Oziris: razlika između inačica
upisivanje točnih podataka prema egiptološkim saznanjima |
posljednji pokušaj suradnje |
||
Redak 8: | Redak 8: | ||
== Oziris u egipatskoj mitologiji== |
== Oziris u egipatskoj mitologiji== |
||
Prema egipatskoj mitologiji [[Geb]], bog [[Zemlja|Zemlje]] i [[Nut]], [[ |
Prema egipatskoj mitologiji [[Geb]], bog [[Zemlja|Zemlje]] i [[Nut]], [[Boginja|božica]] [[Nebo|neba]], imali su četvero djece, Ozirisa, [[Izida|Izidu]], [[Neftis]] i [[Set|Seta]]. Ova božanstva predstavljaju drugu generaciju bogova. Među njima se odvija drama. Set ubija svoga brata Ozirisa, no Izida ga uskršava. No Oziris ostaje sa druge strane stvarnosti kao vladar svijeta mrtvih. Zatim se Horus, Ozirisov sin bori sa zlim Setom za vladavinu nad Egiptom. Horus pobijeđuje i dobiva pridjevak „Osvetnik svoga oca“. |
||
Kad je Oziris ubijen, nastala je smrt. Izida je uspjela pronaći tijelo te ga je sakrila u luci [[Biblos]]. Međutim, Set je rasijekao tijelo, bacivši spolne organe u [[Nil]] gdje ih je pojela [[riba]]. Izida je uspjela naći preostale dijelove, te ih je sastavila uz pomoć [[Anubis|Anubisa]] (Anubis je vanbračni sin Neftis i Ozirisa). Anubis je mumificirao svog oca i Oziris je uskrsnuo. Postao je vladar podzemnog, [[Duat|Duata]], boravišta mrtvih. Njegova žena je došla k njemu i začela [[Horus|Horusa]], boga [[Sokol (ptica)|sokola]], što je prikazano u hramu u [[Dendera|Denderi]]. Jednini izvor koji prenosi čitav mit je antički autor [[Plutarh]], no mnogobrojni fragmenti iz egipatskih izvora potvrđuju njegovu točnost. |
|||
Oziris je |
Oziris je sudac na posljednjem sudu koji odlučuje tko može postati sudionik vječnog života u podzemnom svijetu. |
||
==Oziris u grčko-rimskoj mitologiji== |
==Oziris u grčko-rimskoj mitologiji== |
Inačica od 15. studenoga 2021. u 12:00
Oziris (egip. Usir[1]) je prvotno bio egipatski bog plodnosti, obilja, vegetacije, a potom i podzemnog svijeta. Njegov je grčki pandan Dioniz[2]. U egipatskoj mitologiji Ozirisovo stradanje, smrt i uskrsnuće simbolizira izmjenu godišnjih doba.
Oziris je bio štovan u čitavom Egiptu, a najpoznatije mu je svetište bilo Abidos.
Prikaz
Likovno je prikazivan u antropomorfnom obliku u stojećem ili sjedećem položaju na prijestolju. Ozirisovo lice prikazuje se u zelenoj boji, koja simbolizira vladavinu na plodnošću i vegetacijom, u ruci drži i faraonski heka i flagellum. Na glavi mu je izdužena kruna atef –simbol Gornjeg Egipta. Svi ljudi se nakon smrti poistovjećuju s Ozirisom.
Oziris u egipatskoj mitologiji
Prema egipatskoj mitologiji Geb, bog Zemlje i Nut, božica neba, imali su četvero djece, Ozirisa, Izidu, Neftis i Seta. Ova božanstva predstavljaju drugu generaciju bogova. Među njima se odvija drama. Set ubija svoga brata Ozirisa, no Izida ga uskršava. No Oziris ostaje sa druge strane stvarnosti kao vladar svijeta mrtvih. Zatim se Horus, Ozirisov sin bori sa zlim Setom za vladavinu nad Egiptom. Horus pobijeđuje i dobiva pridjevak „Osvetnik svoga oca“.
Kad je Oziris ubijen, nastala je smrt. Izida je uspjela pronaći tijelo te ga je sakrila u luci Biblos. Međutim, Set je rasijekao tijelo, bacivši spolne organe u Nil gdje ih je pojela riba. Izida je uspjela naći preostale dijelove, te ih je sastavila uz pomoć Anubisa (Anubis je vanbračni sin Neftis i Ozirisa). Anubis je mumificirao svog oca i Oziris je uskrsnuo. Postao je vladar podzemnog, Duata, boravišta mrtvih. Njegova žena je došla k njemu i začela Horusa, boga sokola, što je prikazano u hramu u Denderi. Jednini izvor koji prenosi čitav mit je antički autor Plutarh, no mnogobrojni fragmenti iz egipatskih izvora potvrđuju njegovu točnost.
Oziris je sudac na posljednjem sudu koji odlučuje tko može postati sudionik vječnog života u podzemnom svijetu.
Oziris u grčko-rimskoj mitologiji
Ozirisov kult prodro je u Grčku u doba Aleksandra Velikog, a u Rim potkraj republike.[3]
Oziris se može povezati s grčkim Dionizom, bogom vina i kazališta, jer je i Dioniz imao dva života. Putovao je svijetom promičući kulturu vina. Plutarh je zato Ozirisa smatrao Dionizom. Prema jednoj verziji koju je sastavio, Set je u grčkoj mitologiji zmija Tifon. Oziris se povezuje i sa Isusom zbog svog uskrsnuća. Isus je sin Boga Oca, a Oziris je sin Geba, "oca bogova", koji je imao mnogobrojne potomke, jer mu se uz zvijezde pripisuje da su mu djeca i Ra i Thoth. Grci su mit o Ozirisu i Izidi prilagodili grčkoj mitologiji, pa postoji i Ozirisov kip u helenskom stilu, a u Aleksandriji je pod vlašću Ptolomejevića stvoreno sinkretičko božanstvo Serapis, koje je objedinjavao Ozirisove i Hadove karakteristike. Grci su Izidu smatrali jednakoj Demetri, njihovoj božici plodnosti, a Dioniz je bio njezin nećak. Također, ponekad su Grci smatrali da Izida više sliči Iji, božici pretvornoj u kravu, a to je mišljenje nastalo zato što je Izida ponekad imala rogove i Sunčev krug, pa bi se zamijenila za Hathor.
Bilješke
Literatura
- Fletcher, Joann, Drevni Egipat, Zagreb, 2008.
- Lisičar, Petar, Egipat u starom vijeku, Skoplje, 1956.
- Opća enciklopedija, sv. VI., Zagreb, 1980.
- Uranić, Igor, Ozirisova zemlja. Egipatska mitologija i njezini odjeci na zapadu. Školska knjiga, Zagreb 2005. ·
- Uranić, Igor, Mitologija egipatske knjige mrtvih. Školska knjiga. Zagreb 2021. ·
- Uranić, Igor, Stari Egipat. Povijest, književnost i umjetnost drevnih Egipćana. Školska knjiga, Zagreb 2002. (drugo izdanje 2005.) ·
- Uranić, Igor, Sinovi Sunca. CID, Zagreb 1997.
Vanjske poveznice
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Oziris |
|