Suhoj Su-15: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 27: | Redak 27: | ||
|težina zrakoplova=10.874 kg |
|težina zrakoplova=10.874 kg |
||
|maksimalna težina= |
|maksimalna težina= |
||
|motor=2× |
|motor=2× Tumanski R-13F2-300 |
||
}} |
}} |
||
'''[[Suhoj]] Su-15''' ([[NATO]] naziv: Flagon) je [[SSSR|Sovjetski]] dvomotorni presretač razvijan u 60-ima kako bi zamjenio svog prethodnika, [[Suhoj Su-11|Suhoja Su-11]]. |
'''[[Suhoj]] Su-15''' ([[NATO]] naziv: Flagon) je [[SSSR|Sovjetski]] dvomotorni presretač razvijan u 60-ima kako bi zamjenio svog prethodnika, [[Suhoj Su-11|Suhoja Su-11]]. |
||
| Redak 43: | Redak 43: | ||
== Dizajn == |
== Dizajn == |
||
[[Slika:Su-15 Flagon A.jpg|thumb|right|200px|Su-15A]] |
[[Slika:Su-15 Flagon A.jpg|thumb|right|200px|Su-15A]] |
||
Iako je Su-15 sadržavao neke sličnosti s svojim prethodnicima, najveća razlika je bila uvođenje dva usisnika [[zrak]]a koji su bili smješteni na bokovima. Oni su dovodili zrak do dva mlazna motora koji su izvorno trebali biti |
Iako je Su-15 sadržavao neke sličnosti s svojim prethodnicima, najveća razlika je bila uvođenje dva usisnika [[zrak]]a koji su bili smješteni na bokovima. Oni su dovodili zrak do dva mlazna motora koji su izvorno trebali biti Tumanski R-11F položeni jedan uz drugog. Novi slobodni prostor u nosnom dijelu je omogućio dizajnerima da ugrade i snažniji radar ''Oriol-D''. |
||
Glavno naoružanje Su-15 su bile R-8 (R-98) [[raketa|rakete]] zrak-zrak. Raniji modeli su nosili samo po dvije rakete no novija inačica Flagon-D je mogla ponijeti čak 4 rakete. Su-15 je koristio i kombinacije raketa s radarskim i infra-crvenim navođenjem kako bi u borbi imao veću šansu za pogodak. Kasniji modeli su bili opremljeni i s dvije UPK-23-250 kapsule u kojima su bila dva GSh-23L [[top]]a. |
Glavno naoružanje Su-15 su bile R-8 (R-98) [[raketa|rakete]] zrak-zrak. Raniji modeli su nosili samo po dvije rakete no novija inačica Flagon-D je mogla ponijeti čak 4 rakete. Su-15 je koristio i kombinacije raketa s radarskim i infra-crvenim navođenjem kako bi u borbi imao veću šansu za pogodak. Kasniji modeli su bili opremljeni i s dvije UPK-23-250 kapsule u kojima su bila dva GSh-23L [[top]]a. |
||
Inačica od 17. listopada 2008. u 00:21
Su-15 "Flagon"
| |
|---|---|
 | |
Opći podatci
| |
| Tip | Presretač |
| Proizvođač | Suhoj |
| Probni let | 30. svibnja 1962. |
| Uveden u uporabu | 1967. |
| Povučen | 1993. |
| Status | Povučen |
| Prvotni korisnik | SSSR |
| Broj primjeraka | 1290 |
Portal:Zrakoplovstvo 
| |
Suhoj Su-15 (NATO naziv: Flagon) je Sovjetski dvomotorni presretač razvijan u 60-ima kako bi zamjenio svog prethodnika, Suhoja Su-11.
Razvoj
Prepoznavši nedostatke ranijih zrakoplova Su-9 i Su-11, Suhoj je ubrzo počeo s razvojem naprednijeg zrakoplova koji bi ih zamjenio. Nakon dosta eksperimentiranja, stvoren je T-58 koji je imao dva motora te bočne usisnike zraka iza pilota. proizvodnja novog zrakoplova je odobrena 5. veljače 1962. pod oznakom Su-15 a prvi prototip je poletio 30. svibnja 1962. Već 5. kolovoza 1963. polazi završna testiranja prije ulaska u službu, no prava aktivna služba nastupa tek 1967. zbog političkih razmirica oko tvornice s Jakovljevom. Pojednostavljena trener inačica Su-15UT bez naoružanja ulazi u službu 1970.
