Prijeđi na sadržaj

Lucijan Vranjanin: razlika između inačica

m
poveznica na Michelozzo
m (robot Dodaje: ca:Luciano Laurana)
m (poveznica na Michelozzo)
Ugledni povjesničar umjetnosti Arduino Colasanti je Lucijana Vranjanina okarakterizirao umjetnikom koji je sredinom [[15. stoljeće|15. stoljeća]] najpotpunije preporodio antičku arhitekturu, te koji je s [[Filippo Brunelleschi|Filipom Brunelleschijem]] i [[Leon Battista Alberti|Leonom Battistom Albertijem]] stvorio novu arhitekturu.
 
Jedino dokumentacijom dokazano Vranjaninovo dovršeno djelo je [[Urbino|urbinska]] palača vojvode [[Federico de Montefeltro|Federica de Montefeltra]] (građena od [[1466.]] do [[1472.]]), velikog [[humanizam|humanista]] i najvećeg vojskovođe svoga doba, o kojoj postoji nepodijeljeni sud kao o remek-djelu [[renesansa|renesansne]] arhitekture. Kroničar urbinskog dvora Giovanni Santi ([[Raffael|Raffaelov]] otac) palaču je nazvao božanskom, a ne ljudskom građevinom. Dvorište palače proglašeno je jednim od arhitektonski i cjelovito estetski najutjecajnijih djela u Italiji. Iznimnost urbinske palače još više dolazi do izražaja u usporedbi s ranorenesansnim palačama koje joj neposredno prethode, poput firentinskih ''Medici-Riccardi'' ([[Michelozzo]]) i ''Ruccelai'' (Alberti i Rossellino) — jednostavnih kvadratičnih formi s centralnim dvorištem u naslijeđenoj srednjovjekovnoj strukturi, za razliku od urbinskoga grada sagrađenog u obliku palače, samostalne prostorne kompozicije novovjekovne palače i renesansnoga grada.
 
[[Vojvoda]] [[Federico de Montefeltro]] je imao neograničeno povjerenje u Vranjanina te ga je posebnom poveljom imenovao svojim osobnim arhitektom, koji je po svemu sudeći odlučivao u projektiranju brojnih građevina — palača i utvrda, što ih je Montefeltro gradio duž svog vojvodstva.