Suhoj Su-25

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Su-25 "Frogfoot"
Su-25.jpg
Opći podaci
Tip Avion za blisku podršku
Proizvođač Suhoj
Probni let 22. veljače 1975.
Uveden u uporabu 1978.
Status Aktivan
Prvotni korisnik SSSR
Rusija, Bjelorusija, Ukrajina
Broj primjeraka ~1024
Pojedinačna cijena 11 mil. $
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

Suhoj Su-25 (NATO naziv: Frogfoot) je zrakoplov namjenjen za blisku podršku, jurišne zadatke, te za protutenkovsku borbu. Ovaj se zrakoplov nalazi u aktivnoj službi u Rusiji, kao i u drugim zemljama koje su pripadale istočnom bloku, ili su nastale raspadom SSSR-a.

Su-25 je nastao na temelju istraživanja Suhoja u kasnim 1960.-ima zbog potrebe za vojnim zrakoplovom koji bi imao ulogu jurišnika. Prvi prototip je poletio 22. veljače 1975.

Razvoj[uredi VE | uredi]

Na početku 1968. sovjetsko ministarstvo brane shvaća da postojeći zrakoplovi i novi u razvoju ne zadovoljavaju zahtjeve novog oklopljenog jurišnika. Gledajući na primjerima iz WWII i drugih lokalnih ratova, dizajner su uvidjeli da svi tadašnji zrakoplovi su prebrzi (pilot izgubi metu iz vida) ili imaju premalo oklopa oko kokpita i vitalnih dijelova zrakoplova.

U ožujku 1969. sovjetsko zrakoplovstvo objavilo je natječaj za dizajn novog zrakoplova a natjecali su se: Iljušin, Jakovljev, Mikojan i Suhoj. Zadaća dizajniranja novog aviona zadana je Pavelu Sukhoiju a serijska proizvodnja započinje 1978. u tvornici Tbilisi u Gruziji.

U proljeće 1980. dva prototipa su poslana na 50-to dnevna testiranja u Afganistan, gdje su u tom razdoblju izvršili oko 100 borbenih letova. Zapovijednici su hvalili zrakoplov, posebno njegovu odličnu mogućnost manevriranja prilikom približavanja cilju u uskim klancima i planinama. Zapadni novinari koji su u to vrijeme pratili Muđahedine su uspjeli uslikati novi zrakoplov te je uskoro dobio NATO naziv "Froogfoot".

Dizajn[uredi VE | uredi]

Su-25 ima dva spremnika za gorivo u trupu te po jedan u svakom krilu, što mu daje unutarnji kapacitet goriva od 3.660 litara no nema mogućnost nadolijevanja goriva u zraku. Ispod svakog krila se nalazi pet podvjesnih točaka za spajanje naouružanja a na rubnom nosaču može ponijeti i rakete zrak-zrak za samoobranu. Dva spojišta na krilima koja se nalaze najbliže trupu zrakoplova su pojačana i uglavnom su namjenjena nošenju vanjskih spremnika za gorivo, no najčešće se koriste samo dva spremnika zapremnine 1.150 litara svaki.

Zrakoplov nosi 250 komada streljiva za 30 mm top, a vanjsko naouranje uglavnom čini višenamjenska FAB bomba, RBK raspršavajuća bomba te nevođena raketna zrna kalibra 57 mm. U iznimnim slučajevima na vrhove krila može nositi dvije rakete zrak-zrak kratkog dometa (R-60M) te pametne laserski navođene bombe.

Nosni dio

Ima noramalni aerodinamički dizajn s krilima na vrh trupa ("na ramenima"). U izradi se koristilo više različitih metala: 60% aluminij, 19% čelik, 13.5 titanij, 2% magnezijeve legure i 5,5 % ostalih materijala.

Pilotska kabina[uredi VE | uredi]

Pilot sjedi na sjedala za katapultiranje Zvezda K-36. Pilotska kabina je okružen čeličnim pločama koje imaju ulogu zaštite pilota. Standardno, odmah iza pilota nalaze se "tračnice" po kojima ide sjedalo pri katapultiranju. Ispod pilotske kabine se nalazi top a sa strane ima ugrađene ljestve radi lakšeg pristupa. Poklopac kabine se otvara se otvara prema desno a izrađen je od neprobojnog stakla. Pilotska vidljivost iz kokpita je loša jer pilot sjedi nisko kako bi bio zaštićen, a stražnji se dio uopće ne vidi. Zbog toga ima ugrađeni periskop koji mu omogućuje samo djelomičnu vidljivost.

Gruzijski Su-25 s raketom zrak-zrak

Pilotska kabina je izrađena jako jednostavno tako da nema ni HUD a većina avionike je zaštićena dodatnim oklopom.