Izvorni Su-15 je zapravo bio delta-krilac no zbog slabih karakteristika, posebno pri polijetanju i slijetanju, Suhoj je počeo istraživati novi dizajn krila. Nova redizajnirana inačica (NATO oznaka "Flagon-D") u proizvodnju ulazi 1969. s tim da je izvorno ime Su-15 ostalo isto.
Istovremeno 1969. počinju testiranja s unaprijeđenim Su-15T koji je imao novi Volkov Taifun radar no kako je prestala proizvodnja radara, ukupno je izrađeno samo 10 zrakoplova ove inačice. Nakon ovoga izrađeno je još nekoliko inačica s novijim naoružanjem i radarom s posljednim Su-15 koji je napraveljn 1979.
Suhoj je kasnije predlagao nekoliko unaprijeđenja Su-15 kako bi ostao u službi kao glavni presretač, no svi su odbijeni u korist novijeg MiG-23.
Dizajn
Iako je Su-15 sadržavao neke sličnosti s svojim prethodnicima, najveća razlika je bila uvođenje dva usisnika zraka koji su bili smješteni na bokovima. Oni su dovodili zrak do dva mlazna motora koji su izvorno trebali biti Tumanski R-11F položeni jedan uz drugog. Novi slobodni prostor u nosnom dijelu je omogućio dizajnerima da ugrade i snažniji radar Oriol-D.
Glavno naoružanje Su-15 su bile R-8 (R-98) rakete zrak-zrak. Raniji modeli su nosili samo po dvije rakete no novija inačica Flagon-D je mogla ponijeti čak 4 rakete. Su-15 je koristio i kombinacije raketa s radarskim i infra-crvenim navođenjem kako bi u borbi imao veću šansu za pogodak. Kasniji modeli su bili opremljeni i s dvije UPK-23-250 kapsule u kojima su bila dva GSh-23L topa.
Inačice
Jedna od glavnih značajki Su-15 programa je bila ugradnja snažnog radara; planiralo se da se radari Taifun ugrade kasnije nakon proizvodnje. Prvi Su-15 s ovim radarom je poletio 31. siječnja 1969. s testnim pilotom Vladimirom Krechetovom za kontrolama, te je potom odobren za proizvodnju pod oznakom Su-15T.
Povijest korištenja
Kao jedan od glavnih presretača Sovjetskog zrakoplovstva, Su-15 je sudjelovao u brojnim incidentima s stranim zrakoplovima. Najpoznatiji takav slučaj je incident Korean Air Flight 007 kada je Su-15, 1983. oborio Boeing 747 pritom ubivši 246 putnika i 23 člana posade. 1978. Su-15 je napao također Korejski putnički zrakoplov. Iako je zrakoplov preživio udar rakete, pri slijetanju se srušio ubivši dvije osobe. 18. srpnja 1981. Canadair CL-44 transporter je ušao u sovjetski zračni prostor preko Iranske granice te ga je jedan Su-15 uskoro presreo. Letjeo je uz njega i sovjetki pilot je signalizirao da se okrene na što posada CL-44 nije reagirala. Kasnije je pilot Su-15 vlastitim zrakoplov oštetio rep CL-44 jer je bio preblizu za korištenje raketa a nije bio naoružan topom; to je rezultiralo padom zrakoplova i pogibljom čitave posade, a pilot Su-15, V.A. Kulyapin, se zbog oštećenja katapultirao te je kasnije dobio odlikovanje zbog svoje privrženosti zadaći.
Iako se proizvodio u velikoj količini, no kao i drugi ključni sovjetski zrakoplovi, Su-15 se nije izvozio u Varšavski pakt ili neke druge zemlje. Nekoliko zrakoplova je korišteno u Egiptu 1972. no njima su upravljali sovjetski piloti.
U Rusiji su posljednji zrakoplovi povučeni 1993. u sklopu Europskog dogovora o smanjenju naoružanja te su svi izrezani kao sekundarna sirova. Nasljedili su ih napredniji presretači kao Suhoj Su-27 i MiG-31. Posljednji Ukrajinski Su-15 su povučeni 1996.
Izvori
| ||||||||||||||||||||