili dosljedni stil kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i veliku emocionalnu toplinu. Autoritativni roditelji oslanjaju se na podržavanje poželjnih ponašanja i rijetku primjenu kazne. Roditelji su svjesniji djetetovih osjećaja i sposobnosti te podržavaju razvoj djetetove autonomije u razumnim granicama. U komunikaciji roditelj-dijete postoji atmosfera davanja i uzimanja, a kontrola i podrška su uravnotežene. Neka istraživanja su pokazala da je ovaj stil roditeljstva blagotvorniji od previše tvrdog autoritarnog stila ili previše mekog dopuštajućeg stila.[16] Kad se primjenjuje bez fizičkog kažnjavanja, postižu se najpovoljniji rezultati s najmanje problema. Djeca postižu bolje rezultate u smislu sposobnosti, mentalnog zdravlja i društvenog razvoja od one koja odgajaju roditelji s popustljivim, autoritarnim ili zanemarujućim stilovima.[17]
Autoritarni stil roditeljstva
Autoritarni roditelji su vrlo kruti i strog. Pred djetetom se postavljaju visoki zahtjevi, ali postoji malo emocionalne topline. Roditelji koji prakticiraju roditeljstvo u autoritarnom stilu imaju strogo postavljena pravila i očekivanja o kojima se ne može pregovarati i zahtijevaju rigidnu poslušnost. Kad se pravila ne poštuju, kazna se često koristi za osiguravanje buduće poslušnosti. Obično nema objašnjenja kazne osim da je dijete u neprilici zbog kršenja pravila. Ovaj roditeljski stil snažno je povezan s tjelesnim kažnjavanjem. Tipičan odgovor na djetetovo pitanje autoriteta često je: "jer sam ja tako rekao/la". Diana Baumrind je otkrila da su djeca odgajana u autoritarnom stilu manje vesela, lošijeg raspoloženija i podložnija stresu. U mnogim slučajevima ta su djeca pokazala pasivnu agresiju. Ovaj roditeljski stil može negativno utjecati na obrazovni uspjeh i karijeru, dok čvrst i ohrabrujući roditeljski stil utječe pozitivno.[18]
Popustljivi stil roditeljstva
Popustljivo roditeljstvo postalo je nakon Drugog svjetskog rata popularnija roditeljska metoda za obitelji srednje klase.[19] U takvim se uvjetima djetetova sloboda i autonomija visoko cijene, a roditelji se prvenstveno oslanjaju na razgovor i pojašnjavanje, bez jasno postavljenih granica. Roditelji su nezahtjevni, pa stoga u ovom roditeljskom stilu ima malo kazna ili izričitih pravila. Ovi roditelji kažu da njihova djeca su slobodna od vanjskih ograničenja i imaju tendenciju da jako reagiraju na sve što dijete želi. Djeca popustljivih roditelja općenito su sretna, ali ponekad pokazuju nisku razinu samokontrole i samopouzdanja jer nemaju strukturu kod kuće.[20]
Neuključeni ili indiferentni stil roditeljstva
Neuključeni, indiferentni ili zanemarujući roditeljski stil je prisutan kada su roditelji često emocionalno ili fizički odsutni. Imaju malo ili nimalo očekivanja od djeteta, malo s njim komuniciraju i redovito nemaju komunikaciju te ne reagiraju na djetetove potrebe i imaju malo. Često nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem i ne postavljaju granice. Kada su prisutni, mogu pružiti ono što je djetetu potrebno za preživljavanje uz malo ili bez angažmana. Često postoji veliki jaz između roditelja i djece s takvim roditeljskim stilom. Djeca koja imaju malo ili nimalo komunikacije s vlastitim roditeljima obično su žrtve druge djece i mogu i sami imati probleme ponašanja. Djeca neuključenih roditelja često imaju izazove u području socijalne kompetencije, akademskog uspjeha i psihosocijalnog razvoja.
Roditeljstvo ne završava s punoljetnošću djeteta. Mlađim odraslim osobama je često potrebna roditeljska podrška i nakon navršenih 18 godina starosti
Izvori
- ↑ Jane B. Brooks. 28. rujna 2012. The Process of Parenting: Ninth Edition. McGraw-Hill Higher Education. ISBN 978-0-07-746918-4 For the legal definition of parenting and parenthood see: Haim Abraham, A Family Is What You Make It? Legal Recognition and Regulation of Multiple Parents (2017)
- ↑ Bernstein, Robert. 20. veljače 2008. Majority of Children Live With Two Biological Parents. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2008. Pristupljeno 26. ožujka 2009.
