Turkmenski jezik: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika Josip.R, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Zeljko
Nema sažetka uređivanja
Redak 3: Redak 3:
Turkmenski je jezik [[turkmeni|Turkmena]] (Turkomani). Ima više dijalekata kojima govore različite plemenske skupine po kojima nose ime, to su: nokhurli, anauli, khasarli, nerezim, yomud, teke (tekke), goklen, salyr, saryq, ersari, cawdur. Sedam je glavnih i 24 manja plemena<ref>[http://www2.nupi.no/cgi-win//Russland/etnisk_b.exe?Turkmenian Ethnic groups: Turkmen]</ref>.
Turkmenski je jezik [[turkmeni|Turkmena]] (Turkomani). Ima više dijalekata kojima govore različite plemenske skupine po kojima nose ime, to su: nokhurli, anauli, khasarli, nerezim, yomud, teke (tekke), goklen, salyr, saryq, ersari, cawdur. Sedam je glavnih i 24 manja plemena<ref>[http://www2.nupi.no/cgi-win//Russland/etnisk_b.exe?Turkmenian Ethnic groups: Turkmen]</ref>.


U Turkmenistanu je nacionalni jezik. [[pismo|Pisma]]: [[arapsko pismo|arapsko]], [[latinica]], [[ćirilica]].
U Turkmenistanu je nacionalni jezik. [[pismo|Pisma]]: [[arapsko pismo|arapsko]], [[latinica]], [[ćirilica]]<ref>[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=tuk Turkmen]</ref>.


== izvori ==
== izvori ==

Inačica od 30. listopada 2009. u 17:25

Turkmenski jezik (turkmen, trukhmen, trukhmeny, turkmani, turkmanian, turkmenler, turkomans; түркмен; ISO 639-3: tuk), turkijski jezik uže južnoturkijske skupine unutar koje čini posebnu turkemnsku podskupinu. Njime govori oko 6,562,810 ljudi, od čega 3,430,000 Turkmenistanu (1995), 2,000,000 u Iranu (1997), 500,000 u Afganistanu (1995), te nekoloko stotina ljudi u turskoj u provinciji Tokat.

Turkmenski je jezik Turkmena (Turkomani). Ima više dijalekata kojima govore različite plemenske skupine po kojima nose ime, to su: nokhurli, anauli, khasarli, nerezim, yomud, teke (tekke), goklen, salyr, saryq, ersari, cawdur. Sedam je glavnih i 24 manja plemena[1].

U Turkmenistanu je nacionalni jezik. Pisma: arapsko, latinica, ćirilica[2].

izvori