Motori[uredi VE | uredi]

Su-25 je prvotno bio opremljen s dva R95Sh turbo-mlazna motora, koji nisu imali naknadno sagorijevanje. Motori su bili odvojeni, svaki u svom prosotru na lijevom i desnom dijelu trupa. Motori se hlade zrakom pomoću posebnih otvora. Su-25 ima i poseban sustav čiščenja motora nakon neuspjelog paljenja (pumpe sakupljaju ostatke goriva i ulja). Najnovije inače Su-25 opremljene su s motorima R-19 koji su se pokazali robustnijim te izdržljivijim u slučaju oštećenja u borbi.

Povijest korištenja[uredi VE | uredi]

Čim su Su-25 dostavljeni zrakoplovstvu, poslani su u Afganistan gdje su počeli službu već od 1982. U ratu je bio dosta koristan zahvaljujući svojoj okretnosti i mogućnosti nošenja velike količine naoružanja te je često sudjelovao u akcijama zajedno s Mil Mi-24 jurišnim helikopterom pružajući vatrenu podršku ukoliko se Mi-24 nije mogao samostalno nositi s neprijateljima. Napade je vršio uglavnom pomoću nevođenih bombi i raketnih zrna, iako je predkraj rata počeo koristiti i Kedge navođene rakete. Neki zrakoplovi su imali i po dvije strojnice na sebi. Jednu u nosnom dijeli i jednu u repu koja je pružala zaštitnu paljbu nakon preleta neprijatelja kako ne bi pucali na zrakoplov u odlasku.

Su-25 s lanserima i dodatnim spremnikom za gorivo

U ratu su u zraku izgubljena 23 zrakoplova dok ih je određen broj uništen i na tlu. Jedan od 23 oborena je srušio Pakistanski F-16 dok je progonio Muđahedine prema Pakistanskoj granici. Piloti Suhoj Su-25 u ranom dijelu rata su bili prilično sigurni jer su Muđahedini uglavnom koristili strojnice za napade na zrakoplove, no problemi su došli kasnije kada su Amerikanci počeli slati raketne sustave FIM-43 Redeye i Stinger te su se od tada gubici počeli povećavati. Najveći problem je bio, da kada bi raketa pogodila jedan motor on bi se zapalio a kako su motori bili blizu jedan drugoga vatra se lako širila na drugi pritom potpuno onesposobljavajući zrakoplov. Riješenje je bilo ugradnja metalne ploče debljine 5 mm između motora, ugradnja sustava za gašenje na bazi freona te dodatni izbacivači toplinskih mamaca kako bi zbunili rakete.

Inačice[uredi VE | uredi]

Su-25K[uredi VE | uredi]

Suhoj Su-25

Inačica za komercijalni izvoz, dizajnirana na bazi osnovnog Su-25. Ovaj model se također proizvodio u tvornici u Tbilisiu (Gruzija). Od originalnog Su-25 se razlikuje samo po drugačijim unutranjim sustavima. Ukupno je izrađeno 180 primjeraka u razdoblju od 1984. do 1989.

Su-25UB[uredi VE | uredi]

Su-25UB je trener dizajniran 1977. Prvi prototip (T-8UB-1) poletio je 12. kolovoza 1985. Su-25UB je dvosjed i služi za procjenjivanje pilota te za treniranje kadeta. Po preformansama se ne razlikuje puno od jednosjeda. Do kraja 1986. ukupno je napravljeno 25 Su-25UB

Su-25UBK[uredi VE | uredi]

Paralelno s razvojem Su-25UB, 1986. napravljen je i trener verzija ali za izvoz u zemlje koje su kupile Su-25K.

Su-25UTG[uredi VE | uredi]

Su-25UTG je inačica Su-25UB dizajniran za treniranje pilota za slijetanje i polijetanje na nosač zrakoplova, ali na kopnu (vježbanje na kopnenoj pisti).

Su-28[uredi VE | uredi]

Napredni mlazni trener razvijen na samoinicjativu Suhoja.

Tehničke karakteristike (Su-25TM)

Osnovne karakteristike

  • posada: 1
  • dužina: 15,33 m
  • raspon krila: 14,36 m
  • površina krila: 30,1 m2
  • visina: 4,80 m
  • masa zrakoplova: 10.740 kg
  • maksimalna masa uzlijetanja: 20.500 kg

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 950 km/h
  • dolet: 2.500 km
    • borbeni dolet: 375 km
  • brzina penjanja: 58 m/s
  • najveća visina leta: 10.000 m
  • omjer potisak/težina: 0,51
  • specifično opterećenje krila: 584 kg/m2
  • motor: 2x Tumanski R-195

Izvori[uredi VE | uredi]