Castrum

Kastrum je naziv za utvrđeno vojničko naselje; tabor, logor. Izvorno značenje pojma potječe iz rimskog doba, od legijskog logora opasana bedemima i kulama, koji se gradio po točno određenim pravilima: pravokutni oblik, po jedna vrata na sredini svake stranice i dvije glavne ulice, sa zapovjedništvom na njihovu sjedištu, te s točno određenim položajem pojedinih građevina. U zrelo antičko doba kastrumi su posebno važni u sustavu obrane.

U Istri su se gradili u razdoblju između rimskih osvajanja i osnivanja kolonija, kada je rimska vojska nadzirala istarsko priobalje. U kasnoantičko doba, s porastom opće nesigurnosti zbog unutrašnje i vanjske krize Rimskoga Carstva, model kastruma s graničnih i vojnoobrambenih područja prenosi se i na druge lokacije. Kastrumi su tada imali vojni i civilni značaj, istodobno su bila utočišta lokalnog stanovništva i izbjeglica iz drugih krajeva. Kategoriji kastruma pripadaju i vojne utvrde duž istočne obale Jadrana nastale u VI. stoljeću u vrijeme Justinijanove vladavine, kada su se radi sigurnosti plovidbe gradile na svim važnim i istaknutim točkama obale i otoka, i to tako da su jedna drugoj bile u vidokrugu.

Bizantski kastrum

Castrum

Predloženo je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak. (Rasprava)

Bizanzski kastrum je ime za arheološki lokalitet na Velom Brijunu. Ime nije sasvim prikladno jer ovdje nije riječ o vojnom, već o civilnom naselju koji je tek djelomice služio u vojne svrhe. Kasnoantičko naselje opasano je debelim zidinama, osim s morske strane, gdje su mnogo slabije, a glavna, istočna, vrata bila su potpuno zaštićena. Unutar zidina razvilo se nakon V. stoljeća naselje izgrađeno od mnogo malih stambenih jedinica, koje nisu organski planirane i vjerojatno su adaptacija starije rimske gospodarske građevine, s tijeskovima i spremištima za ulje i vino. Propadanjem gospodarstva klasične rimske ladanjske vile ona se postupno preobrazila u niz manjih stambenih prostora, koji su se dolaskom novih stanovnika širili na okolni prostor sve dok cijelo područje u VI. stoljeću nije opasano zidinama. Umjesto nekadašnjih velikih tijeskova, stanovnici kasnoantičkih naselja upotrebljavali su za svoje potrebe male kućne tijeskove. Naselje je cjetalo između VI. i VIII. stoljeća, a zatim je vjerojatno postupno propadalo.

Veliku obrambenu građevinu u zaljevu Madona karakterizira i pravilan tlocrt. Ostaci građevina pronađeni unutar zidinama svjedoče o životu sve do XVI. stoljeća. U blizini se nalaze ostaci trobrodne bazilike sv. Marije iz VI. stoljeća. U narteksu bazilike i oko nje nalazilo se ranokrščansko groblje monolitnih sarkofaga, kojih se ostaci nalaze na okolnim livadama. Veoma su rano benediktinci uz baziliku sagradili svoju opatiju čiji su građevni ostaci očuvani do danas. Napuštena je 1312. godine zbog kuge te je došlo do prvoga urušenja. Obnovljena je i pregrađena u XVI. stoljeću i bila u upotrebi do kraja XVIII. stoljeća. Iznad bazilike nalaze se ostaci crkvice sv. Petra iz VI. stoljeća. Četverokutna trokatna obrambena kula stambenog i obrambenog značaja potječe iz XIII. stoljeća, a zgrada kaštela i još jedna profana zgrada iz početka XVI. stoljeća.