Jupiter (mitologija)

Jean Auguste Dominique Ingres: Jupiter i Tetida. Tetida moli Jupitera - koji sjedi na prijestolju - da uzveliča njezina sina.

Jupiter je vrhovni bog italskih naroda, kasnije izjednačen s grčkim bogom Zeusom.

Karakteristike

Jupiter je bog svjetla. On šalje grmljavinu i munju, zaštitnik je pravde, istine, ćudoređa, vojsku zaustavlja u bijegu i dosuđuje joj pobjedu. U povijesno je doba Jupiter Optimus Maximus glavno božanstvo Rima. Najstariji hram rimskog državnog kulta na kapitoliju posvećen je Jupiteru, Junoni i Minervi; u njemu je senat donosio odluke o objavljivanju rata, tu su se potpisivali međunarodni ugovori i vojskovođe prinosili žrtve, a pobjednički su imperatori na povratku u Rim u trijumfalnoj povorci najprije polazili u Jupiterov hram. Po Rimskom Carstvu podizani su mnogi hramovi u čast Jupitera (najčešće na brežuljcima) koji su predstavljali simbol rimske moći. U čast Jupiteru priređivale su se svake godine u rujnu ludi Romani. U carsko doba često ga u kultu identificiraju s različitim, stranim, osobito orijentalnim bogovima (Jupiter Optimus Maximus Serapis, Sabazios, Dolichenus i dr.).

Jupiterovi epiteti

Rimski bogovi, Mars, Junona, Jupiter i Apolon

Jupiter-Amon (Jupiter i egipatski bog Amon zajedno)

Jupiter Caelestis ("nebeski")

Jupiter Fulgurator ("od munja")

Jupiter Laterius ("bog Latina")

Jupiter Lucetius ("od svjetlosti")

Jupiter Victor ("Jupiter pobjednik")

Jupiter Optimus Maximus ("najbolji i najveći")

Jupiter Poeninus (Jupiter je tako štovan u Alpama)

Jupiter Uxellinus (Jupiter, bog planina).