Pacta conventa: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 47: | Redak 47: | ||
<!-- interwiki --> |
<!-- interwiki --> |
||
[[de:Pacta conventa (Kroatien]] |
[[de:Pacta conventa (Kroatien)]] |
||
[[en:Pacta conventa (Croatia)]] |
[[en:Pacta conventa (Croatia)]] |
||
[[pl:Pacta conventa]] |
[[pl:Pacta conventa]] |
Inačica od 22. veljače 2009. u 21:30
Pacta conventa (lat. dogovoreni sporazumi; zvana još i Qualiter, prema prvoj riječi) je sporazum za koji se smatra da je sklopljen oko 1102. godine između mađarskog kralja Kolomana i hrvatskog plemstva. Takve sporazume sklapali su i drugi narodi sa svojim kraljevima. Međutim, autentičnost je sporna, o čemu polemika traje od sredine 19. stoljeća.
Povijest
Najstariji nađeni rukopis ugovora potječe iz 14. stoljeća i nalazi se na kraju Trogirskog rukopisa djela Historia Salonitana Tome Arhiđakona[1], ali kao poseban dodatak umetnut nakon kroničareve smrti. Rukopis se sada nalazi u Narodnom muzeju u Budimpešti[2].
Naziv Qualiter je po početku dokumenta:
- Qualiter et cum quo pacto dederunt se Chroates regi Hungariae
- "Kako i kojim sporazumom su se predali Hrvati kralju Ugarske"
Spis je objavio Trogiranin Ivan Lučić u svom velikom djelu De regno Croatiae et Dalmatiae libri sex (Šest knjiga o kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije) iz 1666. godine[3][1].
Dokument je stoljećima bio neosporan, i koristio se kao dokaz hrvatskog državnog statusa. Međutim, godine 1844. je mađarski povjesničar István Horváth pokrenuo pitanje autentičnosti i tvrdio da je Mađarska osvojila Hrvatsku silom. Politički motivirano sporenje hrvatskih i mađarskih povjesničara se nastavilo do 1918.[3]. Isticano je i da nije riječ o međudržavnom ugovoru, već o jednostavnoj bilješci (Ferdo Šišić, Milan Šufflay, Isidor Kršnjavi).
Današnji argumenti za osporavanje su:
- Pacta Conventa je pisana tri stoljeća kasnije korištenim vokabularom, dakle ona potječe iz 14. stoljeća;
- u mađarskim izvorima nema spomena o tom dokumentu, što dodatno ukazuje na činjenicu da je spomenuti izvor falsifikat.
Poznata hrvatska povjesničarka Nada Klaić je o ovome obavijestila stručne krugove, a u svojoj je knjizi naglasila da je tu bila riječ o uobičajenom razvitku kroz koji su prolazile sve tadašnje mlade države[4]. Ipak, opće je uvjerenje suvremenih povjesničara da je barem usmeni dogovor Kolomana s hrvatskim plemstvom postojao, o čemu svjedoči:
- zasebno krunjenje kraljeva za Hrvatsku,
- nastavak sazivanja hrvatsko-dalmatinskih i slavonskih sabora,
- održavanje banske službe.
Neven Budak piše: »Ugovor između njega (Kolomana) i predstavnika dvanaest hrvatskih plemena u obliku u kojemu je dospio do nas svakako nije autentičan, ali je gotovo sigurno da je do nekog ugovora među njima moralo doći.«[5] Ivo Goldstein dolazak Arpadovića u Hrvatsku promatra kao normalnu srednjovjekovnu pojavu, uobičajenu i nimalo katastrofalnu. Osim toga, on podsjeća na to da je za vladavine Arpadovića država de facto djelovala prije kao neka vrsta personalne unije negoli kao jedinstvena država[1].
Sporazum
Od god. 1102. Hrvatska i Ugarska su imale istoga vladara, ali kao dvije zasebne kraljevine. U Biogradu na Moru prigodom krunidbe, Koloman je obećao sva javna i državna prava Kraljevini Hrvatskoj, te je priznao hrvatskim velikašima još neka povlastice. Hrvati su pak priznali Kolomana za hrvatsko-dalmatinskog kralja i obvezali su se da će ga pomagati u ratu, i to o svom trošku do Drave, a preko Drave o njegovom trošku.
Sva vladarska prava Kraljevine Hrvatske prešla su na Kolomana i njegove nasljednike, pa su tako oni imali pravo na:
- imenovanje bana,
- izdavanje privilegija i darovnica,
- potvrda na saboru izglasanih zakona,
- skupljanje poreza i carina,
- uživanje "kraljevske zemlje" (lat. terra regalis) izumrle hrvatske narodne dinastije,
- vrhovno zapovjedništvo nad hrvatskom vojskom i
- određivanje vanjske politike.
Bilješke
- ↑ a b c Ivo Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber, Zagreb, 1995. ISBN 953-6045-02-8
- ↑ Eduard Hercigonja, Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, Matica hrvatska, Zagreb, 2006. ISBN 953-150-766-X
- ↑ a b Hrvatska opća enciklopedija (sv. 8), LZMK, Zagreb, 2006. ISBN 953-6036-38-X
- ↑ Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, 1971.
- ↑ Neven Budak, Prva hrvatska stoljeća, 1994.