Cebuano (jezik): razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m robot Mijenja: ca:Cebuà |
||
Redak 44: | Redak 44: | ||
[[bn:সেবুয়ানো ভাষা]] |
[[bn:সেবুয়ানো ভাষা]] |
||
[[br:Sougbouaneg]] |
[[br:Sougbouaneg]] |
||
[[ca: |
[[ca:Cebuà]] |
||
[[ceb:Sinugboanon]] |
[[ceb:Sinugboanon]] |
||
[[de:Cebuano]] |
[[de:Cebuano]] |
Inačica od 1. ožujka 2010. u 00:11
{{{1}}}. {{{2}}}
Cebuano jezik (Binisayang Sinugboanon, sugbuhanon, sugbuanon, visayan, bisayan, binisaya, sebuano; ISO 639-3: ceb) je drugi po značaju jezik na Filipinima, poslije jezika tagalog. Pripada grupi austronezijskih jezika.
Ime jezika potiče od imena pokrajine Cebu i španjolskog sufiksa -ano.
Jezik cebuano ima 16 suglasnika: p, t, k, ʔ (bezvučni glotalni ploziv), b, d, g, m, n, ng, s, h, w, l, r i y. Tu su i tri samoglasnika: i, a, i u/o. Slovo e su donjeli Španjolci i ono se koristi samo za strane riječi. Mjesto accenta utiče na značenje riječi. Redoslijed riječi je glagol-subjekt-objekt. Jezik cebuano razlikuje inkluzivno i ekskluzivno „mi“. Za suglasnike d i r, kao i za samoglasnike u i o, primjenjuje se princip alofonije (smatraju se istim glasom pri izgovoru).
Jezici koji su dali dio jezičkog fonda jeziku cebuano su: španjolski i engleski.
Primjeri
- Maayong adlaw! - Dobar dan
- Kumusta ka? - Kako si?
- Maayo - Dobro
- Salamat - hvala
- Oo - da
- Dili - ne
- Kumusta - zdravo