- ↑ Lareau, Annette. 2002. Invisible Inequality: Social Class and Child Rearing in Black Families and White Families. American Sociological Review. 67 (5): 747–76. doi:10.2307/3088916. JSTOR 3088916
- ↑ Shizuka, P. (2019). Social Class, Gender, and Contemporary Parenting Standards in the United States: Evidence from a National Survey Experiment. Social Forces, 98(1), 31–58. https://doi.org/10.1093/sf/soy107/ref>
- ↑ 20th Century Evolution of American Parenting Styles. Pristupljeno 11. svibnja 2015.
- ↑ JON., WITT. 2017. SOC 2018 5TH izdanje. McGraw-Hill. [S.l.]. ISBN 978-1-259-70272-3. OCLC 968304061
- ↑ Schechter, D.S., & Willheim, E. (2009). Disturbances of attachment and parental psychopathology in early childhood. Infant and Early Childhood Mental Health Issue. Child and Adolescent Psychiatry Clinics of North America, 18(3), 665-87.
- ↑ Grienenberger, J., Kelly, K. & Slade, A. (2005). Maternal Reflective Functioning, Mother-Infant Affective Communication and Infant Attachment: Exploring The Link Between Mental States and Observed Caregiving. Attachment and Human Development, 7, 299-311.
- ↑ Lieberman, A.F.; Padrón, E.; Van Horn, P.; Harris, W.W. 2005. Angels in the nursery: The intergenerational transmission of benevolent parental influences. Infant Ment. Health J. 26 (6): 504–20. CiteSeerX 10.1.1.964.1341. doi:10.1002/imhj.20071. PMID 28682485
- ↑ Baumrind, D. (1967). Child care practices anteceding three patterns of preschool behavior. Genetic Psychology Monographs, 75, 43–88.
- ↑ Baumrind, D. (1971). Current patterns of parental authority" Developmental Psychology 4 (1, Pt. 2), 1–103.
- ↑ Baumrind, D. 1978. Parental disciplinary patterns and social competence in children. Youth & Society. 9 (3): 238–76. doi:10.1177/0044118X7800900302
- ↑ McKay M (2006). Parenting practices in emerging adulthood: Development of a new measure. Thesis, Brigham Young University. Retrieved 9 February 2016.
- ↑ Rubin, Mark. 2015. Social Class Differences in Mental Health: Do Parenting Style and Friendship Play a Role?. Mark Rubin Social Psychology Research. Pristupljeno 29. kolovoza 2017.
- ↑ Rubin, M.; Kelly, B M. 2015. A cross-sectional investigation of parenting style and friendship as mediators of the relation between social class and mental health in a university community. International Journal for Equity in Health. 14 (87): 1–11. doi:10.1186/s12939-015-0227-2. PMC 4595251. PMID 26438013
- ↑ Hedstrom, Ellen. 2016. Parenting Style as a Predictor of Internal and External Behavioural Symptoms in Children : The Child's Perspective
- ↑ Joseph M. V., John J. (2008). Global Academic Society Journal: Social Science Insight, Vol. 1, No. 5, pp. 16-25. ISSN 2029-0365 Impact of Parenting Styles on Child Development
- ↑ Zahedani ZZ, Rezaee R, Yazdani Z, Bagheri S, Nabeiei P. J Adv Med Educ Prof. 2016; 4:130–4 ZAHED ZAHEDANI Z; REZAEE R; YAZDANI Z; BAGHERI S; NABEIEI P. 2016. The Influence of Parenting Style on Academic Achievement and Career Path. Journal of Advances in Medical Education & Professionalism. 4 (3): 130–134. PMC 4927255. PMID 27382580
- ↑ Lassonde, Stephen. 2017. Authority, disciplinary intimacy & parenting in middle-class America. European Journal of Developmental Psychology. 14 (6): 714–732. doi:10.1080/17405629.2017.1300577
- ↑ permissive parenting. MSU.EDU
Vidi još